Osijeku se dogodio Đapić!!!!!!!!
prenosim sa http://www.zamirzine.net/spip.php?article4333
Uza sve peripetije koje su osječani preživljavali kroz 15-godišnju vladavinu danas najpoznatijeg izgladnjelog osječanina Glavaša, Osijeku se dogodio i Anto/e Đapić. Sa svojih 5000 glasova dobivenih na lokalnim izborima, ali vođen sigurnom rukom spomenutog viteza slavonske ravni, zamijenio je liberala Kramarića te obećao građanima “red i disciplinu”, uz betonizaciju, kopanje ulica, uklanjanje “ostataka prošlosti” i nove spomenike.
Ako izuzmemo afere na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini (postavljanje samog sebe na čelo gradskog odbora za udruge, petljanje sa zloglasnim Vladom Zecom iz Kamen Ingrada, svojevoljni odlazak u Izrael baš u vrijeme priprema izraelske invazije na susjednu državu, odbijanje upisivanja imovine u imovinske kartice i slično), najpoznatija je ona Đapićeva afera oko izgradnje i postavljanja megalomanskog spomenika Anti Starčeviću na glavnom osječkom trgu (koji, usput rečeno, još uvijek nema uporabnu dozvolu!). Zbog tog spomenika izbio je sukob upravo sa osječkim umjetničkim stručnjacima. No pojedini članovi HDLU-a zaboravili su da Đapić nije smušeni Kramarić, da novi gradonačelnik nema stila, nema iskustva u životu u Osijeku, ne razumije jezik osječke urbane umjetničke scene, a razina njegova kulturnog poimanja doseže samo do diskografskog festivala Porin i kombiniranog koncerta Škoro-Bryan Adams.
Hoću da Starčević liči na mene!
U svojim predizbornim govorima za lokalne izbore u Osijeku, prije gotovo 2 godine, Đapić je obećavao osječanima spomenik ocu domovine Anti Starčeviću. Preuzevši gradovladavinu, Đapić i njegovi ljudi u Gradskom poglavarstvu Osijeka raspisali su natječaj i imenovali žiri za spomenik Anti Starčeviću. U žurbi ili neznanju, pri raspisivanju natječaja došlo do pogreške, jer nije konkretizirano kako treba izgledati budući spomenik Stračeviću na istoimenom osječkom trgu: figuracija ili konceptualno rješenje.
Đapić se imenovao za predsjednika ocjenjivačkog suda, a kada su otvoreni i odabrani prijedlozi pristigli na natječaj, Đapiću je “pao mrak na oči”. Naime, u komisiji za odabir budućeg spomenika bilo je i arhitekata i kipara, pa je odabrano konceptualno rješenje mladog kipara Roberta Jozića i Filipa Tadina: nekoliko stepenica sa manjim podestom, sa kojeg se na površinu osječkog trga slijeva oslikana sjena figure Ante Starčevića.
Gradonačelnik Đapić odbio je rezultat natječaja, pa poništio i odluku, danima gnjaveći osječane izjavama tipa: “Spomenik je naručila politika i narudžba se mora poštivati. Hoću da spomenik bude ogroman, visok i volumena kakav je i doprinos Hrvatskoj dao otac domovine Ante Stračević. Poštujem umjetničku struku, ali je u ovom slučaju ne uvažavam”. Novci iz gradskog proračuna, oko 200.000 kuna, namijenji natječaju za spomenik Starčeviću, isplaćeni su pobjednicima natječaja, a Đapić “će od svojih novaca dati izradit pravi spomenik!” I zasta, gradonačelnik je u Galeriji HDLU-a, na finalnoj izložbi svih pristiglih projekata, prstom pokazao na maketu jednog od stručno neuvaženih prijedloga spomenika: ogromnu socrealističku statuu kakvih deset metara visoku, koja “u dlaku” liči na samog Đapića: “Hoću to!”
Stručni i umjetnički krugovi u Osijeku digli su ruke od edukacije gradonačelnika po pitanju urbane umjetnosti, zaključivši da “se mogao očekivati takav rasplet događaja i jer je i prije žiriranja struka pozvana samo da pokrije tuđe mišljenje”. Nakon toga počeo je otvoreni sukob sa dijelom ljudi iz umjetničkog osječkog miljea, dakle, onim dijelom koji ipak drži do sebe i svoje stručnosti.
Nebitno
Žensko
Muško
