Uuhh.. ne bih se uopce vise trebao mjesati u ovu „politiku“, (dobio sam lagano ribanje od strane Tranquilla zbog toga sto svoje osobne osjecaje pucam po svima ko Maksim po diviziji.. Mrzim kad je u pravu..
)
Ali nesto ipak moram reci.. ugodno sam iznenadjen sto ima gradjana koji nas se jos sjecaju.. presretan sam radi toga.. Dugo nas se nije vidjelo u pravom svjetlu, zadnji nastup bio nam je prosle godine na rodjendanu plesne udruge Feniks, jos duze nema nas na kopici,
Ove godine imali planove vratiti sve to, „oziviti“ grupu.
Tranquillo, ja i jos par drugih zapoceli smo suradnje s par plesnih udruga i studentskim zborom..
I onda se dogodilo nesto nepredvidjeno.. Šest godina glavni trener i osnivač kluba Grupo Corpo Fechado u sklopu udruge Hrvatski sokol, dobio je ponudu da promovira Capeiru, klub i udrugu Hrvatski sokol na moru, koju je prihvatio..
Pridruzio mu se i sluzbeno pomocni trener kluba i jos nije gotovo, odlazi na more jos jedna osoba, da im pomogne..
Tada su pocele povlaciti se razne glasine kako je grupa propala., da klub vise ne postoji i sl.. i moram priznati i sam sam mislio da je sve na neki nacin gotovo..
Ali.. onda sam shvatio da amaterska grupa Corpo Fechado, nikada nece propasti..
Nece propasti jer ona nije nesto fizicko, nesto materijalno, ona nije nesto sto zahtjeva konstantan broj članova ili konstantno upisivanje istih.. ona ne zivi od clanarina, donacija i nekih povlastica.
Ona postoji u srcima ljudi koji treniraju jednu prelijepu vjestinu, koja ih ispunjava koja ih spaja.. a mogu reci da tih ljudi koji su prosli kroz klub, koji su ostali u klubu ima mnogo.. i vjeruem da su svi cijenili rad kluba i rad Tranquilla..
Ja.. hmmm.. njegov odlazak vise ne shvacam kao nesto lose.. nego sam si zadao zadatak da odrzim sve sto mogu da stvorim neke nove uvijete neke nove prilike i da, kada se vrati u 9. mjesecu zatekne klub jaci nego ikada prije.. mozda sam samo sanjar, ali netko mora i to biti..
Volim taj klub, volim to ime koje smo sami odabrali, volim taj logo koji smo sami crtali..
I jednostavno mi ne lezi ostaviti sve i prestati trenirati sa svojim kolegama i s bilo kim tko zeli s nama trenirati, zabavljati i zivjeti amaterski zivot Capoeire ..
Zovem stare clanove, radim s novim clanovima koliko mi obaveze dopuste.. u razgovorima sam raznim udrugama oko radjenja radionica i nastupa prosirenja grupe..
Radim u jednkim uvijetima kao sto su radili Tranquillo i Marko.. radim amaterski (ako je to prefiks za sve udruge, klubove koji ne naplacuju svoj rad osim najosnovnijih potreba) i od sada kada me netko nazove „amaterom“ to cu pozdravljati kao kompliment
Necu komentirati izjave clanove drugih klubova, namjerno cu se ograditi od svega, jer kao sto rekoh, ne mogu objektivno o tome raspravljati..
Ja i Comprido od srednje skole smo bili najbolji prijatelji, sjedili zajedno u klupi i sve radili zajedno i dobro i lose kao „dva brata uboga“ . Zajedno smo poceli trenirati Capoeiru i sa osmjehom na licu se prisjecam tih dana i zalim za njima.. stoga stvarno ne mogu biti objektivan po tom pitanju..
Kao sto Tranquillo kaze:“svi imaju pravo birati put kojim ce krenuti i treba ih bodriti i pomoci im“
Kao sto rekoh ranije.. mrzim kada je u pravu..
( ispricavam se radi toga sto ne koristim kvacice na slovima, ja sam dijete DOS-a i ovi nasi znakovi mi jednostavno ne leze)