Kada je ovoga ljeta u španjolskoj Lliriji stao pred orkestar i publiku,
Vladimir Piskunov znao je da ga čeka
ozbiljan izazov – nekoliko krugova natjecanja,
od Stravinskog do Beethovena, i konkurencija dirigenata iz cijelog svijeta. Kući je donio drugo mjesto, uz ovacije.
Ovaj ruski dirigent s osječkom adresom iskustvo je stjecao u
Italiji, Njemačkoj i Španjolskoj. Osijek je od 2022. njegov novi dom, a upravo ga je rad u našem HNK-u dodatno povezao s hrvatskom glazbenom scenom. Iza sebe već ima
prvu nagradu na natjecanju
Cesario Plaza, a sada i novo priznanje u
Lliriji. S Vladimirom smo razgovarali o tom kako izgleda priprema za ovakva natjecanja, što ga inspirira i zašto vjeruje da publika uvijek prepozna osobnost dirigenta.
Drugo mjesto među kandidatima iz cijeloga svijeta značajno je priznanje. Otvara li vam to prilike za buduće projekte i suradnje?
-
Da, velika je čast biti nagrađen i hvaljen među vrlo nadarenim glazbenicima. Takva natjecanja pružaju mnoge nove kontakte i prilike. Usto, značajna novčana nagrada važna je podrška umjetnicima da nastave svoj profesionalni put.
Za koji ste se pristup odlučili na natjecanju?
-
Repertoar je bio unaprijed određen i dostupan u trenutku prijave. Obično se u prvom krugu daje tehnički zahtjevan komad da bi se testiralo ovladavanje tehnikom dirigiranja. Na ovom je natjecanju bilo izazovnije nego obično: svi su sudionici dirigirali tri stavka iz „Priče o vojniku“ Stravinskog. Uz vrlo složene tehničke zahtjeve glazbe Stravinskog, u ograničenom vremenu moramo se izraziti i glazbeno. U drugom krugu, izvođenje Mozartove simfonije testiralo je sposobnost rada s orkestrom. U trećem krugu, s Elgarovom „Serenadom“, u fokusu je bila više sposobnosti dirigenta prenijeti glazbeni i imaginativni sadržaj. I konačno, u završnici je bilo ključno pokazati vještinu u praćenju solista, kao i u izvođenju suvremene glazbe napisane posebno za natjecanje. Kulminacija je bio Beethoven, gdje ste s dubokim poštovanjem, respektom i ljubavlju morali uvjeriti i žiri i publiku da ste dostojni nagrade.
Je li ovdje bitno kroz interpretaciju pokazati svoj umjetnički potpis?
-
Uvjeren sam da, ovako ili onako, ako ste zaljubljeni u ovu glazbu, ako imate nešto za podijeliti s publikom i ako stalno radite na sebi, ljudi će to neizbježno osjetiti i čuti. Uz iskrenu vježbu, duboku refleksiju i istinski rad na djelu, ljudi će zasigurno prepoznati vašu osobnost.
Kako se pripremate mentalno i fizički za ovakva intenzivna natjecanja?
-
Počeo sam s pripremama otprilike tri mjeseca ranije, odmah nakon što sam saznao da je moja prijava prihvaćena. Repertoar je bio prilično zahtjevan i obiman. Za mene je veliko glazbeno djelo poput veličanstvene knjige - ne mogu čitati više knjiga istodobno. Tek nakon što pažljivo “pročitam” jednu, mogu prijeći na sljedeću. Potom se uvijek vraćam prethodnom djelu i otkrivam nove aspekte - to je vrlo dug i kontinuiran proces. Prije izlaska na pozornicu pokušavam obuhvatiti djelo u cijelosti još jednom, oživljavajući ideje i slike iz glave, za orkestar i publiku.
Što ćete s natjecanja posebno pamtiti?
-
Mislim da ću zapamtiti sve faze - ogroman posao potreban za pripremu za natjecanje. Također ću pamtiti prekrasne trenutke komunikacije s kolegama i organizatorima; trenutke iza kulisa i večernje razgovore nakon nastupa. I, naravno, vrlo topao i oduševljen prijam publike također će mi ostati u sjećanju.
Tekst i foto: Narcisa Vekić/HNK u Osijeku
Nebitno
