Dvadeset i pet kandidacijskih lista predano je za izbore za
Europski parlament u svibnju. Čak i ako Državno izborno povjerenstvo ne utvrdi valjanost sviju, imat ćemo veliku mogućnost izbora i priliku da u Bruxelles i Strasbourg pošaljemo zaista one kojima
pipl mast trast najviše. Neka vide tamo kakve ovdje mudre političke glave imamo.
Na listama su, naravno, i oni koji nas privremeno već zastupaju u Europskom parlamentu. Neki od njih zaista se tamo pokazaše ozbiljnima. Na primjer, esdepeovac
Picula, laburist
Vuljanić ili hadezeovci
Plenković, Stier i Ivana Maletić. Ta se "gomilica" čini dokazom dobrih kadrovskih resursa u najvećim strankama. Osim ako nisu jedini koje ove imaju u "zalihama"?
Zagrebemo li po zasad znanim listama predanima DIP-u, opet vidimo da je ta naša politika jedan prilično loš teatar, ali i eksplozivni sajam taština.
Srećom, redoslijed na listama za EU izbore nije presudan jer na njima važe i tzv. preferencijski glasovi koji mogu pogurnuti ka Europskom parlamentu i kandidate sa začelja. No, redoslijedi su znakoviti jer otkrivaju i štošta drugoga. Tako je Milanović "ponizio" već dokazanog i ozbiljnog, a pokazalo se i stranački neokovanog Tonina Piculu tek na peto mjesto. Dok je politički ne baš uvjerljivu, ali za razliku od Picule bezuvjetno odanu
Biljanu Borzan stavio na drugo mjesto. Odmah iza nositelja liste Kukuriku koalicije,
Nevena Mimice, bijedno podvaljenog kao kandidata za Europski parlament mada je svima jasno da ovaj neće svoje mjesto člana Europske komisije i njezinog povjerenika za zaštitu potrošača mijenjati za ono zastupničko. Na sličan način Karamarko je na drugo mjesto uglavio sebi izuzetno lojalnu no politički suhoparnu
Dubravku Šuicu (koja se svojedobno "proslavila" rekavši kako se smatra kompetentnom kandidatkinjom za EU parlament jer je profesorica engleskog jezika!) dok je uvjerljivog i samosvojnog Davora Stiera gurnuo na četvrto mjesto, bit će iz sličnih razloga kao Milanović Piculu.
Posebno su lukavi ovi u HDSSB-u koji su po potrebi malo na čelu, pa malo na začelju famoznog
Saveza za Hrvatsku. Znaju oni da nije baš taktički mudro ući u Europski parlament s etiketom stranke koju je osnovao i neformalno je vodi čovjek osuđen za ratne zločine. Pa naguraše na listu prije prvog svoga i
Milana Kujundžića iz Hrvastke zore i
Ladislava Iličića iz Hrasta i HSP-ovca
Daniela Srba i Mladog
Jastreba iz Autohtone Hrvatske seljačke stranke... Iako je, piznajmo, najkompetentniji za posao europarlamentarca upravo HDSSB-ov
Stjepan Ribić koji je tek peti, dok
Vladimir Šišljagić sve to autoritativno nadzire s počasnog 11. mjesta na listi. Pitanje je, među ostalim, zašto bi regionalisti iz HDSSB tako lako prepuštali bolja mjesta drugima kada je ta stranka, pod firmom županije, u Bruxellesu još davno otvorila svoj ured? HDSSB-u bi dobro došlo malo europske potvrde i promocije, ali očito postoji problem u negativnoj etiketi koju bi ondje dobili. Ako je HDZ dobio packe iz Europe zbog radikalnih stavova koalicijske im partnerice
Ruže Tomašić, što bi tek bilo s Glavaševim HDSSB-om? Ako sada prođu na mala vrate zahvaljujući preferencijskim glasovima Ribiću (teže Šišljagiću) možda bi ipak imali alibi jer se nisu gurali u prve redove.
Vidimo također da na prijavljenim listama ima i poneki "politički mrtvac" koji ovu izbornu kampanju ili čak eventualni odlazak u EU parlament, vidi kao priliku za reanimaciju. Eto, na primjer,
Jadranke Kosor na listi skrpanoj od Gabrićevog Nacionalnog foruma, HSLS-a i PGS-a. Ili IDS-ovog capa
Ivana Jakovčić na listi Kukuriku koalicije. U tom je društvu i HSS-ova
Marijana Petir, peta na domaćinskoj listi HDZ-a, čija bi se sadašnja politička pozicija dala opisati onim poznatim stihom "too young to die, too old to rock'n'roll".
S druge strane valja spomenuti
Mirelu Holy koja je na listu svog OraH-a stavila
Mihaela Peklara, jedva punoljetnog zagrebačkog maturanta, preko kojeg se, kako reče, želi obratiti mladima. Zamislimo na trenutak da isti oni koji punog kufera SDP-ovih brljotina i nesposobnosti u recentnim anketama preferiraju Holyčin OraH odluče iz nekog razloga (zbog mladenačke "svježe krvi", brrrrrr!) masovno dati svoje preferencijske glasove tom nesretnom wunderkindu! Pa da ovaj ni kriv ni dužan završi u Bruxellesu! To ne bi bio politički suicid već politička kastracija još jednog mladog političkog eunuha. Ovdje i inače imamo problem s političkim kadroviranjem jer nam kadrovi (valjda zbog nestašice istih) često "preskaču razrede" pa od gradonačelnika malo većih sela preko noći postaju ministri umjesto da utabanim putevima peku zanat i stječu iskustvo. Sjetimo li se samo bivših ministara
Kirina i Rončevića ili aktualnog
Zmajlovića, sve čovjeku dođe nekako žao mladog
Peklara već i prije nego što je krenuo u politiku.
Na kraju, ali prije svega, treba imati na umu da su za većinu stranaka EU izbori u
svibnju tek jedna velika i prilično pouzdana anketa prije parlamentarnih izbora. Nešto kao zadnji trening uoči velikog derbija.
Tekst: Jaroslav Bradica
Pročitajte i ostale tekstove
Jaroslava Bradice u kolumni
Lijeva obala
Nebitno
