- 'Tko je za', 'Tko protiv', prijedlog proračuna donijeli smo i prosljeđujemo ga zastupnicima na prihvaćanje. Možda je premijeru, a ponajprije ministru
Liniću, laknulo, najvažniji dokument složili su i poslali na blagoslov svojoj većini.
No možda premijeru i većini ministara nije bilo jasno, a u danima koji dolaze shvatit će kako je njihov medeni mjesec s narodom
završen. Kako su jednostavno sav kredit koji su imali prokockali.
Najviše se to odnosi na
premijera koji je uživao veliku potporu u siječnju, no svima je jasno da će se kako tjedni prolaze ta potpora topiti baš kao i snijeg na Gornjeg gradu.
Milanovićevi zatvoreni dvori
Premijer iz svog ureda poručuje - ja ću biti
moderator. No njega građani nisu birali da moderira unutar svoje Vlade već da donosi odluke, ali i da pojašnjava - zašto sada mora biti lošije da bi sutra možda bilo bolje.
Zoran Milanović, moderator, ulogu propovjednika prepustio je ministru Liniću. Njemu ide za sada dobro pa i nepopularno iz njegovih usta zvuči racionlano, logično i izaziva djelomice simpatije. Ostali ministri zbunjeni, nekompetentni, populistički žele se svidjeti građanima kao da su u kampanji, šokirani ili što su uopće ministri ili što su preuzeli ministarstva s kosturima.
Ministri (ne)znaju znanje
Većina ministara znala je godinu dana, a neki i 4 godine da će voditi pojedine resore. Stoga čudi njihova
iznenađenost. Nisu preuzeli grupe u dječjem vrtiću gdje klinac može sakriti lego kockice. Preuzeli su vođenje države gdje se malo toga može prikriti. A ako se i prikrilo, onda ih ni to ne može iznenaditi. Pa oni su godinama znali što će voditi.
Zato srećem ministre koji kukaju, samo što suze ne rone nad ministarstvima koja su preuzeli i nemam nimalo sentimenta. Dapače, njihov šok kod građana izaziva malodušje i bunt. Mogu se zabrinuto pitati - pa jesmo li birali kukavice!
Zoran Milanović doživljava kraj/h
Premijer to ili ne vidi ili je zaokupljen mnogo važnijim problemima, iako ne znam kojima, budući da se iz Banskih dvora u 50-ak dana vlasti nije uputio nikamo. A da, bio je tu posjet Sisku i protokolarni posjet katoličkoj i pravoslavnoj misi i da svakako za zemlju presudna dva posjeta Državnoj službi 112.
Nije ovo nikakav kraj, već je to krah Milanovićeve ideje da će biti
lagodno. Mora se okružiti jakim osobama i početi raditi. Politika je i percepcija. A percepcija je kako ima ekstra skup ured, kako Crkvi daje što im ne bi u godinama krize trebalo davati. Kako je proračun u deset dana i tanji nego što je grmio. Kako je to
porezni - premijer, a ne premijer koji izvlači zemlju iz krize.
Ivica Račan u proljeće 2000., kada mu je počela popularnosti padati, rekao mi je jednom - dobivat ću male bitke, ali izgubiti rat. Da, izgubio je izbore. Zoran Milanović imao je potencijal nakon izbora, velika očekivanja, pa i želju za odricanjem. A što je dao zauzvrat? Politikantski proračun, a ne državnički dokument koji će možda njega koštati izbora, a zemlju prosperiteta. Ovako bi to mogao biti proračun nakon kojeg će izgubiti i zemlja i Milanović.
Tekst: Mislav Bago/Dnevnik.hr
Foto: Robert Anić/Pixsell
Žensko
