Ona, koja vam oduzima dah

Gotovo sam sigurna da svatko od nas ima svoje omiljene rečenice iz romana, pjesama.. i da ih zapisuje ili možda pamti..

Pa, hajmo se ovdje, zajedno, podsjetiti onih koje su nam iz bilo kojeg razloga oduzele dah..

Možda su nas nasmijale ili rastužile, raznježile, uplašile ili pak zaprepastile.. možda su dodale drukčije boje na portret našeg života.. ili nam ponudile njegov smisao.

Naravno, ne mora to nužno biti baš jedna rečenica. Po sebi znam da ne bih mogla izdvojiti samo jednu. Moje je mišljenje da su baš te, koje uzimaju dah, razlog zbog kojega dalje čitamo nove knjige... i zbog kojega se povremeno ili neprestano vraćamo već pročitanima.

Da počnem s jednom toliko jednostavnom i očitom mišlju, koju čovjek, nažalost, tako rijetko shvaća :

"Danas sam čvrsto uvjeren da nitko nikog ne gubi jer zapravo nitko nikoga ne posjeduje. To je istinsko iskustvo slobode: imati najvažniju stvar na svijetu, a ne posjedovati je."

Paulo Coelho
"11 minuta"

Kada je u pitanju neka takva rečenica, prva koja mi pada na pamet je:
"Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah!"

Ne znam ulaze li ovdje u obzir i neke pjesme jer ima jedna, malo duža, napisao R.Kipling pa ako se može uvažiti..

"Bijaše advenat, a učitelj pjevaše uskrsnu pjesmu Halleluja.
Đuro je Martić poludio."
Ha, ha, ha... Tko se sjeća ove lektire?

...

Jest, Janko Leskovar je... Misao na vječnost.
Ubacila sam ovaj citat jer me stvarno fascinirao u srednjoj školi. Cijelo je djelo neobično, a kraj je odličan. Ostao mi je u pamćenju, pa eto, našao se i ovdje...

Tonya, sorry na onoj primjedbi, necu vise pisati ništa dok mi mali brat skače po glavi. Uopće nisam primijetila da si ti stavila citat. Nekad sam stvarno glupa ili slijepa ili šta već. Pišem nešto, a ni ne pročitam kako treba.

SORRY!! Evo, kikiriki uz ispriku

"Tamo ćeš naći ono što ja volim. Mjesto koje sam ja voljela. Gdje su me snovi smoždili. Moje selo, uzdignuto nad ravnicom. Puno drveća i lišća, kao kutijica u kojoj smo čuvali naše uspomene. Osjetit ćeš da bi tamo svako poželio da živi vječno. Svitanje; jutro; podne i noć, uvijek isti; ali s različitim zrakom. Tamo, gdje zrak mijenja boju stvari; gdje se život provjetrava kao da je brbljanje; kao da je obično brbljanje o životu...
Idem tamo. Evo idem."

" Pedro Paramo " Huan Rulfo

tonya je napisao/la: "Bijaše advenat, a učitelj pjevaše uskrsnu pjesmu Halleluja. Đuro je Martić poludio." Ha, ha, ha... Tko se sjeća ove lektire?

Janko Leskovar: Misao na vječnost. Dobra kratka priča, solidna.

"Kad bih među njima sreo nekog tko bi mi se činio malo bistrijim, iskušavao sam ga svojim crtežom broj 1 koji sam stalno čuvao. Htio sam znati da li on zaista razumije. Ali on bi mi uvijek odgovarao: "To je šešir". Ja mu tada ne bih pričao ni o zmijskom caru, ni o prašumi, ni o zvijezdama. Spuštao bih se na njihovu razinu. Govorio bi mu o bridžu, golfu, politici i kravatama. A odrasla bi osoba bila vrlo zadovoljna što je upoznala tako razborita čovjeka."
S. E. "MALI PRINC"

Inače ne pamtim citate iz knjiga... i nekako ne volim Coelha, ali nešto sam zapamtila iz alkemičara (mislim) što se kasnije pokazalo kao magična rečenica mog života, svojevrsni lajtmotiv...

"Ako nešto uistinu želiš, onda će se sve urotiti da to i ostvariš"...

Danke šen fur den kikiriki!

Ako
„Ako možeš zadržati mir kad ga svi oko tebe izgube ili te okrivljuju;
ako možeš imati povjerenja u sebe kada svi u tebe sumnjaju
i naći riječi kojima bi ublažio njihovu sumnju;

Ako možeš čekati i ne umoriti se od čekanja
ili, iako si objekt laži ne miješati se u laži
ili, iako si omražen, ne predati se mržnji
i ne prikazivati se u djelu predobrim ni u govoru premudrim;

Ako možeš sanjati, a da snovi ne zavladaju tobom;
ako možeš misliti i imati jasne ciljeve;
ako se možeš nositi s pobjedom i porazom
i na isti se način odnositi spram ova dva prijetvornika;
ako možeš čuti istinu o sebi
koju su izokrenule hulje da bi napravili zamke za budale
ili vidjeti uništeno djelo kojemu si posvetio čitav život
i sagnuti se da ga ponovo izgradiš istrošenim alatom;

Ako možeš skupiti sve svoje pobjede
i staviti sve na kocku,
izgubiti i nanovo početi
bez mrmljanja o svom porazu;
ako možeš naprezati srce, živce i mišiće
i služiti se njima i nakon što ih istrošiš,
i izdržati, iako više nema ničega u tebi
osim volje koja im naređuje da izdrže;

Ako možeš govoriti masama i zadržati svoje vrline
ili hodati pored kraljeva a da ne izgubiš ljudski duh;
ako te ni neprijatelj ni prijatelj najdraži ne mogu povrijediti;
ako imaš obzira prema svim ljudima, ali ni za koga previše;

Bez puno truda
tvoja je zemlja i sve na njoj,
i još više, bit ćeš čovjek, sine moj!“
Rudyard Kipling

Ovu pjesmu mi je poslala jedna legica kad sam bila u nekom svom lošijem periodu i taaak me uvijek oraspoloži, usput rečeno, recimo da tak neke realnije stvari (riječi) me najbolje podignu kad je onaj tvoj Topic "Tuga" u pitanju...

"Pola dva je popodne, životni cilj je promašen"
Michel Houellebecq - Širenje područja borbe

hm..
"...livin' without her ain't really livin'..."
J.Custer, Preacher.(stavljeno u kontekst i nije tako strasno pickovito)

također i
"Sorry for the inconvenience"
Bog, 4. dio (ako se ne varam) "Vodiča..."

mislim, nije bas neki izbor, znam, ali ionako imam slabo pamcenje...

Ma svi citati su prekrasni Evo još malo:

"Tih dana bio sam u raju čije je nebo imalo boju paklenoga ognja."
Nabokov - Lolita.

"Savršene stvari u poeziji ne izgledaju neobične, već neizbježne."
Bourges

"Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način." – sjećate se ove?


"Bez potrebe je mučio i sebe i nju - trebalo je da nađe ženu s kojom se nikada neće rastati. Ili da živi sam. Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otići.
- Ti bi otišla?
- Otišla bih.
- Zato sto me ne voliš?
- Zato sto te volim. "
Meša Selimović