Rezultati istraživanja pokazuju da na Zemlji živi oko 9,2 milijarde ljudi. U Hrvatskoj je oko 4 milijuna stanovnika od kojih su gotovo pola milijuna strani radnici sa svojim obiteljima. Broj starijih od 65 godina je oko 30 posto od ukupnog broja stanovništva. U svjetskim razmjerima Afrika je najviše napredovala: ima tri puta više stanovnika nego Europa, oko 2 milijarde. Pakistan ima 3 puta više stanovnika nego Rusija, a prije 50 godina bilo je obrnuto. Neumoljiva statistika pokazuje kako u Europi 39 zemalja ima manje stanovnika nego prije pedeset godina. Na zdravstvenom području doživjele su krah liberalističke ideje o svemoći i o ljudskoj besmrtnosti, kako u istraživačkim znanstvenim krugovima, tako i u medicini. Čovječanstvo je shvatilo svu opasnost manipulacije genima, pokušaja kloniranja čovjeka i genetskog inženjeringa te se zakonskim odredbama donose sve rigoroznije mjere zaštite naravnog čovjeka. I hrvatski državni aparat navrijeme je prepoznao tu problematiku. I ove godine nastavljen je sve snažniji proces napuštanja gradova pa većina stanovništva, osobito mladi, živi u manjim sredinama. Sve više je obitelji s troje i više djece. Tako su za iduću godinu u prijedlogu proračuna predviđena sredstva za izgradnju dječjih vrtića u 130 mjesta. Uređena infrastruktura, s dobro opremljenim ambulantama, gerontološkim centrima i hospicijima omogućila je i starijima povratak u manje sredine. Stariji opet žive prirodnije, ne više u »mamuticama« i višekatnicama nego u obiteljskim kućama, i u relativno dobrom zdravlju zahvaljujući i stilu života i medicini. Prosjek godina života popeo se na 86 godina. Hrvatska je zavidno razvila svoje gospodarstvo utemeljeno na poljoprivrednoj proizvodnji ekološke hrane.
Crkve u miru
Ovo je jubilarna godina 2050. od rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Papa NN (tko zna s kojeg kontinenta i koje boje kože) nakon svečane mise u bazilici sv. Petra (na Petrovu trgu je, Bogu hvala, još uvijek hladno, jer klimatske su promjene posustale, pa ni tradicionalno »drvce« od dvadesetak metara nije izostalo) dijeli tradicionalni blagoslov »urbi et orbi - gradu (Rimu) i svijetu«. I promatrajući razdoblje od Velikoga jubileja 2000. zahvaljuje Bogu što je teološki dijalog s pravoslavnima riješio pitanje papina primata te su na mnogim mjestima u svetoj noći episkopi mogli slaviti misu s biskupima, baš kao što će na »pravoslavni« Božić, gdje ga slave po julijanskome kalendaru, biskupi biti gosti kod episkopa; što se svi kršćani osjećaju puno »univerzalnije«, kao udovi doista jednoga Kristova tijela, pa se i djeca reformacije i drugi upinju ne bi li se u daljnjem dijalogu vratili što bliže zajedničkim izvorima, obogaćujući se uzajamno onim najboljim što su zasebno stekli; što je u Crkvi, i u Svetoj Stolici, možda najsnažnija svijest o služenju od vremena rimskih progona naovamo; što je unatoč brojnim krizama prevladao razum te u posljednja dva tri desetljeća nije bilo većih sukoba (pa ni u Africi!), a UN je uspio doseći tu razinu jedinstva da je one manje pogasio, pravedno koliko je to ljudima moguće; što se nije olako odustalo od milenijskih ciljeva, pa ni na njima se nije stalo, te unatoč još uvijek ponegdje zabrinjavajućem siromaštvu nitko više ne mora umrijeti od gladi; što se nije dogodio sukob civilizacija, niti je prevladao potrošački relativizam, nego se ljudi - potvrdile su to i humanističke znanosti - iskrenije znaju radovati jedni drugima (i pobačaj je postao, općenito gledajući, neprihvatljiv) i prirodi oko sebe te su je koliko-toliko sačuvali... Na kraju blagoslova papa NN zahvalio je Bogu Stvoritelju i Otkupitelju što je dao Crkvi snage i mudrosti odozgor te je - kao ona koja je doista »vična čovječnosti « - mogla mnogo pridonijeti da tako bude...
Ponos Crkve u Hrvatskoj
Dostojanstveno ushićenje vladalo je na tradicionalnom božićnom domjenku koji je organizirao rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. U velikoj sveučilišnoj auli »Sveti Alojzije Stepinac« prepričavale su se anegdote s proslave 40. obljetnice otkako je prva generacija upisala sveučilišne studije, a od kojih su mnogi postali pokretači znanstvenog, političkog, kulturnog i vjerskoga života u Hrvatskoj. Ponajviše se očekivao dolazak novoizabranoga predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, trajnog đakona koji je na HKS-u među prvima završio studij povijesti. Na domjenku su, osim hrvatskih biskupa, svećenika, redovnica, redovnika, i predstavnika brojnih trajnih đakona, bili predstavnici organizacija laičkih biskupskih i župnih asistenata, teoloških udruženja koja su bila aktivna u znanstvenoj zajednici, od društvenih do medicinskih polja, katoličkih humanitarnih udruga, ali i književnika, slikara, kipara, glumaca i redatelja organiziranih u Katoličku umjetničku akademiju. Bili su ondje i katolički novinari, među njima i pokretači Hrvatskoga instituta za medijsku etiku - institucije koja je uvela hrvatsko novinarstvo u »etičko doba«, kako stoji u glasovitoj enciklopediji Britannica. Stigao je napokon i novi predsjednik HAZU-a. Pozdravljen je gromoglasnim pljeskom. Rektor HKS-a prepustio je prvom akademiku čast izricanja božićne čestitke. On je, u duhu izreke »mislima široko, a riječima usko«, rekao: »Svi koji smo ovdje plodovi smo snažne i Duhom prožete vizije koju je naša Crkva iznjedrila u ovom velikom 21. stoljeću i s kojom je prevladala sve goleme nedaće. Danas je svima životno jasno da istinska snaga Crkve nije ni u zgradama, niti hijerarhiji, niti u projektima. Ostvarenje plodova vizije koje danas baštinimo, dogodilo se kad smo shvatili da smo Crkva svi mi - od biskupa do tek krštenoga djeteta, njegovih roditelja, baka i djedova - i kad smo se kao takvi počeli prepoznavati, počeli smo pobjeđivati. Obitelj smo braće i sestara koji se vole. Samo oni koji se vole raduju se novome životu, raduju se Božiću. Neka nas On i dalje prožima i obuzima!«
Društvo u pravednosti
Intenzivnom radu zahvaljujući, dva dana prije Božića 2050. završila je posljednja sjednica Hrvatskoga sabora u tom sazivu koji tvori ukupno 70 zastupnika od kojih je 50 nezavisnih, a ostalih 20 dolazi iz tri političke stranke. Zastupnici, izabrani u 65 izbornih jedinica a u svakoj živi najmanje 45 tisuća građana s pravom glasa te 5 zastupnika nacionalnih manjina, raspravili su na posljednjoj sjednici 20 točki dnevnoga reda. Na prijedlog Vlade, koju tvore isključivo stručnjaci, a koja ima 12 ministarstava i uživa potporu koalicije od 40 nezavisnih zastupnika, prihvatila je zakon o proračunu za 2051. godinu u kojem je uz ostalo predviđeno smanjenje stavke za plaće svih državnih službenika za dva posto uz linearni porast službeničkih plaća od pet posto, ali i smanjenje ukupnog broja službenika za još šest posto. Zastupnici su na prijedlog Vlade ratificirali aneks temeljnog ugovora Europske Unije kojim se svim državama članicama vraća puni suverenitet na kulturnom i znanstvenom području s ciljem da se ojačaju nacionalni identiteti i da se zaustavi proces odumiranja europskih naroda. Nakon izvješća državne revizije o trošenju proračunskih sredstava zastupnici su u raspravi posebno pohvalili što su malobrojne nepravilnosti u raspolaganju s tim sredstvima prepoznate i sankcionirane, te su jednoglasno prihvatili izvješće. Većinom glasova prihvaćeno je i izvješće ministarstva pravosuđa u kojem je navedeno da nema više zaostalih sudskih predmeta, da se prvostupanjska presuda prosječno donosi najkasnije za šest mjeseci, drugostupanjska za godinu dana, a presuda Vrhovnoga suda za osamnaest mjeseci od početka prvostupanjskog procesa. Prihvaćeno je i Vladino izvješće o završetku znanstvenog projekta o hrvatskoj povijesti 20. stoljeća te je prihvaćena deklaracija o jednodušnoj osudi svih zločina i izdajstava u tom povijesnom razdoblju. Na prijedlog zastupnika iz stranačkih redova saborska većina prihvatila je prijedlog zakona o amnestiji onih bivših predsjednika političkih stranka i članova najužega stranačkog vodstva, ministara, državnih tajnika, »novinara«, tužitelja i sudaca koji su izdržali desetogodišnju kaznu zatvora.
Obitelj na papinu putu
Obilje zadovoljstva mogli su osjetiti svi oni koji su desetljećima priželjkivali obitelj kakvu je u svome pismu obiteljima, ističući da je »obitelj put Crkve«, opisao sveti papa Ivan Pavao II. još 1994. godine. Nije mogao ni zamisliti kakvu će proročku, trajnu snagu i značenje njegove riječi o odnosu obitelji i Crkve imati ne samo za prošle već i za buduće naraštaje. Jer, nakon doba u kojemu se obitelj stalno i svjesno »gurala u krizu« (premda u krizi nije bila obitelj nego su je tamo gurali oni koji do nje ništa ne drže), obitelj je ponovno krenula u potragu za »lijepom ljubavi«. Jer, ljubav koja nije »lijepa«, što znači svedena samo na zadovoljavanje požude ili na uzajamno »upotrebljavanje « muškarca i žene, čini osobe robovima njihovih slabosti. Određeni »kulturni programi« s prijelaza iz 20. u 21, stoljeće uvodili su upravo u takvo ropstvo, računajući s ljudskim slabostima, čineći tako čovjeka sve slabijim i sve nezaštićenijim. Odustajući od uvođenja pogrešnoga programa seksualnog odgoja u škole svedenoga na »sigurni seks« koji čovjeka svodi na predmet, i uvažavajući prosvjede i neslaganje mnogih roditelja, društvo se 2050. godine ponovno okrenulo - istinskoj obitelji kakva je bila ona betlehemska; ona kojoj se Mariji i Josipu u božićnoj noći pridružio mali sin, Isus. Odbacujući pobačajna nastojanja koja su se uzalud pokušavala godinama, pa i desetljećima, skrivati iza takozvanog »prava na izbor« oboje roditelja - posebno žena - društvo je konačno na ispravan način protumačilo pravo na život svakoga bića: od začeća do naravne smrti, pa makar se rodilo u »štalici«, što bi »suvremenim rječnikom« značilo u skromnoj, siromašnoj obitelji.
Samim time društva su se othrvala sve raširenijoj kulturi smrti i ponovno prihvatila civilizaciju ljubavi koja priznaje samo istinu o cijelom čovjeku. Na taj način vraćena je sigurnost obiteljima - svim roditeljima i svakome supružniku (i muškarcu i ženi jer samo oni tvore i mogu zasnovati obitelj); vraćena je sigurnost svakome djetetu i cijeloj obitelji koja je ponovno pronašla sebe. Svijet je upoznao istinu i istina ga je oslobodila, kako piše apostol Ivan (usp. Iv 8, 32). Tako je istina, samo istina, vratila sredinom 21. stoljeća dostojanstvo obiteljima i pripravila ih za ljubav koju je Ivan Pavao II. nazvao - s pravom - »lijepom«. Lijepa ljubav za lijepu i brojnu obitelj.
Škola više ne muči
Sreći nema kraja - još jedno školsko polugodište je za nama. Ali, ne bilo kakvo! Umjesto uobičajenih 30 dana zimskih praznika, ove jubilarne godine djeca neće u školu od Badnjaka pa sve do kraja siječnja! No, još je mnogo toga po čemu ćemo pamtiti ovu 2050. godinu u našim odgojno-obrazovnim ustanovama. Svi naši đaci ove su školske godine napokon imali besplatne udžbenike. Bez obzira što se radi samo o čitanci i dvije vježbenice, jer sve ostalo je kompjutorizirano (a o besplatnim računalima još se nije glasovalo), lijep je to potez vlasti. Vjerojatno je besplatne udžbenike ubrzalo i ljetošnje ukidanje predmeta »spolni odgoj«, nakon što su prije pet godina istospolni parovi povukli svoju djecu iz redovnih škola i osnovali zasebne, smatrajući nedopustivim što se u školskim programima, zbog pogubnog pada nataliteta, počelo sve otvorenije promovirati zajednica muškarca i žene kao najpoželjnija za zdravo društvo. Uz »domaćinstvo«, kao već godinama glavni i djeci omiljeni predmet, od prošle jeseni uveden je »socijabilitet«, kao predmet prenošenja praktičnih znanja i vrednota u međuljudskom komuniciranju. Naime, stručnjaci su se konačno složili oko toga da se odgoju dade primat, budući da se znanje i podatke iz prirodnih predmeta može dobiti običnim pritiskom prsta na ekrane u rukav ušivenih računala, te se tu nema što posebno učiti. Potenciranjem odgoja zasigurno će se iskorijeniti nasilje i alkoholizam među mladima. Tako na »socijabilitetu « djeca uče raspravljati i uljudno suprotstavljati mišljenja, uče kako se ponašati prema mlađima i starijima, kako pomagati doseljenima, drugačijima..., zapravo, uče živjeti jedni s drugima. U sklopu toga, kao ovogodišnji božićni projekt, dogovorno su se odrekli božićnih darova u korist zapuštene djece Sjeverne Amerike. Vjeronauk, pak, potpuno je srastao sa životom župe, ne samo zato što đaci nastavu iz tog predmeta pohađaju i u župi i u školi, već stoga što nam polaznici toga izbornog predmeta i ove godine, sa svojim župljanima različite dobi, priređuju divne božićne koncerte i igrokaze u školama i crkvama. Ovo će polugodište po lošem pamtiti jedino profesori i nastavnici jer su im plaće morale biti smanjene za 2,74%, nakon oštrih prosvjeda liječnika i pravnika koji su tražili da ih se po visini primanja izjednači s prosvjetnim djelatnicima, cvijetom naše inteligencije.
Kultura Kristom prožeta
Emocijama ispunjena rečenica »Osjećam se odgovornim za ljepotu svijeta«, iz »Hadrijanovih memoara«, na pragu stote obljetnice objavljivanja romana francuske dobitnice Nobelove nagrade za književnost Marguerite Yourcenar, ovih dana zvoni na čast i slavu jer i hrvatska književnost ponovno obiluje odgovornošću i ljepotom. Desetljećima nakon pokreta »FAK« iz devedesetih godina prošlog stoljeća nacionalna književnost više nije zapis prepun psovaka, banaliziranja muško-ženskih odnosa, jeftinih opisa i dodvoravanja niskim strastima čitatelja, već iznimno bogata riznica afirmacije Života. Nije to sterilna literatura koja dosađuje ili se boji uhvatiti ukoštac s problemima, strahovima, neostvarenim ljubavima, grijesima prošlosti ili pomanjkanjem nade. Upravo suprotno, iščitava se u mnogim književnim djelima osebujnost koja ostavlja bez daha, vrijednost prepoznata na svim svjetskim kontinentima. Korice koje osvajaju svojom konkretnošću i koje su, unatoč svim tehnologijama 21. stoljeća, ostale temelj svake kulture. Ništa poput knjige.
Posebno se, na tom zahtjevnom putu, ističe nekoliko autora koji su sasvim demistificirali onaj anglosaksonski »X-mas« i nazvali Čovjeka Kristom, a ne nekim pukim »iksom« iz jednadžbe s dvije nepoznanice. Svijet već 2050 zima pokušava znakom X umanjiti značaj Onoga koji je došao. Svesti ga na misteriju, umjesto na Misterij. Prodati ga s odgodom plaćanja, umjesto - prepoznati. Predivna je spoznaja da se hrvatska kulturna scena ne boji svjedočiti poruku betlehemske noći, ne samo tih nekoliko sati, već tijekom cijele godine. Pjesmom, riječju, mišlju i djelom, živo pristajati uz Riječ i oslikavati na zastor svoga identiteta najbolje moguće boje. Boje vjere. Riječ kultura ponovno ove 2050. godine zvuči toplo, prozračno, duboko, nedokučivo... Upravo je to i kotač zamašnjak za daljnje djelovanje. Umjetnici se ne smiju zadovoljiti postojećim, već itekako moraju nastaviti svoju bezvremensku potragu. Doista, negdje mora postojati slovo, nota ili potez kistom koji će na najbolji način definirati Smisao. Barem približno. Zvuči nemoguće? Odgovornost za kulturu s početka priče i nadalje ostaje na svima. A sam osjećaj je prilično jasan. Zapravo, najjasniji. Ljepota nije ništa drugo doli lozinka za vrata vječnosti.
Vijesti postale napokon dobre
Blagdansko doba između Božića i Nove godine - već tradicionalno - vrijeme je u kojemu se na mnogim područjima rade inventure o »plusu« i »minusu« u protekloj godini. Popunjavaju se statistike, dijele nagrade za najuspješnije, vrednuje najbolje. Tako je i s medijima. Ovogodišnja nagrada, dodijeljena u srijedu 28. prosinca, jubilarna je četrdeseta. Naime, 2010. godine korisnici medija - okupljeni u udruzi »Primatelj« - pokrenuli su godišnju nagradu za najbolji uradak u hrvatskom medijskom prostoru. Tehnološke inovacije koje su se iz dana u dan neodoljivo nametale i nezaustavljivi napredak koji je nosio samo jednu poruku - onu borgovsku - »otpor je uzaludan« doveli su do činjenice da novi mediji nastaju i nestaju svakodnevno. Ljudi su se stoga većinom okrenuli onim tradicionalnima, za koje su mnogi predviđali kraj. Pa ipak, pokazalo se i ove godine da su upravo oni najpopularniji i najpouzdaniji.
I već, kao po nekome pravilu, nagradu je trideseti put zaredom zaslužila jedna od najdugovječnijih televizijskih emisija - »Dobre vijesti«. U obrazloženju nagrade, uz ostalo, piše: »Ova emisija već gotovo četiri desetljeća svake večeri okuplja obitelji oko malih ekrana dajući snažnu poruku kako je svaka dobra vijest - vijest. Tople obiteljske priče, dobra djela, svakodnevni junaci, ´obični´ ljudi i njihovi ´obični´ životi. Sve to zahvaljujući Dobrim vijestima dospjelo je u prvi plan. Emisija, koja je bila poticaj i mnogim konkurentskim medijima, istinski je demanti svih apokaliptičnih teoretičara koji su tvrdili da će mediji budućnosti ljude otuđiti jedne od drugih zatvarajući ih u samo njihov virtualni svijet. Možda je tome pridonijela i činjenica da je prije četrdeset godina, nakon dugih priprema, u hrvatske škole napokon uveden predmet ´medijski odgoj´. Primatelji su postali zahtjevniji, a mediji - bolji! Senzacionalno i agresivno, površno i kratko, krv i suze, glamur i ´javne´ osobe - sve ono što je početkom stoljeća privlačilo, u trenu je postalo nebitno. A ozbiljno i kvalitetno novinarstvo ponovno je dobilo - hrvatsku adresu. Čestitamo!«
Čovjek protiv robota
Opet diljem Hrvatske ne jenjavaju građanski prosvjedi zbog sve veće čovjekove ugroženosti od robota koji su gotovo zamijenili ljude u mnogim segmentima fizičkoga rada - od raznih kućanskih poslova pa sve do onih najprofinjenijih. Veliki nacionalni prosvjed i akcije s njime povezane najavljeni su i za sâm Božić. Predvodnici prosvjeda ističu kako su ljudi pretežno »upregnuti« u stvaranje sve sofisticiranijih robota i drugih visokih tehnoloških proizvoda, a oni koji nisu za to osposobljeni ili sposobni, ostaju bez posla. Roboti tako sve većem broju ljudi ugrožavaju osnovno ljudsko pravo na rad. Stoga je u posljednje vrijeme sve prisutniji građanski neposluh. Naime, sve je više onih koji odbijaju koristiti proizvode i usluge robotske tehnologije, a kao protutežu promiču povratak prirodi koja još uvijek može udovoljiti svim čovjekovim životnim zahtjevima. Stoga je, smatraju prosvjednici, svetkovina Božića zbog svoje »prirodnosti« okrugle 2050. godine najpogodnije vrijeme za slanje prosvjedne poruke hrvatskoj i svjetskoj javnosti. Nitko međutim ne spori dobrobit koja dolazi od tehnološkoga razvoja usmjerenoga dobru čovjeka i Zemlje. Točno prije deset godine, 2040, Europska Unija donijela je uredbu kojom na prometnicama smiju prometovati isključivo vozila na električnu energiju. Na hrvatskim prometnicama, posebice onima u većim gradovima, više nema niti gužve. Zahvaljujući novom sustavu upravljanja prometom, sva se vozila gradovima kreću »neopterećeno«, a računala postavljena u automobilima i prometnicama omogućila su sigurniju vožnju te velik pad broja prometnih nezgoda i posebice smrtno stradalih u prometu. Svoje mjesto pod »kišom elektrona« našla je i Crkva. Tako su mladi Zagrebačke nadbiskupije nekoliko godina radili na novome računalnom programu koji će omogućiti da se uz tradicionalne jaslice u zagrebačkoj prvostolnici ovoga Božića pojave i hologramske. Takve jaslice, iako su računalni program, vjerno prikazuju božićne likove koji se po pokretima i gestama ne razlikuju od živih bića.
Povijest učiteljica života
Godine Gospodnje 2050. u božićnome ozračju umjesto o povijesnim događanjima raspravlja se o nevjerojatnim tehnoloških dostignućima. Svaki se učenik u kabini zvanoj »vremeplov« odabirom povijesnog datuma i pritiskom na kompjutorsku tipku može »prebaciti« u bilo koji povijesni događaj i vrijeme koje poželi, i kao njihov sudionik u samome središtu zbivanja gledati (i doživjeti) mnoštvo detalja iz prošlih događaja koji su prikazani svestrano i objektivno. Samo oni koji »zavire« u poglavlje o povijesnim falsifikatima, saznaju za gotovo 80-godišnju manipulaciju hrvatskom poviješću, za prešućivanje komunističkih zločina, za otpore koji su tek pred 3 desetljeća popustili da se pristupi istinitom, trijeznom i objektivnom proučavanju hrvatske povijesti 20. stoljeća, da se tek sada u potpunosti prošlost može prepustiti povjesničarima i da pripadnici hrvatskoga naroda, svjesni cjelovite istine o svojoj nacionalnoj povijesti, mogu biti ponosni na svoje prave a ne na nametnute velikane. Samo rijetki promišljaju i javno govore o odnosu prema povijesti, o dubokoj, plemenitoj, odgojnoj i dobronamjernoj nekadašnjoj filozofiji povijesti, koja danas nepravedno zaboravljena i bačena u starinarnicu ljudskih misli. Zaboravljeni su Ciceronova rečenica da je povijest »svjedokinja vremena, svjetlost istine, život uspomena i učiteljica života«, kauzalni princip, teocentrizam Augustinova poimanja povijesti, Hegelovo poimanje povijesti kao samorazvitka apsolutne ideje, a Marxov dijalektički materijalizam već je davno stavljen »ad acta«. Aktualna proslava povijesnog događaja rođenja Isusa Krista, ponovno uprisutnjuje istinu da je Bog poslao svoga Sina i u ovo sadašnje vrijeme i prostor, i da je to najsnažnija riječ o ljubavi Božjoj prema čovjeku, koja je vječna i koja nadilazi svaku vremensku i prostornu ograničenost!
Muško
Nebitno
