Zeleni val na
Vukovarskoj, ali i u drugim ulicama, nedosanjani je san vozača u Osijeku, a koliko je potrebna promjena sadašnjeg ciklusa rada gradskih semafora, odlučili smo i sami provjeriti.
Zato smo se provozali rutom poševši od “
otoka” za polukružno okretanje u Županijskoj ulici, kod Trga Ivana Pavla II., a cilj nam je bio izlazak iz grada na
kraju Vukovarske ulice. Već pri pokušaju skretanja u
ulicu Hrvatske Republike crveno nas je svjetlo zaustavilo i prije nego što smo krenuli. No, to je prvi semafor, kada njega prođemo, zeleno će nas pratiti cijelim putem, pomislili smo i gadno se prevarili. Već na idućem semaforu, kod "
Šetača", opet smo morali stati, a samo na nekoliko desetaka metara udaljenom semaforu imali smo sreće i prošli na zeleno. Ali idući semafor, kod križanja s
Jaegerovom, opet nam je naredio da stanemo. Čini se nevjerojatnim, ali i na iduća dva semafora, onom na raskrižju s
Radićevom i na pješačkom prijelazu kod
Ekonomskog fakulteta, dočekalo nas je crveno svjetlo. Onda opet čudo, dva zelena zaredom: semafori na raskrižju
Stepinčeve i idući, kod
Trga baruna Trenka, propuštaju nas zelenim svjetlom. Dakle, nakon svih tih muka konačno smo se dokopali
Vukovarske, teško traumatizirani činjenicom da smo se mnogo više puta morali zaustavljati na crvenom nego što nas je propuštalo zeleno. Drugim riječima - katastrofa! A nismo se vozili u vrijeme špice, kada i gustoća prometa stvara dodatne gužve. I vozili smo odmjereno, s "normalnim" startovima, bez škripe guma, ali ni previše sporo.
Ali, ne lezi, vraže, agonija se nastavila. Prvo raskrižje na Vukovarskoj, ono sa
Zagrebačkom ulicom, i opet moramo stati na crveno. Raskrižja Vukovarske s
Keršovanijevom i
Cesarićevom prolazimo kroz zeleno, a na raskrižju s
Istarskom opet crveno. Crveno nas je dočekalo i na jednom od najprometnijih raskrižja u Hrvatskoj, onom gdje
Trpimirova presijeca Vukovarsku. Dalje nailazimo na jedina tri semafora koja su očito usklađena, a od kojih je prvi ispred trgovine
Drvljanik na Vukovarskoj ulici. Napokon ubacujemo u četvrtu brzinu i uspijevamo uhvatiti dozvoljenih 70 kilometara na sat, prelazimo preko katastrofalno lošeg
pružnog prijelaza na Vukovarskoj, i onda opet kočenje, još jedno crveno svjetlo, na raskrižju Vukovarske i
Svačićeve. Od ovog mjesta do izlaska iz grada semafori su postavljeni s većim razmacima i pratilo nas je napokon očekivano zeleno svjetlo.
Dakle, za izlazak iz centra grada u smjeru Vukovara potrebno je proći
20 semafora, od čega nas je njih osam dočekalo crvenim svjetlom. Jasno je da takvo kreni-stani ponavljanje nepotrebno troši gorivo, vrijeme i živce te pridonosi stvaranju gužvi. Da rezimiramo, za prelazak
5,9 kilometara potrebno je bilo
14 minuta, što znači da je prosječna brzina bila približno
25 kilometara na sat, što je brzina malo boljeg biciklista. Tako dopuštena brzina od 70 kilometara na sat duž cijele Vukovarske postaje apsurdna, jer će vas ionako na idućem semaforu dočekati crveno, koliko god pritiskali gas.
Za kraj valja napomenuti kako je zeleni val na Strossmayerovoj ulici dobro postavljen i pri držanju konstantne brzine od 70 km na sat zeleno svjetlo će vas pratiti cijelom dužinom ulice. Međutim, kada će Vukovarska i Gundulićeva kao njezin produžetak koji ima prednost prolaska dobiti davno obećani zeleni val, na žalost, nismo uspjeli saznati, iako je
Zdravko Orešković, voditelj gradskog Odjela za promet, rekao kako nam odgovor može dati za dvije minute, ali, na žalost, ne smije. Upit smo u pisanom obliku poslali i zamjeniku gradonačelnika
Gordanu Matkoviću, ali opet bez odgovora.
Autor:
Ivan Sekol
Prenosimo s
Glas-Slavonije.hr
Photo:
Roko031
Muško
Žensko
Jesi se ti odmorio? Kako curica i njena glavica?
