17.11.2008. | 09:52 izvor: Slobodna Dalmacija (online izdanje)
Hrvatski građani imaju najveći zdravstveni doprinos u Europi, ali od toga novca imaju malo koristi
Zdravstvo plaćamo najviše, a dobivamo najmanje
Hrvatska, prema nedavnom izvješću iz Bruxellesa, ima treći najgori sustav zdravstvene skrbi u Europi. Prema Europskom indeksu potrošača zdravlja, naša je država, primjerice, dobro ocijenjena što se tiče zakona o pravima pacijenata i istodnevnog pristupa obiteljskom liječniku, dok je lista loših ocjena znatno dulja.
Loše je, među ostalim, ocijenjen pristup specijalistu, presađivanje bubrega na milijun stanovnika, stopa mamografskih pregleda, osiguranje protiv liječničke greške, te neformalna plaćanja liječnicima.
Stanje je za nas vrlo porazno ako se promatra tablica koja prikazuje koliko se od uloženog novca učinkovito iskoristi, odnosno koliko pacijent dobije za uložena sredstva (Bang for the Buck scores) gdje se Hrvatska nalazi na europskom začelju.
Porazni rezultati
Istodobno, radno aktivno stanovništvo u Hrvatskoj, njih oko 1,5 milijuna, iz bruto plaća izdvaja najveći zdravstveni doprinos u Europi, od čak 15 posto, što, poznato je, nije dovoljno da se podmire sve zdravstvene usluge i lijekovi za 4,5 milijuna stanovnika, te plaće zaposlenih u sustavu zdravstva.
Obvezno zdravstveno osiguranje, prema još uvijek važećim zakonima, osim hitne pomoći, u cijelosti pokriva sve oblike zdravstvene zaštite i sva pomagala za mlađe od 18 godina, standardna cijepljenja, kao i zdravstvenu zaštitu trudnica, osoba s HIV infekcijom, oboljelih od raka, bolesnika s presađenim organima i kroničnih psihijatrijskih bolesnika.
Za ostale kategorije besplatna je primarna zaštita, te lijekovi s osnovne liste, dok u ostalim uslugama zdravstveni osiguranici, koji nisu oslobođeni plaćanja participacije, financijski sudjeluju. S 15 posto cijene usluga participira se kod specijalističkih pregleda i dijagnostike, zatim za nabavu ortopedskih i drugih pomagala, te kod specijalističkih stomatoloških usluga.
Participacija od 25 posto predviđena je kod bolničkoga liječenja kroničnih bolesti, te kod mobilne i fiksne protetike za osobe starije od 65 godina, dok 30 posto cijene plaćaju osiguranici koji se hospitaliziraju zbog neke akutne bolesti, kao i osobe na fizikalnoj rehabilitaciji.
Participacija od 50 posto predviđena je za mobilnu i fiksnu protetiku odraslih osoba, a iz HZZO-a navode kako obvezno osiguranje ne pokriva eksperimentalno liječenje, estetsku kirurgiju te kirurško liječenje pretilosti.
Stomatolozi protupropisno naplaćuju usluge
Još uvijek važeći model HZZO-ova dopunskog osiguranja po mjesečnoj cijeni od 80 kuna za radno aktivno stanovništvo, te 50 kuna za umirovljenike, pokriva navedene iznose participacija, dok lijekove s B-liste polica dopunskog osiguranja ne pokriva.
Pri tome se ne smiju zanemariti činjenice iz prakse, primjerice, da stomatolozi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti naplaćuju svoje usluge, iako iz HZZO-a tvrde da glavarina pokriva njihove troškove, zatim da i dio primarnih ginekologa protupropisno naplaćuje ultrazvučne preglede i Papa- testove, te da se za preskakanje lista čekanja u bolnicama često plaća u kuvertama.
To koriste i osiguravajuće kuće u Hrvatskoj, koje police dodatnog zdravstvenog osiguranja, čija se cijena kreće od 50 do 500 kuna mjesečno, nude pozivajući se na duga čekanja na specijalističke preglede i mjesece koji trebaju proći do postavljanja dijagnoze kod osoba koje imaju samo HZZO-ove iskaznice.
Autor: Divna Zenić
Obvezno osiguranje:
- obiteljski liječnik: u Hrvatskoj je za sada pregled besplatan, a reforma predviđa da se svaki posjet liječniku plaća 15 kuna. U Njemačkoj se plaća deset eura svaki kvartal, a u Belgiji pacijent participira s 20 posto cijene.
- stomatolog: u RH se formalno naplaćuju samo protetika (50 posto), te oralna kirurgija i parodontologija (15 posto), no zapravo se plaća svaka plomba. Stanovnici Njemačke i Belgije kod zubara participiraju s 50 posto cijene.
- specijalistika i bolničko liječenje: u RH obvezno osiguranje pokriva 85 posto cijene specijalistike i 70 posto za liječenje akutnih stanja, a reformom se najavljuje jedinstvena stopa od 20 posto participacije na bolničke usluge. Slično je u Njemačkoj i Belgiji.
Belgija: 50 eura za 15 dana
Belgija je pri samom vrhu u EU po kvaliteti medicinskih usluga i po mogućnosti gradjanina da ih iskoriste. Svaki zaposleni Belgijanac ili belgijski umirovljenik pokriven je obaveznim zdravstvenim osiguranjem, koje se omogućava preko desetak neprofitnih društava dobrovoljnog osiguranja, ‘mutuelle’. U slučaju teških, po život opasnih bolesti, zdravstveno osiguranje, kroz bilo koju od tih zdravstvenih zadruga, pokriva sve troškove liječenja u odredjenim klinikama, u kojima su liječnici posebnim ugovorom vezani za državu i obavezni su naplaćivati svoje usluge po strogo odredjenom cjeniku. U tom slučaju plaća se minimalna participacija. Pacijent može dobiti bilo koju pretragu za koju mu liječnik opće prakse da uputnicu. Ovisno od toga koju ‘mutuelle’ izabere, pacijentu se vraća izmedju 75 do 80 posto troškva cijene medicinske usluge, a kako bi pokrili ostatak, Belgijanci biraju dopunsko osiguranje, koje pokriva određeni postotak nepokriven osnovnim osiguranjem. Tročlana obitelj malo dopunsko osiguranje plaća oko 500 eura godišnje. Medjutim, 90 posto belgijskih liječnika nema specijalni ugovor s državom i kod njih je cijena pet puta veća. Zdravstveno osiguranje Belgijancima nadoknadjuju troškove do visine tarife koju država garantira, dok se za ostatak obraćaju svojim dopunskim osiguranjima, koja nadoplaćuju određeni postotak. Liječnici opće prakse naplaćuju pregled, a obvezno zdravstveno osiguranje osiguranicima će vratiti 75 ili 80 posto plaćenog iznosa. Obavezno osiguranje nešto je štedljivije kod zubara, gdje se nadoknadjuje oko 50 posto troškova za plombu ili 80 posto za liječenje zuba. Prve naočale i stakla nadoknadjuju se 60 posto, a daljnje 50 posto. Ines SABALIĆ
Njemačka: deset eura za svaki dan u bolnici
U Njemačkoj će zdravstvena reforma stupiti na snagu od nove godine, a poduzeće i zaposlenik ubuduće će zajedno pokrivati izdatke za zdravstveno osiguranje u visini 14,6 posto od mjesečnih primanja, s time da radnik izdvaja dodatnih 0,9 posto iz svoga džepa. Iz državnog budžeta u blagajne obveznih osiguranja uplatit će se još četiri milijarde eura, što prema ocjenama njemačke vlade garantira pokrivanje svih očekivanih troškova. U obvezno zdravstveno osiguranje spadaju odlasci liječniku zbog lakših oboljenja, standardna cjepljenja, ali i terapija težih oboljenja. – I dalje se po kvartalu plaća deset eura za posjet liječniku u ordinaciji. Stacionarni boravak u bolnici odobrava se za maksimalno 28 dana, s time da se za svaki dan plaća po deset eura, kazao nam je Prominac Milan Bilandžija, dugogodišnji radnik u stuttgartskoj tvrtki Porsche objašnjavajući da pacijent za lijekove koje propisuje liječnik plaća udio od minimalnih pet, a maksimalnih deset eura po medikamentu. Preporučene kontrole za pravodobno otkrivanje raka osiguranje kod žena plaća od 20., a kod muškaraca od 45. godine života. Odlazak na rehabilitacijsku gimnastiku i fizioterapeutu plaća se deset posto od cijene, uz dodatnih deset eura po propisu liječnika. Ukoliko su pacijentu potrebna pomagala kao proteza, kolica ili slušni aparat, osiguranje plaća tek osnovni iznos. Za bandaže, kompresijske čarape ili uloške pacijent izdvaja 20 posto od cijene. Prilikom odlaska stomatologu, njemačko zdravstveno osiguranje plaća tek pedeset posto troškova, u što nikako ne spadaju skupocjeni implantati. Samo tko redovito odlazi na kontrole može povećati udio subvencioniranja osiguranja za dodatnih trideset posto.
Žensko
