Međunarodni praznik rada koji se obilježava 1. svibnja podsjeća nas na borbu za radnička prava no i na one koji nisu u mogućnosti ostvariti prava na rad koja im pripadaju. Svjedoci smo rušenja brojnih radničkih prava i uporno nam se nameće kako moramo biti zahvalni imamo li bilo kakav posao. U manje razvijenim krajevima zemlje s većom stopom nezaposlenosti i plaće su niže. No cijene nisu. Za rad jednake vrijednosti trebali bismo dobiti jednake plaće.
Što kada je naš rad potplaćen? Koliko nam je posto plaća manja od službenog prosjeka? Jesmo li zadovoljni uvjetima u kojim radimo? Novozaposleni rade uglavnom s ugovorima na određeno vrijeme, učestali je neplaćeni prekovremeni rad, rad nedjeljom, blagdanom i to vrlo često bez povećanog plaćanja, pravo na dan tjednog odmora ne uživaju svi, dnevni odmori često su neostvarivi, godišnji odmori za poslodavce često su predugi. Imamo li kojim slučajem zdravstvenih problema koji često kreću od iscrpljenosti, stresa, kroničnog umora ili mobbinga dobro ćemo razmisliti o bolovanju koji je danas luksuz. Na bolovanje idemo tek kada imamo termin za operativni zahvat. Čini se kako je takav način državi zanimljiviji od prevencije.
Gdje se zapošljavaju naši mladi, osobe s invaliditetom, samohrani roditelji, radništvo zatvorenih tvrtki? Kako žive umirovljenici? Kolika je zaduženost kućanstava? Tu dolazimo do siromaštva. Siromaštvo predstavlja opću oskudicu, nemogućnost namirivanja osnovnih životnih potreba i stanje u kojem nema potrebne količine materijalnih dobara ili novca. Prepoznajemo li se u tome? Siromaštvo nije slučaj već odraz neučinkovitosti i nesenzibilnosti društva koje pojedinca uvodi u izolaciju, testirajući ljudsku izdržljivost UZIMANJEM DOSTOJANSTVA kao jednog od najvrijednijih obilježja života. To vodi ka kršenju ljudskih prava; ekonomskih, socijalnih, političkih, kulturalnih. Siromaštvo je uzročnik kršenja prava djeteta. Svi znamo da gladne djece ima. Zar ćemo doista samo pognuti glavu i šutjeti?
Politika zapošljavanja od presudnog nam je značenja. Promjene usmjerene prema poreznom rasterećenju rada, povećanju broja zaposlenih, smanjenju broja nezaposlenih i povećanje njihove konkurentnosti na tržištu rada, uključivanje primatelja socijalne pomoći na tržište rada, rješavanje problema beskućništva i poticanje politike stambenog zbrinjavanja, izjednačavanje minimalne plaće sa iznosom mjesečne potrošačke košarice te sprječavanje lihvarskog kreditiranja populacije koje banke kreditiraju neke su od promjena koje bi nam dobro došle.
Ključan element za suzbijanje siromaštva stabilno je i održivo gospodarstvo te uravnotežena raspodjela društvenog bogatstva među građanima Hrvatske. Možda su zaboravili da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Vlast je služenje građankama i građanima.
Sretan Praznik rada!
Tekst i foto: Tajana Maroši, Glasnogovornica regije Istok
Nebitno
