Rutinska provjera znanja
Negdje u Donjem Gradu... Prva spavaonica grada, negdje oko 3 izjutra. Vrijeme & mjesto idealni za dogovaranje strategije transparentne & javne uprave grada. Uključen laptop, nitko ne sjedi ispred. Zvonjava na skajpu. Ispis: ŠEF calling. Zalud. Nitko se ne javlja. Zvoni mobitel. Prvi građanin u polusnu hvata aparat, odmah se razbudi... Pomisli: „Kako nisam stig’o na skajp?! Mislit će da ga nisam posluš’o! Koji šit!“
Poznati glas s druge strane:
- Dobro, Mali, majku mu staru, moram li ja tebi neke stvari crtati?! Štedim na sladoledu za one malce s Interneta - da bih rasipao na računima za Eronet samo zato što se ti ne javljaš! Boli me briga – nećete jest’ sladoled!– grmi iz mobilnog aparata...
- Ali, šefe… Spavao sam, ujutro moram ustati rano… Radim puno. Moram se odmoriti... – ne uspije niti dovršiti...
- Opet on ODMARA! Rekoh ti: nema odmaranja niti spavanja! Znaš i zašto! – grmi zloslutno s druge strane – ’Ajmo, naša stara igra: provjera znanja!
- Neeeee...Pa, kako ću sad?! Nisam se pripremao, šefe...
- Ovo-moraš-znati-u-pol-noći-kad-se-probudiš, kao ime i prezime!
- Dobro, šefe, ’ajmo! – nevoljko će Prvi. Misli: „Prije krenem - prije završim!“
- Dakle... Pitanje broj jedan: tko je tvoj izumitelj, tvorac, mecena & jedini prijatelj?
- Ti, šefe.
- Točno. 10 bodova. Idemo dalje: tko su tvoji najljući neprijatelji u svemiru?
- Ante & com.
- Netočno. Odgovor je: oporba+Vrdoljak. Minus 10 bodova.
- Ali, šefe, on mi je koalicijski partner...Obećao sam da ću mu progurati projekte...
- Glupane! Lijepo sam ti rekao: ne daj nikome ništa i drži ih iza zavjese! Partneri ti trebaju samo za slikanje u kampanji!
- Ali Gordan, šefe… Što je sve napravio za mene, pa moram ispunit’ obećanja… Jednostavno – moram…
- Ostavi me na miru s tim tipovima! Lijepo sam ti rek’o: obećavaj i bogu i vragu dok ne dobiješ utakmicu, a onda ih sve odj… Nađeš lijepo druge za 4 godine! Ima takvih svagdje kol’ko ’oćeš! Idemo dalje: što ne treba građanima Osijeka?
- Tramvaj!
- Točno, plus 10 bodova. Jer, vidiš kako se Drinovci, na primjer, lijepo razvijaju i bez tramvaja…
- Ma, Denmark! – promrmlja nerazgovjetno Prvi.
- Zaj….š ti to mene malo, a?
- Što? Ma, ne, šefe! Greška u konekciji… Rekoh: Darinka! – pegla brzo Prvi…
- Kakva Darinka, pobogu?! Tko je to? – ništa Šefu nije jasno jer ne gleda matičnu TV kuću.
- Ma, šefe, to ti je nova butra u gradu.
- To me ne zanima. ’Ajmo dalje: tko je kriv za ama baš sve?
- Ante!
- Hm… Djelomično točno… Dajem ti samo pola bodova: 5 komada. Nije skroz netočno, ali ima još: hadeze nakon što sam ja izaš’o, Zagreb općenito&uvijek, Bilja i još poneko… Kad bolje razmislim: ovdje je prilično kompliciran odgovor…Dobro, petaka si zaslužio! ’Ajmo dalje: što se ne smije u Osijeku?
- Gradit’.
- Točno. 10 bodova plus. Zašto?
- Zato jer: baba Kata iz moje ulice živi mirno - ne gradi ništa već 80 godina, ali joj tekući štima u lipu! Lega moj; u LI-PU! Jel’ ti znaš što je to u računovodstvu?! – ushićeno opisuje Prvi, sa žarom strasnog računovođe u srcu – A, osim toga, ni baba Mara s ekipom preko puta ne može joj napakirat’ ništa. A, rado bi joj one smjestile…Pa, znaš kako smo mi derali kad je trebalo…Eeee, kako bi to tek baba Mara odradila! Profesionalka, šefe! Maksimovića mi!
- Ispravno razmišljaš, Malac. Nikad nemoj zaboravit’ kako smo mi to radili… A babe Mara&Kata nek’ mi se sutra jave! Mogli bi ih mi malo angažirat’…Dodaš ono „com.“ na kraju i nek’ rade, brate, ionako samo snajpaju iz kibicfenstera! A da su ubojite – ne sumnjam! Spitfajeri, prika moj, spitfajeri su to!- Šef će, oduševljen otkrićem - Opet cener! Dalje: kad će bit’ novca u proračunu?
- Nikad.
- Točno. 10 plus. Dalje: što ako ga bude?
- Potpisat ugovor s „Laurusom“.
- Točno. A s „Laurusom“ ću ja dalje, he, he…- i Šef učini nekakav šum kao da trlja rukama.
- Malac, opet cener! Idemo dalje. Gdje se slave osječki blagdani?
- U Tomislavgradu.
- Deset u plusu. Dalje: gdje je centar kontinenta?
- U Drinovcima.
- Cener! I na kraju: što ako me netko od naših ogovara?
- Javim odma’ tebi, šefe!
- Cener! Imaš cca 85 bodova od mogućih 100! Bravo, Malac! Ponekad mislim da sam se zaj…o što sam te izmislio, ali testovi su ti dobri…Osim što si lijep…
- Nisi, šefe! – ponosno će Prvi.
- Eeee… Nemoj si umišljat’ puno! Samo da znaš da ti je Doktor blizu: on ima 80!
- Ma,da?! Di se zaj…o? – s nasladom će Prvi…
- He, he! Znao je sve, ali kod „Laurusa“ nije rekao što bi s lovom napravio, pa sam mu skinuo 20 jer mi je to jako važno pitanje. Ali, pazi… Ima 80, a nije ni ružan… Dobro otvori oči & pazi što radiš! Nitko nije nezamjenjiv… - reče s mirnoćom u glasu lukavi Šef. Malo šuti, spusti glas – Ti znaš da ja volim šah…
Zamisli se malo Prvi…
- Znam, šefe…
Šef zadovoljan, Prvi građanin zabrinut – pođoše svaki na svoju stranu… Jbg, ionako je već jutro…