12.11.2008
HDZ u plamenom obruču
Autor: Neven Šantić, Novi list
Problemi Vlade posljedica su problema HDZ-a. A problemi HDZ-a posljedica su zastale unutarstranačke reforme koja se iscrpila u Sanaderovom proeuropskom imidžu i bespogovornom slijeđenju njegove politike na svim razinama stranačkog odlučivanja. Piše Neven Šantić
Koliko god se predsjednik stranke i Vlade Ivo Sanader trudio predstaviti kao optimistična i samouvjerena inkarnacija reformiranog i proeuropskog HDZ-a, u proteklih deset mjeseci novog mandata plamena stihija problema stegla je obruč oko vladajuće stranke i Vlade. Rast cijena nafte i divljanje cijena početkom godine te recentna svjetska financijska kriza koja je za sada, srećom, tek okrzla Hrvatsku, nisu nikakav vjerodostojan alibi ni za ekonomske a kamo li za političke i društvene probleme s kojima smo suočeni.
Problemi Vlade posljedica su problema HDZ-a. A problemi HDZ-a posljedica su zastale unutarstranačke reforme koja se iscrpila u Sanaderovom proeuropskom imidžu i bespogovornom slijeđenju njegove politike na svim razinama stranačkog odlučivanja. Taj pokrivač zamagljuje činjenicu da unutar stranke i dalje egzistiraju proeuropljani i antieuropljani, demokršćani i autoritarci, domoljubi i rigidni nacionalisti, istinski poduzetnici i korupciji skloni muljatori... ukratko, naprednjaci i nazadnjaci, kojima autoritarni način vođenja stranke priječi konačni demokratski obračun, a u kojemu bi novi HDZ doista imao šanse istisnuti onaj stari.
Politička tupost
Sanader je, dakle, zadovoljan dok je sve pod njegovom kontrolom, ali dugoročno štetu trpi i stranka i hrvatsko društvo u cjelini. Godi mu što mu neki intelektualci tepaju da je garant modernizacije stranke, no umjesto da podrži nastavak unutarstranačke ventilacije, u strahu od gubitka izbora i svog autoriteta samo pomaže okamenjavanju stranačkih struktura. Posljedica toga je loša kadrovska selekcija, gomilanje odanih ali nesposobnih koji se nisu u stanju suočiti s društvenim problemima i samo kompromitiraju stranku.
Evo i nekoliko aktualnih primjera koji svjedoče koliko je duboka kriza HDZ-a i zašto Vlada na svim frontovima vatru pokušava gasiti priručnim brentačama a ne vodenim topovima.
Slučaj Trupković nije prvi gdje su pripadnici HDZ-ove mladeži (ili stareži) pokazali ne samo bahatost već političku tupost, ali je do sada stranka regirala samo onda kada su medijski napisi do kraja razotkrili neprimjereno javno ponašanje uglednih ili manje uglednih članova stranke. Ostali su slučajevi pometeni pod tepih u nadi da birači imaju kratko pamćenje i ipak neće kazniti njihove sudionike.
Zanimljivo da je proteklih godina HDZ više energije uložio u smanjenje štete od događaja sličnih onima u Karlovcu od, primjerice, afirmacije već 19 godina zakletog hadezeovca, samozatajnog Zlatka Ževrnje koji je kao općinski načelnik gurao i progurao industrijsku zonu, preporodivši i proslavivši svoju općinu Dugopolje. Ne preostaje nego zaključiti kako su ljudi poput Ževrnje u HDZ-u ipak u manjini i marginalizirani, a i dalje caruju i toleriraju se nadobudni prizivači prošlosti.
Ufanje u višu silu
Drugo, brodograđevni fijasko hrvatske Vlade samo je posljedica dugogodišnjeg nedostatatka bilo kakve gospodarske razvojne vizije i kriminalno loše kadrovske politike na koju se naslonila i Sanaderova vlada. Slučaj 3. maja upravo je dokaz kako se može profućkati 18 godina eksperimentirajući s podobnim stranačkim kadrovima, a onda s autoritetom Vlade koja tobože nema izlaza, pod izgovorom da to traži EU, što je notorna zamjena teza jer se ubiračima provizija i menadžerskim raspikućama odavno moglo i moralo stati na kraj postavivši tvrtku na zdrave noge, pred radnike arogantno izaći s politikom svršenog čina.
I treće, promatrajući HDZ-ovo kalkuliranje s obznanjivanjem neposredno biranih kandidata za skorašnje lokalne izbore, pogotovo u većim sredinama gdje su u labavoj koalicijskoj vlasti, kao u Splitu, ili u opoziciji poput Rijeke, promatrač sa strane dobija dojam kako u HDZ-u vlada kadrovska pustoš. Vrijeme kandidata iznenađenja i onih koji će pobijediti samo zato što neka stranka stoji iza njih je prošlo. Ozbiljna stranka u svakoj sredini treba sustavno raditi na prepoznatljivosti i svog programa i njegovog nositelja. I to može raditi samo ako članstvo ima autonomiju i prostor za kreativnost. Ako toga nema, uzalud se nadati višoj sili.
Premda, ako se ništa bitno ne promijeni ni u HDZ-u ni u njegovo načinu vođenja politike, neće nam ništa ni preostati osim ufanja u višu silu.
Žensko
