Politički prljavci s izbornom potvrdom
Jelena Lovrić
LINIJA ŽIVOTA
Ne zanimaju nas istrage oko Đapića - rekao je potpredsjednik HDZ-a Andrija Hebrang, potvrđujući da je njegova stranka postigla sporazum s HSP-om o preuzimanju vlasti u Osijeku i postavljanju Ante Đapića u gradonačelničku fotelju. Iz te pozicije lakše će voditi kampanju za lokalne izbore, na kojima će biti zajednički kandidat HSP-a i HDZ-a za istu funkciju.
Hebrang je potpuno u pravu. Zašto bi bilo koga, a pogotovo moćnu vladajuću stranku, zanimala istraga Đapićevih, navodno, političko-korupcionaških aranžmana koji su mu, sumnja se, enormno povećali imovinu. Pa, Hrvatska je prepuna takvih primjera. Baš čitamo kako je Hebrangov prijatelj Bergman, dosadašnji šef Zavoda za zdravstveno osiguranje, s plaćom od 11 tisuća kuna u četiri godine nakupovao stanova u vrijednosti od milijun eura.
U Hrvatskoj je općepoznato da ljudi postaju neviđeno sposobni čim se primaknu politici. Odjednom steknu alkemičarske sposobnosti kojima skromne prihode pretvaraju u kolekcije stanova, satova, nekretnina... Političari koji žive u skladu sa svojim primanjima gotovo da su izuzetak.
I nema u tome velikih razlika između vlasti i opozicije.
SDP je u Osijeku zbog istrage odbio podržati Đapićevo instaliranje za gradonačelnika i zato je koalicija pukla. Ali sličan primjer stranka ima u Zagrebu, pa nikome ništa. Gradonačelnik Milan Bandić do svoje je imovine također došao na netransparentan način. I njegovi su mutni poslovi bili pod istragom. Oko njega, njegovih prijatelja i kumova također poput kokica frcaju milijuni. Ali svejedno će biti SDP-ov kandidat za gradonačelnika i u idućem mandatu.
Hebrang je u pravu kad se ne osvrće na pokretanje istrage. Kao što je i Bandić u pravu kad na sve sumnje odmahuje rukom i nehajno kaže: neka institucije pravne države rade svoj posao. Kada su to u Hrvatskoj institucije pravne države uhvatile nekog političara?
Po njima, reklo bi se da političku klasu čine korovi nebeskih anđela. I kome je od političara smetalo pokretanje istrage? Istrage protiv političara nisu sredstvo istjerivanja pravde, obično služe samo kao sredstvo pritiska. Dok je u koaliciji s HDZ-om, Đapić zna da će istraga protiv njega završiti nigdje.
Hebrang, Bandić ili Đapić potpuno su u pravu i zato što se pokazuje da njihovi mutni poslovi ne zanimaju ni birače.
Javnost se zgraža, ali kad dođu izbori, nema kazne. Dapače, nagrađeni su izbornim legitimitetom. Da biračko tijelo sankcionira nemoralne i korumpirane političare, onda ni političke stranke ne bi ignorantski izjavljivale da ih sumnje i istrage ne zanimaju. Da izbore osvajaju časni i pošteni, onda bi se stranke pobrinule da takve i kandidiraju. Hebrangova nezainteresiranost za istragu protiv Đapića pokazuje koliko su nisko pali ne samo hrvatski političari nego i cijela zajednica.
U kojoj bi se to pristojnoj državi moglo dogoditi da jedan od vodećih ljudi vladajuće stranke hladno kaže da im je čovjek pod sumnjom za korupciju prihvatljiv partner, čak da ih istraga uopće ne zanima? I gdje bi to bilo moguće da takva javna obznana potpuno bagatelizirajućeg i prezrivog odnosa prema bilo kakvom moralnom zahtjevu u politici ne doživi opće skandaliziranje i osudu? Hrvatska svoje političke prljavce sama bira. Utoliko gore!
clanak jutarnji.hr 
Muško
Žensko
