Gdje su granice obiteljske odgovornosti?

- Dragi čitatelju, moje ime je Ivana i danas si uzimam za pravo da ti ispričam svoju priču. Imam 11 godina i odlična sam učenica 5. razreda osnovne škole u jednom mjestu u Slavoniji. Živim s roditeljima i 9 braće i sestara i nije nam nimalo lako. Svakoga dana, ja i moji braća i sestre proživljavamo torturu od strane oca i majke, prisiljeni smo prositi i javno se ponižavati. Nije me sramota i nije mi teško, ali kad gledam druge vršnjake kojima je glavni problem što da ih Marko iz 7b nije dodao za prijatelja na Facebook-u, ponekad poželim da sam u njihovoj koži, barem na trenutak.

Otac nas je rasporedio po gradu, tako da svatko ima svoj dio i dan kada ide "u obilazak". On to tako naziva. Mislim, tata nije loš čovjek, nije on kriv što nemamo novaca, ali nekada mi nije svejedno kad drekne na nas. Najstariji brat ima 17 godina i ide u srednju školu. Drugi vršnjaci znaju za njegov "hobi" i namjerno ga zadirkivaju. Jednom su mu natrpali punu torbu wc papira, na što je moj brat samo šutio i spustio glavu. Hrabro se nosi s time, ali sve skriva u sebi i bojim se za njega, jer najviše trpi. Tata ga nekada zna i lupiti, što me tako boli, jer znam da i on čini sve kako bi se kući vratio sa što više novaca. Nismo mi krivi što su i drugi siromašni.

Ima svakakvih ljudi, poštenih, nepoštenih, lajavaca, grubijana, ljudi koji nas toplo ugoste, pričaju s nama, trude se pomoći nam. Jedne nedjelje ugostila me je mlada djevojka koja živi sa svojim dečkom, jedan baš super par. Pričali su sa mnom o svemu, mojim problemima, roditeljima, braći i sestrama, školi, sve ih je zanimalo. Djevojka je plakala dok sam joj hladna kao kamen pričala svoju životnu priču, baš kao što pričam i vama. Prisiljena sam isključiti svaku vrstu emocije kad prosim, ali vjerujte mi, nije nimalo lako. Ponekad mislim da sam isplakala suza za cijeli život, a onda se opet dogodi nešto što me rasplače.

Jednog dana sam prolazila pokraj crkve gdje su vjernici izlazili i ulazili u svoje velike automobile. Cijele obitelji, lijepo obučeni, nasmijani, prosvijetljeni od strane svećenika koji me je uz pogrdne psovke istjerao prije par dana jer sam ga tražila naranču-dvije. Iskreno, bilo mi ih je žao jer, iako su bogati, zapravo nemaju pravi osjećaj koliko ta molitva znači i koja je njena prava vrijednost. Ja se također molim, ali ne u crkvi nego u svojoj glavi, jer nemam tako lijepe haljine i cipele koje karakteriziraju današnjeg vjernika. Ali, dobro je i ovako.

Dok hodam hladnim ulicama u tankoj jakni i prljavim cipelama, sanjam o tome da jednog dana imam svoj stan u kojem će biti veliki frižider pun hrane, soka i voća, sa nekoliko jaja i kobasicom, majonezom i eurokremom, njega nisam dugo jela. Sanjam o tome da imam normalan život, da jednog dana završim školu, fakultet, da imam obrazovanje i posao, da više ne moram prositi za hranu.

Najviše od svega bih željela svoju sobu, svoju intimu gdje ću se posvetiti samo sebi i nikome više i zaključati vrata da nitko ne uđe, bar neko vrijeme. Imam ja još snova, ali neki su tako daleko, da mi se čini da će tamo i ostati. Stvarno bih voljela kad više ne bih morala prositi, jer znam da ni drugima nije lako, danas nikome ništa nije palo s neba. -

Dragi čitatelji, vi stariji, odrasli, koji si dajete za pravo da odlučujute o tuđim sudbinama, životima i djetinjstvu, da li se ikada upitate koliki psihološki pritisak stvarate djeci kad ih tjerate da prose, traže, kradu, da se prodaju? Ti, oče dragi, koji si prejadan da bi ostao subotom kod kuće s obitelji, pa moraš visiti u lokalnim birtijama, sliniti uz konobarice i popiti svu socijalnu pomoć, dječji doplatak i autobusnu kartu za klince, a onda, kud god koji mili moji, da li ikad razmišljaš o djeci kao o ljudskim bićima, a ne o robovima?

A vi što štancate 9+ djece pa si stavite prst u usta i molite za pomoć, o čemu vi zapravo razmišljate, što je to u vašim glavama? Da, reći ćete da su djeca blago, slažem se s time, ali tu djecu treba voljeti i odgojiti, paziti na njih, pružiti im šansu za školovanjem, dati im svu potrebnu ljubav. Vi mislite da možete odgojiti 9 duša, izvesti ih na pravi put, sami?

Hajde, svaki puta kad lupite svoje djete, svoje blago, kako ga nazivate, sjetite se roditelja koji umjetnom oplodnjom pokušavaju dobiti djecu, troše sva moguća i nemoguća sredstva kako bi i oni imali blago zbog kojeg ovaj život zapravo i ima smisla i pokušavaju to opet, opet i opet. Probajte se staviti u njihov položaj i onda razmislite koliko zapravo taj šamar, taj povišeni glas, udarac šakom i razbijanje glave pepeljarom ima smisla? Sjetite se i majki koje su ostale bez djece, koje dan danas ne znaju gdje su njihovi najmiliji. Koliko vam pak sada sva ta sila ima smisla? Ok, i dalje ne razumijete. Probajte lupiti šakom nekoga tko je 3 puta veći i jači od vas, probajte mu slomiti ruku, razbiti oko i ponižavati ga svaki dan. Baš me zanima koliko bi onda imali hrabrosti. Silom se ništa ne postiže, osim kontra efekta, nekoliko modrica, malo krvi i šavova koji gotovo nikada ne zarastaju.

Tekst: Hrvoje Jurić
Foto: foto-arhiv 031

za ovakvu situaciju je kriva cijelokupna situacija u RH, nažalost ovo je postao dio stvarnosti i ovake priče me uopće ne čude.. postoji još mnogo toga što država može učinit za ovu djecu, oca i majku zbog torture i tjeranja na prošenje treba zatvoriti u zatvor, ali tu opet dolazimo do neučinkovitosti našeg pravosudnog sustava, isto tako djecu treba njima oduzeti, gdje isto dolazimo do neučinkovitosti pravosudnog sustava jer oduzimanje djece nekad može trajat i mjesecima, pa čak i godinu dana, a za to vrijeme djeca proživljavaju još veću torturu jer i sami roditelji u podsvijesti znaju da će ostat bez njih...

druga stvar je okrutnost današnje mladeži, koja nikome ne bi pomogla, već čak štoviše gledaju kako da te sjebu i kako da ti još više naškode da bi njima to bilo zabavno, žalosno , ali istinito...

treća stvar je ipak neodgovornost tih roditelja zato jer imaju toliko djece, pa jebemu mater ljudi 21 st. je i cigani znaju za kondome, plodne i neplodne dane, kontracepcije itd.. pa gdje je ljudima logika kad naprave jedno, pa vide da nemaju novaca, pa još jedno, još jedno, još jedno itd..zovite me ludim , al ja takve ljude jednim velikim djelom i osuđujem.. kratko i jasno, nemoj ih pravit ako nemaš para...


i da, spominjanje crkve, apsolutno ne bitno i nepotrebno u cijelom tekstu

Lud il ne, ali ja se slažem. U našem zakonu postoje mjere koje se provode za ljude koji, zbog bolesti ili drugog, nisu u stanju brinuti se o sebi i biti odgovorni u društvu te im se oduzme poslovna sposobnost i dodijeli im se skrbnik, ili u ovom slučaju, oduzmu se djeca. Nisu ta djeca sebe donijela na svijet stoga njihovi roditelji moraju biti odgovorni, ako nisu, jasan je put djelovanja.
A što se tiče crkve, oni najbolje obavljaju svoju svrhu kada su dio potlačenih i malih ljudi, što nije slučaj kod nas. Današnja crkva, barem kod nas, više nije u doticaju sa "malim ljudima" jer to nije u mogućnosti. Svijet puno drugačije izgleda kada se voziš u novom Audiju, imaš sve pogodnosti modernog života i kad nemaš što djeci dati za jest. Kako moj prijatelj kaže, jednakost forme je ključan element za percipiranje svoje okoline.

Imam osjećaj da se ovim tekstom želi još jednom (na ovom portalu to nije slučaj) ocrniti Crkva i svećenici... i to baš pred Uskrs. Vidim da pratite svjetske trendove. Sramotno...

DinoDee je napisao/la: › Imam osjećaj da se ovim tekstom želi još jednom (na ovom portalu to nije slučaj) ocrniti Crkva i svećenici... i to baš pred Uskrs. Vidim da pratite svjetske trendove. Sramotno...

crkva se već toliko sama uspjela ocrniti da joj nije potrebna ničija pomoć.

i crkva je dio hrvatske svakodnevnice

Hrvoje Juriću, jedno pitanje, imaš li ti djecu?

Mislim ono, kad prosipaš savjete o odgoju djece, pretpostavljam da ih imaš bar nekoliko, jelda?

Jelda?

Provokator je napisao/la: › treća stvar je ipak neodgovornost tih roditelja zato jer imaju toliko djece, pa jebemu mater ljudi 21 st. je i cigani znaju za kondome, plodne i neplodne dane, kontracepcije itd.. pa gdje je ljudima logika kad naprave jedno, pa vide da nemaju novaca, pa još jedno, još jedno, još jedno itd... ...kratko i jasno, nemoj ih pravit ako nemaš para...

Agree.

DinoDee je napisao/la: › Imam osjećaj da se ovim tekstom želi još jednom (na ovom portalu to nije slučaj) ocrniti Crkva i svećenici... i to baš pred Uskrs. Vidim da pratite svjetske trendove. Sramotno...

Ne slažem se da je trend ocrniti crkvu ,već se crkva toliko osilila da je svojim neprimjerenim postupcima sama na sebe navukla jaz vjernika.

crkva=novac,koliko imaš toliki si vjernik.
Ne možeš ni na misu bez kune ( i tu ti zvecka s onom čarapom za milodar),a da ne kažem pokop,vjenčanje,krizma... sve naplačuju.

u Sinju (15.08. na Veliku Gospu) budu otvorena četiri šaltera na kojima ljudi uplaćuju Sv.mise što meni nema veze sa Bogom.

Nedavno sam imala u rukama katolički crkveni list jednog mjesta u kojem su imenom i prezimenom navedene obitelji i iznos koliko su dali love...što u kunama što u eurima,jel to ima veze sa Bogom?!

Ima primjera još puno,o nedavnoj gradnji zgrade vrijedne 16,5 mil.eura neću.
...toliko o toj crkvi ...

Vjera u Boga je jedno ,a vjera u crkvu je nešto drugo.
Smatram da crkva sve više gubi povjerenje.

U RH su obitelji s troje djece izuzetna rijetkost, s četvero još veća, a onih od 9 + gotovo da i nema.

Istina, roditelji ne bi trebali "štancati" djecu ako nemaju dovoljno sredstava za sve što djetetu i obitelji treba, s tim da se danas, u vremenu konzumerizma, trebamo zapitati treba li djeci sve što imaju, treba li nam općenito sve ono što mislimo da nam treba.

Jer kad bismo udovoljavali svim našim potrebama i kvazipotrebama, sljedeće generacije ne bi ni bilo. Isto kao što i ne bi bilo nas da su naši roditelji, opsjednuti vlastitom sebičnošću, bjesomučno novac trošili na putovanja nekoliko puta godišnje, festivale, najnoviju tehnologiju itd.

Ne bi nas "ubilo" kad bismo se svi malo više potrudili pa imali koje djete više, jer jedan grad i jednu državu prvenstveno čine ljudi, a Hrvatska je slabo naseljena i prijeti nam demografski krah.

Da me netko ne shvati krivo, nisam za obitelji od "9+" djece, kako kaže autor, ali jedan lagani demografski rast i svijest o potrebi za time nam ne bi škodili. Nadalje, mislim da djeci treba prije svega pružiti ljubav, ali autor se dobrim dijelom osvrnuo na ekonomsku komponentu imanja djece pa sam to želio komentirati. I prije nego netko pita, ja još nemam djece, ali ih namjeravam imati troje ili četvero.

P.S. Apsolutno ne vidim gdje se to u tekstu blati Crkva, spominje se samo jedan svećenik.

Usput, radi li se o istinitoj priči ili je izmišljena? Nešto mi govori da je ovo drugo i onda bi to trebalo biti na neki način rečeno.

Ne žive sve mnogobrojne obitelji loše, niti su svi roditelji koji imaju više djece neodgovorni.
Nažalost malo je pozitivnih članaka u novinama o velikim obiteljima i mislilm da je ovaj (predpostavljam izmišljen tekst) višak u ovom svijetu i još jedna priča zbog koje će se mnogi odlučiti za život bez djece (što je meni opet svejedno ali mi ih je žao jer ne znaju što propuštaju, njihov izbor).
Dakle čemu još jedno ocrnjavanje mnogobrojnih obtelji ?
Poanta svega napisanoga ?

nepotrebno pljuvanje crkve, potpuno nepotrebno, stavili su svećenika u kontekst čovjeka koji je zao prema siromašnima..

šta se osijek031 pretvara u index.hr ? anti-crkveni prokomunistički portal ?

svećenik je osoba, obični čovjek, može bit dobar, a može bit i loš, trpanje sviju u jedan koš je krajnje debilno.. osobno znam jednog svećenika koji je duša od čovjek i sigurno ne bi tako otjerao siromašno djete, a ovaj u tekstu je otjerao, tak da sve to ovisi od čovjeka do čovjeka..

Baš me zanima koji svećenik ne bi dao prosjaku "naranču-dvije..." Krajnje nepotrebno i gotovo sigurno neistinito...

coolseal je napisao/la: › Baš me zanima koji svećenik ne bi dao prosjaku "naranču-dvije..." Krajnje nepotrebno i gotovo sigurno neistinito...

... tekst je, osim toga, u 1.licu tako da stvara dojam kako je ovo napisala jedanaestogodišnjakinja. No, ovo nije način razmišljanja niti vokabular jedanaestogodišnjakinje kojoj zbog prošnje ne ostaje vremena za "nadgradnju". Bilo bi bolje da je autor teksta korektno obradio ovu temu, uz svjedočenje te djece, nego što im u usta stavlja vlastita razmišljanja.

No, što je tu je. U autentičnost priče ne sumnjam, jer svaki dan svjedočim prizorima te jadne djece po ulicama koje vlastiti roditelji šalju u prošnju... Kolegica je jednom čak pokušala prijaviti centru za socijalni rad jedan takav slučaj, jer je bila zima i užasno niska temperatura vani, no nije bilo reakcije...

Sharon je napisao/la (Pogledaj post): › coolseal je napisao/la: › Baš me zanima koji svećenik ne bi dao prosjaku "naranču-dvije..." Krajnje nepotrebno i gotovo sigurno neistinito... ... tekst je, osim toga, u 1.licu tako da stvara dojam kako je ovo napisala jedanaestogodišnjakinja. No, ovo nije način razmišljanja niti vokabular jedanaestogodišnjakinje kojoj zbog prošnje ne ostaje vremena za "nadgradnju". Bilo bi bolje da je autor teksta korektno obradio ovu temu, uz svjedočenje te djece, nego što im u usta stavlja vlastita razmišljanja. No, što je tu je. U autentičnost priče ne sumnjam, jer svaki dan svjedočim prizorima te jadne djece po ulicama koje vlastiti roditelji šalju u prošnju... Kolegica je jednom čak pokušala prijaviti centru za socijalni rad jedan takav slučaj, jer je bila zima i užasno niska temperatura vani, no nije bilo reakcije...

Potpuno se slažem sa Sharonom i prema tome nemam ništa za dodati.