Ona, koja vam oduzima dah

Metalucifer je napisao/la: › Moje su srce sahranili ljudi U svakom oku ja vidim mu grob Hladan mi kamen ispuni grudi Da gledam muke grobara svog Ja nosim rane što krvare večno I prezir što se u meni koprca O noći, čuvaj mi otrovne misli I slike leša mog zaklanog srca ...

jesi razmišljao o nekoj stručnoj pomoći?

ček,odgovorit ću ti čim dođem do zraka od smijeha...

"U svijetu u kojem se kretala ona nije bila na cijeni,za jedan osmijeh su se davale tisuće dolara,a ljepota duše nije vrijedila niti jednog.Bilo je to prokletstvo sadašnjice,civilizacije koje je uvelike jurila prema savršenstvu,zapostavljajući ono najvažnije,zapostavljajući samu dušu čovjeka.Nikada se nije mogla pomiriti s tim,ali ona nije bila ta koja je bila predodređena da mijenja svijet.Jednostavno je bila prisiljena živjeti po pravilima koja su joj nametnuta.Zato je ona pokazivala vanjskom svijetu samo ono što su oni željeli vidjeti.Odavno je naučila da ne smije srce nikom servirati na pladnju,jer bi inače bila povrijeđena...Njena nutrina je bila samo njena,a maska s kojom je koračala kroz svijet samo je krila ono što ona nije željela pokazati...."

Marelica je napisao/la (Pogledaj post): › ... I budi takva kakva jesi, ne mijenjaj se za sva blaga... Uvijek nek' ti mis'o resi ona tiha patnja draga... ... Ma koliko bila žena, uvijek više tajna budi... Budi šutnja, al' iskrena, nek' te vječno slute ljudi... ... Nažalost, ne znam autora ovih stihova, niti ima li ih još... Dobila sam ih, očarali su me, zapamtila sam ih za vjeke vjekova...

Kišević,prekrasno... evo još jedna: Samo da se uz tebe budim,meni na svijetu ne treba više...da svaku tvoju mijenu slutim,da zrak u tvojoj blizini dišem...samo da tiho uz tebe šutim,prisutan kao svjetlost bez glasa, i da ti oči očima ćutim,kao da ću te izgubiti sad,ovoga časa

...hej, tebe ne bih mjenjao
to nije prazan stih...

saying i love you
is not the words i want to hear from you
is not that i want you
not to say but if you only knew
how easy it would be to show me how you feel
more than words
is all you have to do to make it real
then you wouldn't have to say
that you love me
cause i'd already know...

i would have given you all of my heart
but there's someone who thorn it apart
and she've taken almost all there i've got
but if you want i'll try to love again
baby i'll try to love again but i know

the first cut is the deepest
baby i know
the first cut is the deepest
case when it comes to being lucky she's first
when it comes to lovin' me she's worst
cause when it comes to being loved she is first
that's why i know
first cut is the deepest...

Tebi

Inspiracijo moga zivota

Svaki tren
Proveden sa tobom
Ostao je zabelezen

Duboko
U meni

Kuda god krenem
Ma sta da radim

I na javi
I u snu


Tvoj lik mi je
Pred ocima

Treperi
U izmaglici secanja

I gleda me blago,
Tako nezno
I nevino

Kako samo ti umes

Ti si kao bajka
Mirisljava moja

Kao cvet koji nikad
Ne vene

Maco

Ti si kao sunce
Koje nam zivot daje

Tako topla
I sjajna

Tako velika
I zuta

Devojcice moja

Jedina moja ljubavi

Moje su nebo vezali zicom
Po mome mozgu crtaju sheme
Zele jos jednu kopiju svoju
Da njome vrate nestalo vreme.

Al' ne dam svoje ja ideale
I jes' cu snove umesto hleba
Ja svoju srecu nosim sa sobom
Ona je parce slobodnog neba.

Nebo, Elektricni orgazam

Ravnodusan prema placu,
obozavam ilovacu.
Gotova je moja muka,
pa se smejem iz sanduka.
Oko mene su, u stvari,
licemeri i govnari,
svako mi za dusu pije,
a znam, lazu drkadzije,
svako ko je tu plakao,
poslo bi me u pakao.
A gore mi pevaju popovi,
i nasledjuju me lopovi.
Sapucu samozvani proroci:
Upropastise ga poroci,
dok izjavljuju saucesce,
pljuju po meni sve cesce i zesce,
na glavu mi stavljaju lovore,
drze mi posmrtne govore,
stoka sto laze kako zine,
preuvelicava moje vrline.
Ravnodusan preme placu,
i konacno sasvim sam,
obozavam ilovacu,
ne moze mi nista sljam.
Mozda nema ko da place,
pa placaju narikace,
mnogo sveta, divan sprovod,
za pijanku sjajan povod,
ko u svakom dobrom vicu
sreca je na svakom licu,
grobar ceka napojnicu,
jos po jedna za ubicu,
za presrecnu porodicu,
i veselu udovicu!

by Riblja Čorba..

ono gore su Idoli

ps. corba mi je heben tekstopisac... bez obzira sto je četnik

Its just the nearness of you

Its not the pale moon that excites me
That thrills and delights me,
Oh no
Its just the nearness of you

It isn’t your sweet conversation
That brings this sensation,
Oh no
Its just the nearness of you

When I’m in your arms
And I feel you so close to me
All my wildest dreams
Came true

Its just the nearness of you

I need no soft lights to enchant me
If you’ll only grant me
The right
To hold you ever so tight
And to feel in the night
The nearness of you.
The nearness of you.
To feel the nearness of you

keith richards - nearness of you

Umiru jeleni

Umiru jeleni, i sad u meni tamo gde si bila slomilo se jutro,
Ko ti je rekao da snovi tamne, nikad neću znati,
Jer biću samo trag čoveka, biću vodja skitnica.

Nek bude dan, kad divlje ptice krenu, preko istog mosta ja ću preći,
Ako me tamo čeka tvoja senka, nista neću reći,
Jer biću samo trag čoveka, i biću vodja skitnica.

Ne brini, ne brini, jeleni umiru sami.
Na brini, ne brini, jeleni umiru sami.

Neša Leptir (Nebojša Radulović), možda se netko sjeća koncerta u STUC-u... davno.

Ratne igre

Kad srušimo mostove
I kada pustimo mačeve
Poželim da su naše igre
Ratne igre, bar malo nežnije.

Nije važno ko počinje
Uvek na kraju ćutimo
Kad mnogo treba reći
A nema reči, reči za istinu.

Nek sada ratne igre prestanu
Jer više ničeg nema u tebi, u meni
U mome srcu kiše padaju
U duši veju crni snegovi.

Ti uvek odviše ponosna
Ja tvrdoglav kao noć
I ko će koga prvi zvati
Ko kome dati ruke za dodire.

I opet loše se osećam
Kružim kao zao vuk
Jer mnogo toga treba reći
A nema reči, reči za istinu.

Nek sada ratne igre prestanu
Jer vise ničeg nema u tebi, u meni
U mome srcu kiše padaju
U duši veju crni snegovi.

Kerber

Sebe dugo sam trazio
Precicom znanom zalutao
Pred mojim vratima
Ona je cekala ranjenog jelena.

Krive staze sam gazio
Stotinu puta posrnuo
U svojim snovima
Ona je cuvala ranjenog jelena.

Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam vidio njene poglede
Kao svila bile su njene utjehe.
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam shvatio sto je trpila
Zbog svoga ranjenog jelena.

Toga jutra sam stigao
Svjestan da sam zakasnio
Pred mojim vratima
Njenih tragova nema, nema nikoga.

A ja i dalje gazim
Snijegove duboke, koprive i dukate
Na svijetu jedina
Ona je cekala ranjenog jelena.

Osmi putnik

...ko nije drvo razumeo prvo,
pa tek onda sadio
taj nije ništa uradio...

I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.

đ.b.