Danas sam primijetila nešto što sam htjela podijeliti s vama, premda nije izravno vezano za temu.
S nekoliko frendica sam šetala predvečer i prolazile smo pokraj dječjeg igrališta gdje je nekoliko djece igralo graničara. Sa strane je, naslonjen na ogradu stajao jedan djed i gledao ih. Komentar jedne moje frendice na taj prizor bio je «Vidi pedofilčine, pun ih je svijet. Fuj!»; što su ostale kroz smijeh potvrdile.
Svjesna sam da je to bilo rečeno iz zajebancije, barem djelomično. Ali, svejedno sam se zapitala zašto baš takve stvari padaju ljudima na pamet kada vide takav prizor. Je li svijet postao baš toliko odvratno mjesto da se ne može čak niti pomisliti na nešto lijepo?!
Ja sam, naprimjer, gledajući tog starca, vidjela čovjeka koji žali za svojim proteklim životom. Imao je tako sjetan izraz lica, nije se ni smješkao kao što to većina ljudi radi dok sa strane promatra dječja posla. Bio je to dirljiv prizor. A njemu vjerojatno ni na kraju pameti nije bilo da ga netko upravo naziva pedofilom.
Možda se ovo nekome čini besmisleno, nevažno ili glupo, ali mene takve stvari uvijek rastuže. Svijet bi mogao biti puno ugodnije mjesto za život da mi ljudi promijenimo svoj mentalni sklop.
Unatoč bolesnicima kojih na svijetu ima previše, ne moramo baš svakog starca koji gleda djecu kako se igraju smatrati pedofilom… |
Žensko
Muško
