dokumentarac: Vukovar

Ne znam da li ste gledali....sve u svemu -zanimljivo...no ono sto itekako bode u oci , da nekazem srce- je slijedece....

ide tako prica svojim tokom , kada gospodin keze slijedece" Gotovo je 1/3 Hrvatske bila pred neprestalnim napadima srpskih agresora" i slijede video zapisi tih "neprestano napadnutih gradova"
na prvom mjestu nasao se Dubrovnik , a na drugom Zagreb(?????)
zatim su uslijedili Sisak , Vinkovci , Varazdin(???) , Zadar.....

ali ni jednog spomena , ni jedne rijeci a kamoli video zapisa o Osijeku...

Cijeli sam rat provela u Osijeku , da ne opisujem kako i gdje sam se skrivala ....da , bila sam dijete al me pamcenje itekako sluzi da uocim da danas nekoliko napada na Zagreb "velicaju" i od Zagreba prave zrtvu broj 3 ,odmah poslije Vukovara i Dubrovnika...

Muka mi je od toga , nije da ne suosjecam s tim dogadajima u Zagrebu , ne osporavam...bilo je napada...ali ljudi moji ,moze li se to uopce usporediti sa Vinkovcima , Osijekom , Zupanjom???

naravno da nekakve "top liste" gradova koji su bili najjace pogodeni ratom nisu niciji cilj...nije to neko natjecanje u tome tko je vise propatio...
ali takvim nastupom , obezvreduju se istinski patnje onih koji su ih uistinu dozivjeli da ne kazem prozivjeli ..

...apsolutno potpisujem, bila sam u istoj situaciji...ono što mene živcira je odnos ljudi u ZG o ratu kojeg su oni "imali"...kao: mi smo preživjeli zvončiće na centar Zg...ma, de, molim te...rat u Zagrebu, wtf...da su bar oni proživjeli pet dana u Osku, zašutjeli bi svi odreda...

U Osijeku se rat mogao i spriječiti, da su odgovorni pokazali zanimanje.
Tenkovi upali u Baranju, kao nismo znali. Osječani znaju tko im je bacao mine po glavi, ali će tek saznati kako se to događalo, tko je komu bio pajdo... itd.

Reihl-Kir, Šabić, Međugorec... pričam ti priču. HDZovo maslo, isto kao i ubojstvo Hrvata Blaža Kraljevića, koji HSP BIH nije htio prikloniti HDZu, već se čovjek borio za jedinstvenu BIH.

...Osječani znaju tko im je pucao po glavama još od završetka rata...i zna se tko je kome bio pajdo...premalo ih je bilo u gradu i okolo njega da se ne bi znalo...ma koliko god veliki bili oni statistički pokazatelji broja branitelja i udjela civilnog stanovništva u ratu...

a šta ocekivati od purgera nego da velicaju cijeli 1 (slovima jedan) sat napada na zagreb.....mi iz osijeka nismo ni svijesni te njihove proživljene traume.....kad je 90 % purgera preko televizije i radija culo da je napadnut njihov grad......ne želim sad umanjivati nevine žrtve koje su poginile taj dan kad su padali zvoncici......svaki život je neprocijenjiv......al oni koji su proveli samo jedan dan.....kao onaj 06.01. kad je na grad palo preko 3000 granata......svako njihovo spominjanje rata zvuci smiješno i iritirajuce......

18. 11. 2005. Zagreb. Sjedim u tramvaju. Nekih je 7 sati navecer...Zatrpana obvezama, u nekim svojim mislima... I onda ugledah nepregledno more upaljenih svijeca poslaganih na Vukovarskoj cesti u metropoli nam...I pomislih..."Ma krasno ljudi... lijepo je sto se uredno svake godine sjetite....ali...pojma vi jebeno nemate...."

...tužno je to što se sjete samo jednom godišnje...neki ljudi svakodnevno moraju živjeti s gadnim sranjima iza sebe...

upravo to

Pa jedno je sigurno ne može se prikazati dokumentarni prilog razaranja Osijeka a da u bar jednom kadru ne vidimo Glavonju, a sad vi recite kako bi ljudi sutradan glasali u Saboru o ukidanju imuniteta B.G.
Onda je bolje zabraniti prikazivanje snimaka razaranja Osijeka da zastupnicima ne proradi savjest.
Sad kad nam Glavonja nema imunitet podložan je infekciji gripe i kojekakovih boleštna.

anakonda je napisao/la (Pogledaj post): › ...apsolutno potpisujem, bila sam u istoj situaciji...ono što mene živcira je odnos ljudi u ZG o ratu kojeg su oni "imali"...kao: mi smo preživjeli zvončiće na centar Zg...ma, de, molim te...rat u Zagrebu, wtf...da su bar oni proživjeli pet dana u Osku, zašutjeli bi svi odreda...

mrzim se što ću ovo napraviti, ali moram potpisati napisano...
jednom mi je legica iz ZG krenula upravo s tim citatom i pričom o skrivanju zagrepčana u podrumu.
nisam znala el da se smijem ili kako da reagiram.

...ma, ja sad samo odmahnem rukom i kažem a-ha...izgubio se smisao objašnjavanja istog...

bio sam danas u vukovaru.

osjećam se kao da je 91-a i da sam došao iz drugog svijeta. užas.

...da,ja imam užasno iskustvo s prvim danima slobodnog ulaska u Vukovar...užasnulo me...a kako je to sve izgledalo '91, o tom ne želim ni razmišljati...

ne idem tamo opet. ne dok današnji obilazak grada ne zaboravim...

da, i mene je jako šokirao posjet Vukovaru...

ali, moje je mišljenje da je možda tako i bolje... neka ostave barem jednu ulicu u stanju u kakvom je bila nakon '91. Neka podsjeća sve one koji su te strahote skrivili na njihova djela. Iako ne mogu vidjeti krv, mrtva tijela, iako ne mogu čuti plač, osjetiti miris spaljotine, svjedočiti patnji onih ljudi (samo neki od njih su imali tu "čast"), neka ih barem ti živopisni spomenici razrušenih domova podsjećaju na to.

Osobito one koji su nakon svega što su radili ostali živjeti u Vukovaru. Fuj!