Snovi

Vjerujem da vam je svima poznata situacija kada se usred noći, ujutro ili samo minutu nakon što ste zaspali, probudite sretni, istraumatizirani, zbunjeni, dezorjentirani, uplašeni ili pak sami sebi smiješni jer ste se trenutak prije toga našli kako padate, utapate se, letite ili ste jednostavno razočarani što ste se taman uživili u ulogu kapetana nekog svemirskog broda, razvili strategiju napada – kad ono sve upropasti zvono, alarm ili neka dreka s ulice i nađete se na krevetu! Pih! Da, ipak je sve bio samo san!
Kazu ovako:
San je prirodna psihička pojava prisutna kod svih ljudi. Većina ljudi se sjeća vlastitih snova, a znanstveno je dokazano da sanjaju i oni ljudi koji se svojih snova ne sjećaju. Na psihološkoj i duhovnoj razini, fenomen snova se tumači jezikom psihologije ili spiritualnim terminima. Na znanstvenoj razini tumačenja fenomena sna kreću od toga da se pojava sna tumači kao pražnjenje psihološke napetosti povezane sa živčanim sistemom.
Na to se nadovezuju tumačenja koja više naglašavaju sam emocionalno-mentalni značaj tih pražnjenja i koja govore da u snu ponovno “probavljamo” osjećajne doživljaje koje tokom dana nismo uspjeli do kraja “probaviti”.
Što sve snovi mogu izražavati?
Snovi mogu reflektirati, izražavati ili oslikavati materijalnu stvarnost ili fiziološke procese našeg mozga, opuštanje živčanog sustava. Na tjelesnoj razini snovi također mogu reflektirati zbivanja unutar naših organa, znači kroz snove nam mogu doći uvidi u vezi našeg zdravlja na tjelesnoj razini.
Snovi na psihološkoj razini isto tako mogu odražavati osjećaje i stavove, mogu biti inspiracija za kreativna i praktična rješenja životnih problema koje imamo, znači vodstvo koji nas inspirira
Svi sanjamo. I to barem jednom tijekom normalnog noćnog ili dnevnog odmora.
Npr. Snovi u kojima sanjača muče problemi s prijevozom i prijevoznim sredstvima govore o njegovu osjećaju da su mu stvari izmakle kontroli i mogu biti vezani uz konkretnu traumu ili pak na simboličan način odslikavati trenutnu situaciju u njegovu životu. Barem jednom u životu sanjamo da padamo, utapamo se ili nas preplavljuje plimni val. Suprotni takvim snovima su oni u kojima letimo ili plivamo koji mogu upućivati na potrebu za nekim novim sadržajima u svakodnevici...
Ma o kakvim je temama ili simbolima riječ, značenje snova je individualno.
Pa eto, draga nacijo , što ste to vi u zadnje vrijeme zanimljivo 'odsanjali', zapisujete li snove, vidite li neku povezanost u svemu tome, imate li san koji se češće ponavlja (ili pak osobu koju konstantno sanjate) i razbijate li budilicu nakon što vas probudi iz fenomenalne situacije u kojoj imate super značajnu ulogu koja na kraju nikako ne završi..?!

Obično se ne sjećam snova, osim kad sanjam nekog pokojnog...

Inače, kažu da su snovi odraz dnevnih aktivnosti. Što su intenzivniji doživljaji stvarnosti, to su snovi nemirniji i intenzivniji.

Nekako sam postala pobornik ostvarivanja snova na javi, ali često, onako dječje radoznalo, posegnem za sanjaricom ;-)

http://www.sanjarica.aureldesign.com/

Anita_os je napisao/la: › Svi sanjamo. I to barem jednom tijekom normalnog noćnog ili dnevnog odmora.

Ne svi. Sto znaci kada osoba ne sanja nista, bas nista?

Volim sanjati. I sanjam svašta. Vjerujem da su snovi podsvjesno suočavanje sa stvarima koje nas muče i na javi, kojih nekad jesmo svjesni, a nekad i nismo. Što smo otvoreniji prema snovima kao prema alatu za rješavanje poteškoća ili izazova s kojima smo suočeni, to imamo više šanse izaći iz tih situacija čiste glave, jer su snovi i svojevrsni ventil. Vjerujem da mozak ima ograničen kapacitet za procesuiranje stvari, pa tako dok procesuira tih x stvari, a ne dolazi do rješavanja tih situacija, ne može prijeći na procesuiranje daljnjih stvari, a koje nam se svakodnevno nakupljaju. Dakle, dok ne rješimo jednu stvar koja nas, svjesno ili podsvjesno, muči, mentalno ne napredujemo, ostajemo cijelo vrijeme na istoj razini, a broj stvari "na čekanju" se povečava iz dana u dan. Dok ne puknemo!
Ne znam jeste li čuli za pojam lucid dreams iliti svjesni snovi. To je situacija kada sanjamo, ali smo svjesni da je to san i možemo odlučivati o svojim postupcima u tom snu. Spominjem to zato što sam takvih snova imao jako puno u svojim ranim 20-im. Više ih, na žalost, nemam. Ili barem ne tako često. To je bila sjajna stvar za pumpanje adrenalinom (o kojem sam bio dosta ovisan, pa sam pribjegavao raznim situacijama na granici incidenta, samo da povećam adrenalin, npr. brza vožnja, bungee jumping i sl.). Recimo, sanjate da ste na vrhu neke visoke zgrade. Nemate padobran, ni ništa slično, dolje nema nikakve tende, zračnog jastuka... I, kako ste svjesni da sanjate, odlučite skočiti, samo da vidite kako je to. Skočite... padate... Adrenalin vas šprica kao da ste stvarno skočili! Možete se i suočavati s raznoraznim "demonima" i demonima koji vas progone. I dalje vas je strah, mada znate da sanjate, ali taj strah pumpa adrenalin. I feeling je odličan!

fatcat je napisao/la: › Anita_os je napisao/la: › Svi sanjamo. I to barem jednom tijekom normalnog noćnog ili dnevnog odmora. Ne svi. Sto znaci kada osoba ne sanja nista, bas nista?

Znam za jednog dečka koji tvrdi da NIKADA ništa ne sanja. To mi zvuči malo nevjerovatno. Meni nezamislivo. Ja mogu romane pisati koliko sanjam svaki put
Jer ako uzmemo činjenicu da sami snovi nastaju u nekim višim područjima našeg mozga koji upravljaju ciljevima, emocijama, pamčenjem i osjetilima i ako kroz naš dan prolaze milijarde slika koje naš mozak negdje registrira, nemoguće mi zvuči kada netko kaže da nikada ne sanja. Možda je stvarno u pitanju da se čovjek ne sjeća?! Ali baš nikada..?!

pa zasto ne...mozda mu se mozak resetira na drugaciji nacin..

Zar nije dokazano da svi ljudi sanjaju i to svaki put, te da se sanja puno snova samo što se ljudi mogu sjetiti samo zadnjeg sna pa imaju osjećaj da su jedan san sanjali cijelu noć što je daleko od istine. Nekad se sjećamo sna, nekad ne pa u tom slučaju mislimo da nismo ništa sanjali ...
Ja sam od onih koji pričaju u snu, smiju se...
koliko puta mi je mama samo rekla da sam se naglas smijala, pa čak i onda kada sam mislila da nisam "ništa" sanjala...

Marigold je napisao/la: › Zar nije dokazano da svi ljudi sanjaju i to svaki put, te da se sanja puno snova samo što se ljudi mogu sjetiti samo zadnjeg sna pa imaju osjećaj da su jedan san sanjali cijelu noć što je daleko od istine. Nekad se sjećamo sna, nekad ne pa u tom slučaju mislimo da nismo ništa sanjali ... Ja sam od onih koji pričaju u snu, smiju se... koliko puta mi je mama samo rekla da sam se naglas smijala, pa čak i onda kada sam mislila da nisam "ništa" sanjala...

Hehehe, istina...
Ja sam se par puta probudila kako plačem..i to se sjećam da sam sanjala nekog od svojih, da li da je umro, ili mu se nešto dogodilo.
A najgore mi je kada se probudim nakon nekog ooodličnog sna,obično sanjanog pred jutro, totalno stvarnog ..budem tak ljuta što nije istina i onda mi treba bar sat vremena da dođem k sebi i prešaltam se na stvarnost..ili u najgorem slučaju mi cijeli dan bude naopačke

uvijek sanjam bizarne snove koji gotovo uvijek uključuju samo ljude koje ne poznam. uvjerljivo najgluplji san koji sam sanjala je relativno svjež: aki rahimovski me ko slučika uvatio za dojku, ja popizdila zbog tog bezobrazluka pa ga ošamarila (bila sam viša od njega), da bi mi se on na kraju sna zahvalio što sam ga počastila tako izvanrednim iskustvom. ja se još više napizdila i roknila ga koljenom u kesu.
koliko bijesa (i olakšanja) kad sam se probudila...

Mislim da svi ljudi svaku noć sanjaju, ali se snova ne sjećaju... Rijetko se sjećam snova, najčešće se sjećam onih ružnih ili onih koje na neki način smatram znakovitima ili za koje mi se čini da nose određenu simboliku. Već dugo nisam sanjala san kojeg bih se sjećala, mislim čak od prošlog Božića (dakle, prije 2 godine...)

Dobar dio života sam se čudila osobama koje su pričale o svojim snovima jer nisam ništa sanjala ili se toga nisam sjećala.
Sada sanjam, ali bilo je ljepše dok nisam sanjala.....

Moj najbolji san se ponavlja, otprilike dvakrat godišnje.

Imam otprilike osam godina, stara me piči kuhačom po dlanovima i viče:

"JEL' SE SMIJE IMAT BLEKAUTE, HA!?1 'OŠ OPET IMAT BLEKAUTE?!? DAT ĆU TI JA TVOJE BLEKAUTE!"

I tako do besvijesti. Zapravo do svijesti; batine me obično probude.

8 je napisao/la: › Imam otprilike osam godina, stara me piči kuhačom po dlanovima i viče:

Sudeći po tvom nicku, trauma te proganja

Bilke je napisao/la: › Sudeći po tvom nicku, trauma te proganja

To je od osme godine. A kad sam imao sedam godina...

U nedjelju sam ujutro spavala u šatoru. Sanjala sam da sam kod legice koja je napunila pun škaf vode. Nagnule smo se nad njega i s užitkom prale zube.
To je bilo prenošenje želja u snove.