"Nikada nikog ne mozes natjerati da te voli!"

mislim da kod stanja zaljubljenosti ništa ne smeta i bar osobno ništa, negativno ne primjećujem...

ali kada zaljubljenost prođe i sazri u ljubav(o čemu se ovdje i radi,bar mislim po naslovu) dakako da vidim i nekakve negativne stvari ali se u biti trudim ne napominjati ih,jer nisam ni sama savršena i sigurno postoji nešto kod mene što drugoj osobi smeta
nemože se nikoga natjerati da nekoga voli,samo da bude pod "MORAŠ!" s nekim(nebih ulazila u detalje razloga),ali ako je nekome O.K. da pored sebe ima nekoga tko je nesretan i emocionalno vegetira neka mu,ali to kad tad pukne i to snažno,bar su neka iskustva pokazala

nešto slično smo nedavno konstatirali u jednom drugom topicu - i s osobom s kojom se odlično slažeš postoje stvari kojima se i ti i on/a trebate prilagoditi. sve je stvar kompromisa i dogovora.
daleko od toga da zbog toga treba trpjeti ono što ne želiš, ali granicu između te 2 situacije svatko povlači sam... netko je spreman tolerirati više, netko manje.

bartok je napisao/la (Pogledaj post): › ako nisi skroz zadovoljan u ljubavi- nisi zaljubljen....

Ovo se totalno kosi s definicijom i praksom zaljubljenosti. Zaljubljenost baš prikriva većinu sranja koja isplivaju tek kad zaljubljenost prođe. Za zaljubljenost ne da nije potrebno potpuno zadovoljstvo ljubavlju, nego nije nuzno bas nikakvo realno zadovoljstvo.

steam je napisao/la: › bartok je napisao/la (Pogledaj post): › ako nisi skroz zadovoljan u ljubavi- nisi zaljubljen.... Ovo se totalno kosi s definicijom i praksom zaljubljenosti. Zaljubljenost baš prikriva većinu sranja koja isplivaju tek kad zaljubljenost prođe. Za zaljubljenost ne da nije potrebno potpuno zadovoljstvo ljubavlju, nego nije nuzno bas nikakvo realno zadovoljstvo.

slazem se....

Jako puno vas tu očito ne vidi razliku između "biti zaljubljen" i "voliti"
Razmislite malo...

Pa rekla bih da je zaljubljenost onaj prvotni osjećaj ushićenosti koji te obuzima kada samo i pomisliš na tu osobu... (leptirići i ostale beštije koje trče po želucu i tamo negdje oko srca....) kako godine prolaze, on pomalo blijedi (iako sam čula da postoje slučajevi, doduše vrlo rijetki, kada takav osjećaj traje duuuugo), a na njegovo mjesto dolazi ljubav, ono što Lesi (valjda) smatra kad kaže "voliti".
Kada si svjestan svih mana i vrlina dotične osobe, vidiš ga u realnom svjetlu, a takvog ga i prihvaćaš i ne pokušavaš ga promijeniti. Voliš ga takvog kakav je: nesavršen!
A što se tiče same teme "nikada nikog...", to, nažalost shvatimo kad izgubimo prilično živaca, proplačemo puno suza i to shvatiš s godinama!
Valjda!

Lesi je napisao/la: › Jako puno vas tu očito ne vidi razliku između "biti zaljubljen" i "voliti" Razmislite malo...

zaljubljenost traje kratko i ne vodi nužno ka ljubavi... ljubav se rađa tek nakon nekog vremena... i ne proizlazi uvijek iz zaljubljenosti... iako ja preferiram unu koja proizlazi, u njoj kao da ima više strasti

tamna strana je napisao/la (Pogledaj post): › .....što si stariji i samostalniji samo te više stvari smeta kod druge osobe.....a s time i izbor osobe s kim bi mogao biti se smanjuje.....ja još uvijek mogu trpiti svakakve ludorije....al je teško naci ososbu do koje ti je stalo to trpiti........

jao kako si prokleto u pravu...

di si ti izvukla ovu temu?!

nikada ne možeš nikoga natjerati da te voli.... ja osjetila na svojoj koži nedavno i odvratno je... došo reko to nije više ono što je bilo i ošo... i eto... to što ti tu osobu još voliš ne znači da i ona tebe mora voljeti... bolno i istinito... a tjerati da to opstane nema smisla... treba se pomiriti s time...

onaj tko ne treba mene, ja njega još manje. to je moj moto. možda je kukavički ali lakše.

negdje sam procitala da dokle god volis nekoga zbog njegovih vrlina to nije ljubav sve dok ne pocnes voliti i njegove mane, kojih ja sigurno kao i vi imam puno, znaci da bi bilo koja ljubav ili zaljubljenost bila duzeg vijeka potrebna je velika doza kompromisa, samo kad si zaljubljen ti taj kompromis koji si napravio drugoj strani ni ne osijetis jer si u takvoj fazi da ti nista nije tesko...

betty je napisao/la (Pogledaj post): › sve dok ne pocnes voliti i njegove mane

Hm, ne misliš li da je to malo nezdravo? Voljeti tuđe mane?

OK je ako ti njegov čudan smijeh postane simpatičan, no bi li zavoljela njegovu naviku da u finom restoranu prdne na sav glas? Ne vjerujem baš...

Mislim da između voljeti i prihvaćati postoji znatna razlika.

Na početku moje veze htjela sam mijenjati neke navike mog dečka koje su mi poprilično išle na živce. Shvatila sam da je veliki dio toga proizlazio iz moje nesigurnosti. Obožavala sam ga zbog njegovih vrlina. Sada je još uvijek tako. Obožavam ga iz istih razloga, a neke njegove navike i razmišljanja me i dalje živciraju. No više ih nemam potrebu mijenjati. to ipak ne znači da sam zavolila njegove mane.

wendy je napisao/la (Pogledaj post): › betty je napisao/la (Pogledaj post): › sve dok ne pocnes voliti i njegove mane Hm, ne misliš li da je to malo nezdravo? Voljeti tuđe mane? OK je ako ti njegov čudan smijeh postane simpatičan, no bi li zavoljela njegovu naviku da u finom restoranu prdne na sav glas? Ne vjerujem baš... Mislim da između voljeti i prihvaćati postoji znatna razlika. Na početku moje veze htjela sam mijenjati neke navike mog dečka koje su mi poprilično išle na živce. Shvatila sam da je veliki dio toga proizlazio iz moje nesigurnosti. Obožavala sam ga zbog njegovih vrlina. Sada je još uvijek tako. Obožavam ga iz istih razloga, a neke njegove navike i razmišljanja me i dalje živciraju. No više ih nemam potrebu mijenjati. to ipak ne znači da sam zavolila njegove mane.

ova filozofija je prihvatljiva dam ti kiriki za prosvijetljenje

pa kad netko prdne u finom restoranu na sav glas to nije mana nego los odgoj