Ona, koja vam oduzima dah

neja je napisao/la: › Ja najvolim Matka Jelavića!!!!!!!!!!!! Kada pjeva "Majko stara" lupam čaše... al ne bi oprostila niti Goranu Karanu...

Sve poet do poeta.... i Tin odozgora popizdi od ljubomore kad čuje ove talente

Pa šta onda, volim ja i Tina, i Vesnu Parun (ti koja imaš nevinije ruke),svojevremeno cure su otkidale i na Desanku Maksimović
to bi ti trebalo biti poznato, ako imaš te godine

Drogirala sam se i na Lorcu, De La Martina..

Ukusi su različiti, zavisno od situacije (srca, dana, noći...) svaki put mi neka draža

evo ti jedna od Bogdana, to još nismo načeli
"Tko te ima, taj te nema"
kiss

Beyond The Dark Sun

... For years I have traveled in coldness,
But my heart is warm as the darkened sun above me...
Nothing can never take away
What I've seen with these tired eyes

Face of the weeping night
And the shade of the fading light

The dawn will never rise again for my eyes
And I will never sleep again
I've lost my hope time after time
Cause the light has vanished from the sky

Now when the darkness has become part of me
I got to let my shadows free
Cause I never looked behind, I never tried to find
Something that could have made me one
Now when the sorrow has taken control of me
I got to let my shadows free
Cause I never looked behind, I never tried to find
Something that could have made me one
Something that I could reach the Sun

http://www.youtube.com/watch?v=tnhdJVh9iIY&mode=related&search=

tu ima mjesta samo za jednu i jedinu neponovljivu SANDRU DABO!

Kako je srcu mome
u njemu radosti nema
dal' oni pomisle nekad
sta mi sudbina sprema..........

Molim te ne idi
ostani jos malo
nemoj da odes
do tebe mi je stalo
Zar ti nije dovoljno
sto zelim s tobom
da prozivim zivot cijeli
da cu te vjecno voljeti
Tvoje srce jos uvjek ljubav krije
i znam da me volis ko prije
nemoj da sumnjas
nista lazno nije

Gdje si sad, moj andjele
sto te nema kraj mene
sto te nema da te opet ljubim
moj andjele

Gdje si sad, moj andjele
tko se budi kraj tebe
reci, tko ti ljubi usne i grudi
moj andjele

Gdje si sad dok spava grad
gdje si sad dok jos sam mlad
gdje si da mi vratis uspomene sve
gdje si sad dok svicu iste zore
dok nam sumi isto more
gdje si, gdje si sad, moj andjele

Ne pristajem
Na ništa manje od pripadanja Tebi
Ne pristajem!
Riječi koje brišu moje snove o ljubavi,
Pretvarajući ih u sasvim običnu,
Nestvarnu igru mašte
Ne želim čuti!
Istinu, ako je istina,
Da odreći se moram sebe jer nisam bezgrešan,
Jer skrivam i kradem vrijeme darivajući ga tebi,
Pretačući ga u snove
Ne prihvaćam!
Istinu, ako je istina,
Da odreći se moram tebe
Jer uz tebe jedino dišem dahom Slobode,
S prezirom odbacujem!
Ne, nije mi važno kako će me nazvati
Oni koji nemaju hrabrosti priznati
Da nikada nisu se darovali cijeli,
Da samo jednom u životu
Zagrliš nekoga ljubavlju
Kakvom ja grlim tebe.
Vratiti se postojanju
U neiskrenosti
Ne pristajem!

moj Kike

Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.
Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad
zažmurim.

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...

Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam teško to znao da pokažem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna.

kada zađe sunce patnje,
stiže ovaj mir,
gospodaru nijemih zvijezda,
ovaj mir stvaranja,
ovo mjesto što mandala ga pretvara u sivo.
budala kaže u svojim mislima
da njegove misli su samo misli...

Gospodar Svjetlosti, Roger Zelazny

"Pamet je u redu ako je imate, ali život se živi srcem!"

Forrest Gump

Nikad više oko mi zasjati neće,
a padat će hladne kiše
na grobu moje sreće.

Nikad više nećete čuti moj glas,
jer moja duša u zemlji
sad nalazi spas.

Nikad više mojih pjesama neće biti,
jer posljednju gorku suzu
na ovu pjesmu ću sliti.

Umirem noćas noseći posljednju
ljubav sa sobom.
Umirem, a ostavljam samo
jednu riječ:
-ZBOGOM-

Nebo je bilo vedro
i zvijezde su sjale jasno,
mjesec se smiješio nama
jer bilo je suviše kasno.
Pod zelenom mladom lipom
stajasmo nas dvoje
ni jednom slutila nisam
što misli srce tvoje.
Lice ti je bilo vedro
i puno mladenačke sreće,
a usne su ljubile strasno
kao da više nikada neće.
Ruke su grlile nježno
i mrsile moje kose
a tvoje su smeđe oči
bile prepune rose.
Odjednom tvoje lice
pokaže očajan bol i tugu
a usne žalosno zbore:
"Draga..ja imam drugu"
Osjetila ja sam davno
da se tvoja ljubav mijenja
al nisam slutila te riječi,
riječi ogorčenja!

Dušu počinje boljeti sve jače,
što se to dogodilo sa nama.
Noćas padaju hladne kiše,
noćas znam da ne plačem sama.

Otišao si tako brzo,
moji dani su sve tiši,
bez tebe ja sam suza,
sama djevojka na kiši.

Mrak će izbrisati moj lik
i sigurno će vidjeti novi,
a ja ću sanjati još samo jednom o tebi,
jer noćas će umrijeti ti snovi...

Biti ljubav tvoja
bila je želja moja,
voljeti te kao Boga
namjera je bila moja...
Zašto si mi srce ukrao
slomio ga, zgužvao i bacio?
Zašto nisi mogao voljeti mene,
bar upola koliko ja volim tebe?
Kako da te gledam sada,
ne mogu kao prijatelja...

VOLIM TE, poklanjam ti poznanika,
onoga tko će te tješiti
u dubini mraka noći,
onoga tko će ti svaki sumrak iznova doći!
Da briše suze tvoje,
da čuva srce tvoje,
da te nitko nikada ne povrijedi,
da te nitko nikada ne iskoristi!
Kao što si ti povrijedio,
kao što si ti iskoristio mene...

Poklanjam ti prijatelja.
Prokleti sam život za tebe darovala,
jer život sam si oduzela,
da bi tvoje želje ispunila,
da bi se tvojim prijateljem nazvala...

Anđeo sam postala
i suzama te iznova, svako jutro budila,
da ti na srcu vječno ostane trag,
trag ubojice koji si ispao,
trag varalice koji si ostao.