Moja žena obožava, a ja ako išta više mrzim od Big Bradera, ananasa i brijanja na ovom svijetu onda je to šetanje ali kako je doktor rekao (moram mijenjati doktora mislim da me ne voli) da se moram kretati
jer to je dobro za moj periferni živčani sustav (eo jučer bio na pregledu u bolnici pa ispalo da moram ici na pregled imena ElektroNekiBogmiostandardneuroOpetNestografija) onda je to šetanje.
E sad ako vi volite šetnju ja bi vam preporučio četvrtak "idealan" dan jer možete svašta lijepo vidjeti na našem Jugu 2 a sve to u pratnji krasnih miomirisa
mješavine lavande, prdeža, ružmarina, ustajale hrane, navlaženog papira, starih otpadaka iz podruma.
Da se mene pita ja bi od toga napravio neki afteršejv za muškarce, išlo bi ko alva a žene bi "padale u nesvijest", doslovno koliko bi im bili privlačni.
Krenimo kratko redom, kada je smeće u pitanju i uopće čisti tu se jug 2 može pohvaliti. Prvi smo po tom pitanju, sve lijepo poslagano, smeta parkingu kojeg ionako nemamo,
pa malo razbacano, pa malo se ne znam sto ide u koju kantu, pa malo pored kante, pa malo smrducka tako da se mi četvrtkom ni ne tuširamo.
Fotografije smeća po jugu 2 su moje omiljene zato sam Vam i postavio da malo pogledate. Dao sam si izraditi jedan lijepi uvezani fotoalbum da imam.
Kad god s posla dođem umoran i pospan malo si pustim glazbe i uzmem taj album prolistam odmah se razveselim. Uvijek upali.
Dobro mi je malo obići uvijek nađeš nekog poznatog pa čak i jadnike koji kopaju po smeću (s nekima sam već frend)
tražeći nešto sto će im omogućiti još bolji život nego sto imaju do sada. Fini ljudi još dodatno poprave i poslažu kante tako da ne budu uopće neuredno
razbacane i ne zauzimaju 7 parkirnih mjesta koja su posebna priča nego samo zauzmu po 3 komada na svaku zgradu.
Čovjek bi odmah pomislio na ROM-e (slovima: ovdje ne mislim na optički uređaj u računalu nego gospoda Romi pripadnici manjine u HR) ali NE nego naletim negdje prije na jednog čovjeka, svojih godina.
Ma možda je samo pijanac, narkoman..kad ono poznat čovjek išao sa mnom u Tin Ujević, eno ima dvoje djece malo luckast (nešto slično kao ja) samo sto ja srećom imam posao a on mora kopati po smeću.
I sam kaže da je nezadovoljan kako su kante razbacane (kao sali se sa mnom).
Što sam mogao otvorim novčanik uzmem kao gospodin OGROMNIH 20 kuna i dam čovjeku rekao brate nemam nije bog zna koliko vise al eto malo barem, rasplakao se skoro, jedva htio uzeti.
Javila mi se jedna gospođa (Anita Plišo Vidaković) koja obožava novonastale deponije pored svoje zgrade, krasan prizor poslala i slikicu. Kaze sve je probala i svi ju otepu, normalno.
E o tome ja i pričam, možda jedan čovjek ne može napraviti ništa ali ako se svi složimo onda nema "ne može".
Kao poznata osoba mojim frendovima ja se dičim mojim razumnim idejama pa tako predlažem da jedan kad se vozi smeće, kompletno sve zgrade zamolim
da po cesti iznesu i istresu kante (sortirano naravno nismo seljoberi) i onda lijepo ciste kante vrate u svoje podrume? MOŽE!
Nisam ja bas normalan ali jedino takvi uspijevaju nešto napraviti danas u našem gradu.
Bio sam u jednoj državi prekooceanskoj u gradu gdje su upravo to napravili nije prošlo lose. Dio ljudi poput mene završio kratko u zatvoru ali na kraju su riješili problem.
Kante smrde jer se nepravilno koriste, oduzimaju mjesto za parking kojeg ionako nema dovoljno (posebno ćemo o tome jedan dan), ruglo su grada.
Je l' problem na svaku ili svaku drugu zgradu izbetonirati male otočiće gdje bi se kante odlagale? To košta 28375427365 milijuna kuna, malo betona?
Mi za svako rješenje imamo problem, samo još jedna sitnica u moru stvari koje možemo popraviti s vrlo minimalnim ulaganjima da grad ima UŠI i da dođu malo prošetati četvrtkom.
Jeste primijetili kada su državni izbori ni jedna VEEEELIKA stranka tipa HDZ, UZV, ROM, SDP, USB, HIV i ostale nema četvrtkom svoje kampanje na jugu? Da e duljim, malo bacite oko na slikice, prošetajte u njima jugom malo ..ja sam ih i komentirao, smijete i vi.
Ako vam je nešto smrdjelo preko monitora ili zvučnika dok ste čitali ovo nije do vas, do mene je, nisam se tuširao jučer. Sad ću, mi se petkom tuširamo.
Tekst: Krunoslav Štiks
Foto: Anita Plišo Vidaković, Krunoslav Štiks
Nebitno
