Država Je Propala, Bankrotirala!

Ako u zadnja dva tri mjeseca niste baš pali s Marsa ili neke druge planete, ili ako to vrijeme niste proveli u Puli ili Poreču, vjerovatno ste čuli da je institucija poznatija kao država propala, bankrotirala zbog javnog duga.
Niti korporacije više nema, i ona je insolventna, ubio je korporativni dug.
Na početku, prvo su korporacije zaduživanjem "razvijale" države.
Onda su prezadužene države novim zaduživanjem počele razvijati korporacije.
Danas bankrotirane države spašavaju insolventne korporacije, a korporacije u bankrotu spašavaju insolventne države.



Bankrotirali su i Freddy Mac i Fanny Mae.
Najvećom nacionalizacijom u povijesti, smiješnom sumom se garantira najveći dug u povijesti.
Ja i moji prijatelji smo toliko glupi da ćemo kupovati novi dug nove javne institucije, ali centralne banke nisu, njima to nije niti na kraj pameti.
Ne mislite valjda zbilja da se novi "oporavak" dolara usred financijske nuklearne bombe zbilja bazira na par uloženih dolara mene i mojih prijatelja, a ne na organiziranoj akciji svih centralnih banaka svijeta?
Do grla u dugu, ulazimo u novi dug kako bi kupili novi dug, a stari dug skupa sa ovim novim ostavili nekim novim pokoljenjima.
Ispriječio se međutim jedan nepremostivi problem.

Država Je Propala, Bankrotirala, Crkla, Umrla! That's All Folks, Nema Više, Game Over, The End!

Svi ćemo mi jednog dana umrijeti. Voljom prirode, istruliti ćemo i strašno zaudarati.
U pokvarenom zaduženom svijetu u kojemu smo živjeli, najvažnija stvar je bila stvaranje novog novca kao duga za nemoguću otplatu starih dugova.
Ovo nas je dovelo do proizvodnje potpuno nepotrebnih stvari, novih a pokvarenih proizvoda.
Svi smo mi danas mrtvi a da to uopće niti ne znamo, godinama jeli pravo smeće.
Otpad koji smo trpali u sebe, između ostalih štetnih stvari i tvari, bio je pun konzervanasa.
Zbog toga smo još uvijek svježi.
Iako smo mrtvi, još uvijek ne smrdimo i ne zaudaramo, ali za par dana hoćemo.
Konzervansi kojima smo se hranili, produžili su vrijeme našeg raspadanja.



Države zombije smo hranili i mnogo gorim stvarima od konzervansa!

Dopustili smo centralnim bankama da stvaraju novac kojeg smo posuđivali, da bi kupili dugove.
Zaduživali smo se da bi kupovali dugove.
Naše penzije? Šta je sa našim penzijama? Zaboravi na njih, stari!
Upravo se počinjemo raspadati i smrditi.
Penzije svih ljudi svijeta, i sadašnjost i budućnost ljudske vrste, upravo su se istopili uloženi putem centralnih banaka u dug baziran na novom dugu za isplatu starog duga, koji bi trebao isplatiti onaj još stariji dug i onaj prije njega, novijim dugom od ovog najnovijeg zaduženja prezaduženih dužnika prezaduženim dužnicima.



Svaka zemlja na svijetu ima svoje Freddy-je i Fanny-je.
Svaka je firma u stvari Freddy ili Fanny.
Svaka je zemlja u stvari Freddy ili Fanny.
I nitko nas u procvatu demokracije, danas kada smo svi sigurniji nego bilo kada u povijesti svijeta, ne pita za mišljenje i nitko nam ne daje pravo glasa.
I nitko se više ne sjeća "pravog razloga" osnivanja Freddy Mac i Fanny Mae: Omogućiti svim ljudima kupovinu kuća. Kojeg li sarkazma, njihov novi cilj je zaustaviti pad cijena nekretnina, i što je još gore, dignuti te cijene nekretnina na što je moguće više nivoe.

Besmisao svog tog zaduženo posuđenog novca, izlazi na vidjelo:
Ne više kroz inflaciju cijena dionica, ne više kroz inflaciju cijena bondova i obveznica, ne više kroz inflaciju cijena kuća i nekretnina, ne više kroz inflaciju cijena vlada i zemalja već kroz inflaciju cijena potrošačkih proizvoda koje će nas žive pojesti.
Hoćete li izaći na ulice i tamo tražiti pravdu?
Ruke U Vis ! U međuvremenu ste ostali bez vojske, i one su zbog korupcije naših vlada postale privatne!

CERN-ov najveći poduhvat i eksperiment u povijesti nauke, čiji je početak više puta najavljivan i odlagan, kako smo se i pribojavali, stvorio je crnu rupu.
10. Rujna 2008, nakon 30 godina rada na njegovom razvoju, potrošenih milijardi i milijardi dolara te niza tužbi, na granici Švicarske i Francuske probno je pušten u rad Large Hadron Collider - LHC, najveći akcelerator čestica ikad napravljen.
Nije jasno zbog čega je Rujan tako pogodan za najveće i najvažnije svjetske događaje, no činjenica je da je do smaka svijeta došlo samo dan prije obilježavanja najveće svjetske obmane, terorističkih napada na Ameriku, 11. Rujna 2001.



U situaciji u kojoj je sve i svašta propalo, nema ni najmanjeg alarma, zvona za uzbunu.
Mrtva tišina i šutnja naših vlada i medija, potiho nam sve govori.

Cijela priča počinje povratkom stoljećima unazad.
Grupa lukavih i moćnih ljudi, stvorila je i stavila u pogon prljavi i pokvareni sistem.
Jedini uvjet za savršeno funkcioniranje ove mašine, bio je da svaki njen dio mora biti zaražen i bolestan.
Ništa na svijetu ne predstavlja takvo savršenstvo kao što je sistem koji diktira i upravlja našim životima.
Isti su ljudi stvorili i Boga i religije.
Ima li nešto što bi vas navelo na pomisao da su u ovom slučaju stvorili nešto iskreno i pošteno?

Za nas, današnje generacije, nas koji danas živimo naše živote, zaplet počinje Aktom o Federalnim Rezervama, 1913 godine.
Američkoj se javnosti nije sviđala ideja o ulasku u II Svjetski Rat.
Danas se pouzdano zna da je napad na Pearl Harbour, insceniran i isplaniran povod za ulazak Sjedinjenih Američkih Državava u sveopći rat.
Bog u kojega vjerujemo, novčanica Federalnih Rezervi, postao je svugdje prisutan, svemoćan i svemoguć, 22. Srpnja 1944 u Bretton Woods-u.
Atomske bombe na Hiroshima-u i Nagasaki predstavljaju kriminalni akt, koji uopće nije bio potreban.
Svi smo se skupa naravno, počeli strašno bojati boga, njegovog gnjeva i njegove strašne moći, sve do današnjih dana.
Obmana terorističkim napadima na Ameriku, 11. Rujna 2001, vrhunac je u kojega nitko više ne vjeruje, ali ga svi odreda prihvaćamo.
To nas je i dovelo do kraja, zbogom društvo!

I zato Predsjedniče, Ministre, Zastupniče i Predstavniče:



- Ne zovi je slobodom i demokracijom, globalizacijom svjetskog napretka.
- Ne zovi je revolucijom ako u petak ne budemo zajedno radili na njoj. U subotu i nedjelju sam zauzet važnijim poslovima.
- Ne zovi je samoupravom i ravnopravnošću kada nismo svi isti i nemamo svi isto.
- Ne zovi je državom, čisto onako iz principa.
- Ne zovi je korisnom, ako nam nije od nikakve koristi.
- Ne zovi me na promjene, ako još nije stiglo pravo vrijeme i kucnuo pravi čas.
- Ne zovi me na promjene ako si spreman na nasilje.
- Ne obraćaj mi se više, isto slušam već godinama.
- Ne zovi me na izbore i referendume, ako su rezultati unaprijed kupljeni.
- Ne zovi me na izbore i referendume ako su organizirani božjom voljom i pomoći.
- Ne zovi ih promjenama, ako su bolje nego ništa.
- Ne zovi ih promjenama ako je za danas dosta, ostalo ćemo završiti sutra.
- Ne zovi ih promjenama, ako mislimo i već se bojimo da...
- Ne zovi ih promjenama, ako sutra moram čekati isti onaj red u banci i pošti.
- Ne zovi ih promjenama, ako se i dalje moram ponašati i raditi onako kako mi ti kažeš.
- Ne zovi ih promjenama, ako mi ih prije toga nismo mogli pročitati.
- Ne zovi ih promjenama ako smo ih i pročitali, ali kao i uvijek, ništa nismo razumjeli.
- Ne zovi ih promjenama, ako i dalje gledamo i vidimo samo seks i nogomet.
- Ne zovi ih promjenama, ako je politika nevažna i blago je nama, jer smo i od desnog i od lijevog jaja, uvijek među vama.
- Ne zovi me na ulice, ne zovi me u Parlamente, ako ima stvari koje su preče od ovih.
- Ne zovi me više molim te, ako je sada ionako, već prekasno!

Od ponedjeljka do petka proizvodim dugove, oružje i gluposti.
I subotu ujutro radim, a poslije podne provodim u redovima po super marketima, kako bi i za od sljedećeg ponedjeljka do subote bio radno sposoban.
Pola plaće trošim da bih uopće mogao raditi.
Možda ćete mi smanjiti porez na prekovremene sate, ili povećati broj slobodnih dana i godišnjeg odmora koje i tako ne mogu koristiti.
Nedjeljom dajem dobrovoljne dobrotvorne priloge i molim za oprost svojih grijehova.
Ako platim, kažu da kao da nikada nisu niti postojali.

Od ponedjeljka do petka proizvodim dugove, oružje i gluposti.
I subotu ujutro radim, a poslije podne provodim u redovima po super marketima, kako bi i za od sljedećeg ponedjeljka do subote bio radno sposoban.
Pola plaće trošim da bih uopće mogao raditi.
Možda ćete mi smanjiti porez na prekovremene sate, ili povećati broj slobodnih dana i godišnjeg odmora koje i tako ne mogu koristiti.
Nedjeljom dajem dobrovoljne dobrotvorne priloge i molim za oprost svojih grijehova.
Ako platim, kažu da kao da nikada nisu niti postojali.

tužna istina....što je još tužnije tolko se to uvuklo u društvo da nitko nema volje ići protiv toga a ionako bi svaki pokušaj na kraju vjerojatno bio bezuspješan

Svaki pojedinac misli da nemože napraviti ništa pa onda ništa ni ne pokušava promijeniti.
Mislim da nas može spasiti jedino ona crna rupa tako da nas proguta, pa nek se ispočetka razvije civilizacija možda bude bolja od nas.

ne ....baš suprotno....čini mi se da bi se trebali vratiti u prošlost.....prije nego što je jedno slavensko pleme došlo na Jadran i palo pod šapama crkve...nemoj me krivo shvatiti...nije stvar u crkvi....nego u načinu života....mislim da su u onakvim zajednicama makar nerazvijenima ljudi pomagali jedni drugima i ovakav način života im je bio nepoznat....jer su živjeli za sebe i radili za sebe...a nisu radili za život

Ekonomska Anarhija i Globalni Financijski Bankrot

Bacio sam pogled na Hrvatsku Wikipediju i ustanovio da je pojam i objašnjenje alternativnog novca, alternativne valute i alternativne novčane jedinice izbrisan, odnosno cenzuriran.
Ovo vjerovatno nije učinjeno samo zbog novca kao novca, već zbog mogućeg alternativnog riješenja koje je u potpunoj suprotnosti sa oficijalnim sistemom baziranim na dugu i korupciji.

Priča o globalnom financijskom bankrotu za započinje onog trenutka kada su stvorene Federalne Rezerve.
Nemoguće je i pomisliti da je netko planirao, da bi dug na kojem se bazira cijeli sistem, mogao rasti do unedogled.

Kroz svih ovih stotinjak godina, kao posljedice ovog razornog sistema, pratili su nas ratovi, stradavanja i glad, čijih se pravih uzroka političari cijelog svijeta niti jedan jedini put nisu usudili dotaknuti.

Zaplet ove današnje krize počinje još 23 Ožujka 2006, kada je ova centralna banka namirisala nadolazeću krizu, i prestala objavljivati statistički izvještaj M3 - najbolji izvor informacija u pogledu količine novo stvorene i ukupne novčane mase u opticaju.

U nedjelju, 14 Rujna 2008, odnosno prije samo par dana, Federalne Rezerve su i opet znajući šta je pred njima, objavile službeni izvještaj u kojem su najavile da će još više povećati pomoć bolesniku na izdisaju, našemo globalnom, svjetskom financijskom sistemu.

Više ni sam bog ne zna koliko je u ovih par mjeseci krize, upumpano milijardi ili trilijardi novog, iz ničeg stvorenog novca, u svjetski ekonomsko financijski sustav.
Jedno je sigurno, radi se o ogromnoj cifri.
Ljudi stanite, upitajte se jednu stvar: Ako sve te trilijarde novog svježeg novca nisu bile dovoljne za izvući globalni financijski sistem iz krize, pa o čemu se ovdje uopće radi?
E pa radi se o tome, da se globalni financijski sustav jednostavno ne može spasiti, i da je i svaki uloženi dolar previsoka cijena, a ne milijarde i trilijarde o kojima je ovdje riječ.

Radi se i o još jednoj, najbitnijoj stvari.
Naime iako je ovaj novi novac stvoreni iz ničega, to ne znači da je on pao sa neba, da nam ga netko poklanja i da je u promet pušten besplatno.
Kao što je ogromna razlika, gotovo 100% između cijene štampanja novca i brojke koja piše na njegovom naličju, tako je i profit kojega netko stvara ogroman.
Sjetimo se, centralne banke su mahom privatne ustanove, počevši od Američke i Europske.

Ovih dana nismo uludo potrošili na financijske igre našeg financijskog sistema sve što smo imali.
Naime, zaduženi privatnim i javnim dugovima, niti mi, niti naša djeca nemamo apsolutno ništa.
Predali smo besplatno, bez i najmanjeg otpora, djecu naše djece, buduća pokoljenja u roblje.
Zarobili smo ih, obespravili i porobili našim neznanjem i nepoznavanjem, glupošću i bahatošću; financijskim sustavom koji će im ispijati krv na slamčicu.

I nitko da se ne zapita, pa pobogu!
Kunu nam se da živimo u svijetu slobodne i tržišne ekonomije, a svaki financijski korak je dirigiran od neke više sile.
Desetljećima su ubijali komunizam po cijelom svijetu, a sada to isto slobodno, kapitalističko tržište radi najveće nacionalizacije, ali dugova u povijesti.
Kunu nam se da svijet u kojemu živim nije nalik na bivši SSSR.
A eto, nema više koja kompanija nije u redu za pomoć državnim intervencijama.

Ma kakve državne intervencije?
Kako države, koje su u tri puta gorim situacijama od ovih korporacija, mogu intervenirati i pružiti pomoć?
Globalni financijski sistem se zove upravo zbog toga što ga koristi cijeli svijet, a cijeli svijet koristi samo dolar.
Kada pričamo o globalnom financijskom bankrotu, onda znači da je bankrotirao cijeli svijet.

Eto, u globalnom financijskom sistemu kojega je upravo snašao globalni bankrot, trudim se pronaći i razumijeti što to znači država, državna suverenost, valuta i monetarna suverenost.
Nije mi jasno kako se usred ovakvih pojmova može pričati o globalnom financijskom bankrotu.

Onda mi se smrkne pred očima, kada mi moj mali sin, dijete od tri godine to lijepo objasni:
"Živiš u svijetu konkurencije i natjecanja koja ždere sve ispred sebe.
Kada jedan konkurenat slabi, drugi jača i više se bogati.
U konkurenciji o kojoj ovdje pričamo, u kojoj od konkurencije nema niti K, sve su centralne banke svijeta udruženim snagama krenule u trku tko će izgubiti više globalnim financijskim bankrotom.
Među njima i puno, krvnih i zakletih neprijatelja, zemalja koje se međusobno ne podnose i godinama vode utrku u naoružavanju. I sve su one prijateljski, pohrlile u spas Američkom dolaru, dok u isto vrijeme, u mnogim dijelovima svijeta, između sebe, njihovi narodi ratuju".

Nevjerovatna su djeca, mozak i prava neiskvarena priroda.
Šteta što ih već sa dvije tri godine tjeraju u crkvu i na vjeronauk, tko zna koliko bi novih Nikoli Tesli za par godina bilo među nama.

Globalni financijski bankrot je započeo u stvari nedavnim bankrotom hipotekarnih banaka Freddie Mac I Fannie Mae.
Možemo samo pomisliti koje bi bile posljedice oficijalnog priznanja bankrota ove dvije banke, koje su u stvari stvaraoci i kreatori Američkog sna svih ovih desetljeća.
Iako su u bankrotu, Freddie Mac I Fannie Mae koji su garanti za između 5 i 6 triliona dolara duga, i koji čine 80% Američkog tržišta hipotekarnih kredita, nisu bankrotirali.
Oni su nacionalizirani, spasila ih je Amerika, nacija u bankrotu sa oficijalnim javnim dugom od skoro 10 triliona dolara, dugom koji bi se ovim spašavanjem trebao automatski popeti na 15 triliona dolara.
Zašto upotrebljavamo pojam oficijalni javni dug?
Zato što u njega nisu uračunate obveze zdravstvenog i socijalnog osiguranja, a koje po izjavi Guverenera Richard Fisher-a iz Dallas Federal Reserve Bank, javni dug čine cifrom od 99.2 triliona dolara do beskonačnosti.
Zato što u njega nisu uračunati financijski instrumenti derivati, prevare kojom su se prekrcale i javne i privatne institucije cijelog svijeta, prevare čija je vrijednost sada negdje oko 1.144 kvadriliona dolara.
Koliko će biti katastrofalne posljedice globalnog financijskog bankrota, kada se sjetimo činjenice da je ukupna vrijednost, kapitalizacija svih svjetskih burzi odnosno svih svjetskih kompanija bila oko 51 trilion dolara u Ožujku 2007.

I tako smo nakon već desetak bakrotiranih Američkih banaka u zadnje vrijeme, u ponedjeljak 15.9.2008 imali najveći bankrot u povijesti.
Bankrotirala je jedna od najstarijih i najvećih Američkih banaka, Lehman Brothers.
Iza sebe je ostavila oko 630 milijardi oficijalnog duga.
U stvari, taj dan, u ponedjeljak je trebao bankrotirati još jedan velikan, Američka banka Merrill Lynch.
No ona je "spašena", kupila ju je za tako reći ništa, najveća Američka banka, Bank of America.
Ovi su događaji izazvali pravi financijski tsunami na svjetskim burzama.
Gledali smo reprizu katastrofi svjetskih burzi na dan 11.09.2001, odnosno terorističkih napada na Ameriku.

Upotreba burzovnog 9/11 u novinarskim izvještajima širom svijeta, jučer i danas, u stvari je prava gadost.
Sada je naime potpuno jasno, za globalni financijski bankrot se znalo već godinama unazad.
Isto tako, sada je potpuno jasno, koji su pravi uzroci Američkog i Europskog imperijalizma te nasilnog, vojnog i ratnog širenja "demokracije" po svijetu.
Sada je isto tako potpuno jasno, da Europska nastojanja za ponovnim provođenjem referenduma za propali Europski Ustav, a koji u stvari predstavlja propast Europske Unije; u Irskoj, nije ništa drugo nego čisti fašizam.

Jučer su dakle, sve centralne banke svijeta zajedničkim snagama pumpale nepostojeći novi novac na tržišta.
Samo je Europska centralna banka u samo dva dana ubrizgala 100 milijardi eura, što je gotovo cjelokupni iznos sveukupnog godišnjeg proračuna Europske unije!
Federalne Rezerve su isto tako u ponedjeljak ubrizgale 70 milijardi dolara na tržište.
U utorak, Federalne Rezerve su ubrizgale novih, dodatnih 50 milijardi dolara stvorenih iz ničega.
Pa su onda najveće globalne banke svijeta, kako bi izbjegle globalni financijski bankrot, osnovale zajednički fond od 70 milijardi dolara za kreditiranje i spas od panike.

American International Group, najveća Američka i svjetska osiguravateljska kuća, pala je na burzi u ponedjeljak za 61%.
Federalne Rezerve su ovoj korporaciji odobrile hitan kredit od 20 milijardi dolara.
Danas, u utorak, na otvaranju burze, AIG je opet zabilježio pad od 61%.

Standard & Poor's je snizio kreditni rejting za Bank of America, te nagovjestio da razmatra i novo, još jedno snižavanje ocjene kreditnog rejtinga za tu najveću Američku banku.

Standard & Poor's je snizio kreditni rejting za Washington Mutual, velikana među najvećima, na "Junk", odnosno smeće.

I bez obzira na ogromne količine upravo upumpanog novca, svi burzovni indeksi širom svijeta su pretrpjeli strašne padove.
Dow Jones je zabilježio -4.4%, a S&P500 -4.7%.
Na Wall Street-u je jučer, u samo jednom danu, u ukupnoj kapitalizaciji spaljeno 600 milijardi dolara.
Dionice Lehman-a su pale za 94%, i ne vrijede više ništa.

Niti Engleska centralna banka (Bank of England), nije se ustručavala od pumpanja novca.
Njihov gigant, banka HBOS doživljava pravi kolaps na burzi.
Inflacija je u Engleskoj na rekordnim visinama.

Zarada banke Goldman Sachs je u trećem trimestru pala za 70%.

Danas, u utorak se moralo zaustaviti trgovanje na Ruskim indeksima Micex i Rts, koji su zabilježili ogroman pad.

I tako dalje, i tako dalje, od izvještaja do izvještaja o događajima čiji nam je ishod i rezultat svima već dobro i odavno poznat:
Globalni financijski bankrot!

Abrakadabra! Bankrot, Nema Više Američkog Sna!

Danas, na dan 17.09.2008, burza u Rusiji je po drug dan zaredom zatvorena zbog katastrofalnih padova cijena dionica.
Ruska vlada je jučer ubrizgala 20 milijardi dolara na tržište, međutim to nije ni izbliza dovoljno.

U Engleskoj se nastavlja drama giganta HBOS.
Izgleda da je premijer Gordon Brown imao ključnu ulogu u pregovorima sa bankom Lloyd TSB, koji bi vjerovatno trebao preuzeti ovu Englesku ruševinu.
Čini se da Lloyd ne želi platiti više od dvije funte po dionici, a drugi konkurenat za preuzimanje, HSBC pak ne želi platiti ništa.
Oko 22 miliona Engleza čini klijentelu banke HBOS-a, koji drži oko petinu tržišta hipotekarnih kredita.

Uslijed krize i recesije, Europski trgovinski deficit je dostigao rekordnu razinu.

U Americi se sprema nova kriza.
Naime, Fond čija je svrha osiguravanje depozita banaka, nalazi se u škripcu, i čini se kako je nova nacionalizacija vrlo vjerovatna.
Lova koju drži The Federal Deposit Insurance Corporation, pala je ispod dozvoljenog minimuma kojeg je zakonom propisao Američki Kongres.
Cifra koju The Federal Deposit Insurance Corporation ima na računu je samo 45.2 milijarde dolara, a spisak banaka u kritičnom stanju već je na brojci 117.
Kako je već propalo 11 banaka, nacionalizirani giganti Freddy Mac i Fannie Mae, te American International Group, i kako je Vlada već pomogla banci J.P. Morgan Chase & Co. pri kupnji propalog Bear Stearns, situacija je više nego kritična.

Citat: › - Credit Default Swap Warren Buffett je nazvao financijske intrumente derivate "financijskim oružjem za masovno uništenje". Credit Default Swap funkcionira na ovaj način: Firma 1 dobije kredit, najčešće u bondovima, od Firme 2. Firma 2 strahuje da Firma 1 neće biti u stanju vratiti dug, odnosno kredit kada za to dođe vrijeme. Zbog toga Firma 2 sklopi posao sa Firmom 3. U zamjenu za regularnu isplatu, Firma 3 će preuzeti na sebe sve obaveze u slučaju da Firma 1 iznevjeri financijsko povjerenje koje joj je poklonila Firma 2 i ne isplati dug. Credit Default Swap je kao neka vrsta osiguranja. Problem nastaje kada Firma 2 postane previše lukava, pa počne kupovati na desetke, pa i više ovih financijskih instrumenata od Firme 3, ili neke druge ustanove. Ako Firma 1 nema novaca i ne plati dugove, Firma 2 će puno zaraditi i ostvariti veliki profit. Ono što je još gore, Firma 4 i Firma 5, koje nemaju ništa zajedničkog sa ovim poslom, usprkos svemu tome mogu izdati credit default swap baziran na opkladi u to, hoće li ili neće Firma 1 biti u stanju isplatiti dug Firmi 2. Credit Default Swap je toliko velika zavrzlama koja može mutirati u nedogled. Financijske derivatne ugovore su u stanju razumijeti i shvatiti samo softweri čija je cijena preko 500.000 dolara. Američka je vlada, nakon što su privatne inicijative propale, promijenila mišljenje o spašavanju AIG-a (American International Group), najveće svjetske osiguravateljske kuće. Ovaj gigant je najnovija u nizu nacionaliziranih, na najružniji komunistički način "spašenih" korporacija, načinom kojime su profiti ostali bogatima, a nemjerljivi gubitci prebačeni na narodna leđa. AIG je dobio zajam od 85 milijardi dolara. Oficijalno priznata propast AIG-a, imala bi katastrofalne posljedice u cijelom svijetu. AIG je trebalo spasiti pod svaku cijenu, naime radi se o ogromnoj prevari sa financijskim derivatima. AIG ima 74 miliona klijenata razbacanih po cijelom svijetu, a njegov je portfolio oko 1000 milijardi dolara. Ova kompanija izdaje veliki broj financijskih instrumenata credit default swaps (cds), koji su u najvećoj mjeri vezani za Američko tržište nekretnina. Po zadnjem izvještaju od prije nekoliko mjeseci, AIG je izložen cds-ima (credit default swaps) u vrijednosti od oko 440 milijardi dolara. Sve banke svijeta imaju ime AIG (American International Group) između sebe, sa suprotne strane papira zvanog opklada. Nije niti potrebno spominjati šta bi se desilo da je zloglasna komunistička ekonomija dopustila slobodnom tržištu, da samo od sebe sruši ovu tvrđavu virtualnih, nepostojećih vrijednosti.

Danas postoje tri vrste ljudi: oni koji imaju, oni koji nemaju i oni koji nisu platili ono što imaju.
Preko 5 desetljeća, jedna nacija troši puno više nego što ima, puno više od normale, puno više od ostalih.
U Americi je samo jedanput, 1965 godine, potrošeno manje nego što se potrošilo godinu prije toga.
Svih je ovih godina najveća moda bilo predimenzioniranje i preuveličavanje svega i svačega.
Nije javna tajna da je Američki narod, jedan od naroda kojemu je zahvaljujući do zvijezda pokvarenom sistemu, najviše opran mozak, pa se sa njime može igrati kako se hoće.
Personalna, osobna štednja po stanovniku je ispod nule (0) dolara.
Pri javnome dugu od 100 triliona dolara, nacionalni društveni bruto proizvod predstavlja samo 0.013% financijskih obveza.
Svako toliko, a sada sve češće i češće, Kongres mora mijenjati zakon o limitu javnog duga, maksimumu koji se non-stop probija.

Tako je to bilo sve ove godine u kojemu je zbog dužničkog sistema na kojemu se bazira, Američko društvo moralo svake godine sve više i više trošiti kako bi se na neki način pravdala potreba za sve većom količinom novog novca koja je potrebna za isplatu kamata na novac koji se pušta u promet kao dug.
Što je više novca, to je više duga. Što je više duga, to je više kamata, koje trebaju sve više novog novca za njihovu isplatu i tako u nedogled, do danas!

Kako propada jedna institucija za drugom, mora da je prosječnom Amerikancu odgojenom da mora imati dionice nekakve korporacije u svom džepu, pao mrak na oči.
Nikada mu nisi objasnili da prave firme, one koje nemaju potrebe za zaduživanjem, nemaju potrebe niti za kvotacijom na burzama.
Kako li se tek osjećaju narodi, čije su čitave zemlje kupljene bezvrijednim papirima? U ovo naravno, uključujemo i cijeli prostor bivše Jugoslavije.
Noć polako prolazi, zora se budi na Wall Streetu, lijepi san ubrzano nestaje, a mi se svi počinjemo naglo buditi.

Od kuda je novac stizao, i gdje je dovraga sav novac nestao?
A sve je bilo tako lijepo regulirano, zaštićeno najstrožijim zakonima i najjačim vojskama.
Pa opet, nitko ne zna da li je u Fort Knox-u preostala barem još koja čestica zlatne prašine.
Gradilo se i gradilo, vozilo se u ogromnim automobilima koji su trošili hektolitre benzina.
Rambo i Rocky su nas sve skupa dovodili do oduševljenja. Toliko se mučilo i kralo, ubijalo po svim tim filmovima, da je uopće čudno što kao ljudska vrsta već sebe nismo doveli do samo-uništenja.

Privatne centralne banke, Federalne Rezerve i Europska centralna banka su godinama upravljale svjetskim motornim kreditom, stanovnici cijelog svijeta upravo otkrivaju o čemu se zapravo radilo.
Nevjerovatne su stalne press konferencije ovih institucija na kojima nas još uvijek uvjeravaju kako se ništa ozbiljno nije desilo, i kako je financijski sistem čvrst i robustan.
Normalni ljudi upravo otkrivaju da je novac sve ovo vrijeme rastao na stablima, i da ga je u stvari bilo potrebno samo pobrati.
Neće biti potrebno još dugo vremena, da i ostale institucije shvate u kojim se situacijama nalaze.

Pitanje je samo, hoće li normalni, obični ljudi shvatiti lekciju?

Citat: › Što nas u budućnosti očekuje? Ovdje se više neću dvoumiti sa pojmom naivac. Samo najveće budale mogu smatrati da ljudi koji su još davno smislili i stavili u pogon ovaj prljavi sistem, da ljudi koji su od samog početka znali i njegov kraj i posljedice, u ovim trenutcima stoje bespomoćni i nespremni. Šta god bude bilo, bit će ako ih mi sami po hiljadu i prvi put budemo ponovo pustili da rade ono što hoće i žele. Mnogi, velika većina prognozira novi rat. Ja sam u artiklu Novi Svjetski Poredak - Jedna Svjetska Vlada, prognozirao prvi svjetski mir. Niti blizu onome miru i onim našim željama ka kojima čeznemo... 16.09. 2008 Giulio Tremonti - Talijanski Ministar ekonomije, Predsjednik G8: "Propast banke Lehman Brothers predstavlja svijet koji je upravo nestao, globalizacijom financiranom dugovima. Sada treba napraviti nova pravila, pravila trebaju napisati vlade, zabranjujući porezne rajeve i lažne financijske bilance. Krize i tako, prije ili poslije prestaju. Talijanske banke imaju čvršće noge od banaka u ostalom dijeli svijeta". Tek je nedavno izašao u javnost skandal o privatnom vlasništvu Talijanske centralne banke. Kako je to bila povreda zakona, umjesto policije i zatvora, u tajnosti je promijenjen zakon i iz njega izbačena stavka o obavezi na društveno vlasništvo centralne banke. Tremonti pripada vladi koja je je nedavno presedanom u modernoj povijesti, Rome proglasila lopovskom nacijom. Ista je ta vlada nedavno na ulice Italije izvela i vojsku, čime je u stvari uvela vanredno stanje. Činjenica je da se na ovaj način žele izbjeći internacionalni sudovi za ratne zločine, sudovi za ratne odštete, izjednačavanje prevarenih zemalja trećeg svijeta sa normalnim standardom, i što je najgore, još uvijek ostati na vlasti, i to na kojoj vlasti: Novi Svjetski Poredak - Jedna Svjetska Vlada!

Čitala sam i prije o ovoj temi, raznim zavjerama i tajnoj vladi.....nevidim izlaz.....osim novog rata ili armagedon.

Kako je cifra koju još treba ukrasti ogromna, stara Vlada novih Sjedinjenih Socijalističkih Američkih Država je najavila nove poteze, nova spašavanja, nove monetarne inekcije i nove nacionalizacije.
Ovo je nakon osnivanja komunističkog Sovjetskog Saveza i komunističke Kine, najveći socijalistički događaj u povijesti.

Drugovi Bush, Paulson i Bernanke će ući u povijesne enciklopedije kao trojka boljševika koja je pretvorila SAD u SSAD.




Sjedinjene Socijalističke Američke Države

Danas, 11.10.2008 možemo sa sigurnošću ustvrditi dvije činjenice:

- Globalno gledano, cijeli svijet je u bankrotu.

- Novac koji isparava je prevara.
Sav novac koji isparava je kreiran iz ničega.
Sav novac koji isparava je posuđen sa kamatama.
U cirkulaciji skoro da i nema pravog novca, sistem se gotovo u cijelosti bazira na osnovi novca koji isparava.
Kreditor posjeduje i pravi novac, i novac koji isparava, i kamate.
Iznos ukupnih kamata je veći od iznosa pravog novca i iznosa novca koji isparava, zajedno.
Dug je nemoguće isplatiti.
Jednostavno, čisto, kristalno i jasno, riječ je o prevari.

Citat: › Financijski instrument derivat je ugovor - opklada u buduće cijene u kojem se kupac i prodavac obavezuju na odgovornost o financijskoj sposobnosti ispunjavanja ishoda opklade. Na komplicirani način se kladi u svaku kompliciranu dosjetku i investiciju na ovoj planeti. Postoje čak i derivati koji se baziraju na vremenskim prognozama i podatcima kao što su broj kišnih ili sunčanih dana na nekom području. Derivati općenito u sebi sadrže i koriste sistem poluge kako bi preuveličali rezultate. Sistem poluge znači učiniti puno sa malo. Banka Za Internacionalne Sporazume (The Bank for International Settlements) je nedavno objavila da je trgovanje financijskim derivatima premašilo cifru od 1 kvadriliona dolara. 1 Kvadrilion dolara je 1000 (tisuću) triliona dolara. 1 Trilion dolara je 1000 (tisuću) milijardi dolara. Zapanjujuća je usporedba sa pridruženom činjenicom da svjetski, globalni Bruto Društveni Proizvod iznosi samo oko 50 triliona dolara i da je ukupna vrijednost, kapitalizacija svih svjetskih burzi, odnosno svih svjetskih kompanija bila oko 51 trilion dolara u Ožujku 2007. Richard Fisher (Guverner - Dallas Federal Reserve Bank) o javnom dugu: "Zbrojimo zajedno nepokrivene obveze zdravstvenog i socijalnog osiguranja, i dolazimo do cifre od 99.2 triliona dolara do beskonačnosti". Društveni Bruto Proizvod (BDP) Sjedinjenih Američkih Država je samo oko 13 triliona dolara i predstavlja samo 0.013% financijskih obveza. Sporazum iz Bretton Woods-a je nevjerovatno, ali istinito, usvojen godinu dana prije završetka drugog svjetskog rata, kao internacionalni, međunarodni, globalni, svjetski ekonomsko - financijski sistem. Njime je privatna novčanica privatne centralne banke - Federalnih Rezervi, postala globalna valuta u kojoj su se počela čuvati sva svjetska bogatstva, i jedina novčanica kojom je moguće kupiti naftu. Ovaj novi svjetski financiski sistem, dobio je i svog menadžera u vidu Međunarodnog Monetarnog Fonda. Tko posjeduje Međunarodni Monetarni Fond? Na osnovu potpune razlike između mjera koje su se poduzimale za zemlje u razvoju, i mjera koje se danas (NE)poduzimaju za vlasnike Međunarodnog Monetarnog Fonda, bez ikakve dvojbe, ustvrđujemo da je ova institucija igračka, instrument legalne pljačke.

I sam je Sveti Otac, Papa Ratzinger, neki dan, usred globalnog finacijskog kolapsa, proglasio postojeći bankarski sustav kulom od pijeska i izjavio da je novac ništa, vrijednost koja isparava.

Evo kako je naš Dudek, običan, prosječan čovjek bez poznavanja svemirske matematike, shvatio Papino oficijalno obraćanje cijelom svijetu:
U robovlasničkom društvu, rob po cijeli dan izvršava volju i naredbe svog gospodara.
U robovlasničkom društvu, rob za svoj rad ne prima nikakvu naknadu, plaću, osobni dohodak ili nagradu.
Bankarski sustav - kula od pijeska i novac koji ne vrijedi i ne znači ništa, mene Dudeka drže u ropstvu čitavih dvadeset stoljeća.

Krivica za postojeće stanje leži na imenima ljudi i institucija.
Krivci su bankari, političari, bankarske institucije i političke ustanove.
Vjerovatno ste primjetili da je najjači glas, glas koji kroz medije svih vrsta i tipova razara bubnjiće:"spasimo banke pod svaku cijenu".
Dopire i izvire iz svih vrsta globalnih, svjetskih političkih ustiju, ustanova i institucija.

Kako i otkuda ta konspiracija političara i bankara?
Kako to da ništa o toj konspiraciji nema u našim medijima?
Zašto se ta konspiracija skriva od očiju i ušiju javnosti?

Činjenica je da su osim ogromnog bogatstva, važni ljudi sebi priksrbili i skoro neograničenu, a koja upravo prerasta u potpuno neograničenu, Moć.
Političari su jedini ljudi na svijetu koji kreiraju probleme, i onda se prividno pred očima javnosti bore za riješavanje tih problema.
Jeste li se ikada zapitali, ako su svi političari svijeta protiv inflacije i visokih poreza, zašto onda imamo inflaciju i visoke poreze?

Ezra Pound je još davno to objasnio na jednostavan, svima lako shvatljivi način:
"Dokle god ne znaš tko je kome dužan, ne znaš ništa o politici, ne znaš ništa o povijesti, ne znaš ništa o međunarodnim problemima.
Političari su samo sluge bankarima".




Opisat ćemo trenutno stanje na jednostavan način:
Panika u kojoj bankrotirane države spašavaju bankrotirane banke, ne predstavlja spašavanje.
Kako države nemaju novaca, novim dugovima su porobile nove generacije.
Konsolidira se i centralizira moć.
Sve postaje nacionalno i državno.
U procvatu demokracije, jedino centralna banka ostaje u privatnim rukama.
A države duguju, robuju centralnim bankama.
Naših ušteđevina nema, nikada nisu niti postojale.
Bili su to sami obični brojevi na ekranima, u koje smo uložili cijeli naš radni vijek.
Ukrali su ti život, i ti tu ne možeš ama baš ništa.
U ovakvom sistemu, mi smo već mrtvi i više ne postojimo.
Kako je moguće da smo sebe doveli u ovakvu situaciju?
U svijetu sljepih, palili smo reflektore, u svijetu gluhih, urlali smo na sav glas.
Naravno da ništa nije pomoglo.



Nemojmo i ne smijemo zaboraviti da smo iza sebe ostavili pravu pustoš.
Iza nas su stravični zločini.

Ljudi koji su nas doveli do kolapsa, objesili su Sadama Huseina.
Isti ti ljudi, nevjerovatno ali istinito, danas, kada nema više nikakve dileme, kada je svima jasno da je gotovo, sebe nagrađuju novim početkom.
Znate dragi prijatelji, novi početak i istina koja se zahvaljujući napretku tehnike, proširila među prevelikim brojem ljudi, ne idu zajedno.
Znate dragi prijatelji, u novom sistemu nije predviđena spoznaja.
Znate li dragi prijatelji, da se elektronički novac može kreirati u željenim, ogromnim količinama običnim pritiskom na dugme?
Znate dragi prijatelji, elektroničkom novcu se u roku sekunde gube svi tragovi.
Znate li dragi prijatelji, da je nauka već odavno u stanju upravljati ljudskim mozgovima pritiskanjem gumbića?
Znate li dragi prijatelji, da kvaliteta predstavlja gubitke, a škart profit?
Znate li dragi prijatelji, da zdravi i mrtvi donose gubitke, a samo bolesni predstavljaju profit?
Jeste li dragi prijatelji, dobili pozivnicu za feštu i ulazak u ekskluzivni klub?

10.10.2008
Usred najvećeg pada dionica u povijesti na globalnom nivou, širom svijeta, Silvio Berlusconi najavljuje:
"svjetski politički lideri razmatraju privremeno zatvaranje financijskih tržišta širom svijeta, dok se ne napišu nova pravila međunarodnog financijskog sistema.
Riješenje za financijsku krizu mora biti na globalnom nivou, a ne samo za jednu zemlju.
Berlusconi nije objasnio o kakvim se novim pravilima radi, osim da lideri pričaju o novom Bretton Woods-u".



Kako je ovo jedinstveni trenutak u povijesti ljudske vrste, sve ostaje na nama.
Cijela stvar je u našim rukama.
7 milijardi ljudi nasuprot par pojedinaca, pa izvolite dame i gospodo, drugovi i drugarice, prijatelji i neprijatelji, Thompsoni i Kajini, Mesići i Sanaderi, Severine i Štulići, Iskoni i Glasovi po Istrama, obrazovani i neškolovani, inteligentni i glupi, sljepi i gluhi.

Sve nas navlače na sigurne i dobre investicije JTP (ja te posjedujem).
Uložio sam svoj rad u papire koji mi obećavaju 20% kamata.
Njih sam iskoristio i kao hipoteku za novi, još veći kredit, a taj sam novac onda posudio i drugim ljudima, sve sa kamatama.
Čak sam se i osigurao u slučaju da netko od vas ne bude u stanju vraćati mi posuđene mu papire, sa kamatama.
I moj je prijatelj Marko, novac kojega sam mu posudio, posudio sa kamatama prijateljici Ivani.
Svi smo se našli zarobljeni u lancu sreće, ovisni i podložni o lančanoj reakciji:
naime, ja od svog rada, a na kojemu se bazira čitava planina novog novca i kredita, nisam stvorio ništa, zapravo sam se za vrijeme radnog vremena smrtno dosađivao.

Jednoga dana, Marko mi nije platio ratu.
Niti drugi ljudi nisu toga dana uspjeli platiti mi ratu.
Što je još gore, niti Ivana toga dana nije mogla platiti ratu Marku.
Desila se katastrofa, niti osiguravajuća kuća mi ne može nadoknaditi gubitke, jer je to u stanju samo prodajom novih investicija JTP.
Kako su svi postali sumnjičavi, nitko ih više ne želi kupiti.
Odlučio se umiješati i moj dobar prijatelj, Saša, inače predsjednik zemlje u kojoj živim.
Po višoj sili kojoj svi moraju vjerovati, odlučio je napraviti i on dobru investiciju, uzeti od mene novi JTP kredit i time kupiti sve stare, propale JTP papire koji obećavaju kamate.
Ne znam ni sam kako, ali Sašu sam uspio uvjeriti da će u vrlo kratkom roku, Marko, Ivana o ostala ekipa biti u stanju ne samo otplatiti mu stare kredite koje je kupio, nego i novi, a kojega su kao porezno obveznici obavezni plaćati, uzeo od mene.
Cijela je, ukupna brojka narasla do astronomskih veličina, koju naša zemlja niti u naučno fanatastičnim filmovima, ne može u stvarnosti zaraditi brže od jedne svjetlosne godine.
No to me u stvarnosti najmanje zanima.
Bitno je da u narednim svjetlosnim godinama, nitko ne otkrije pravu pozadinu mog dosadnog posla.
Novac koji sam zaradio, bez ikakve sumnje će savršeno poslužiti svojoj svrsi u toj namjeni.

Novac kojega koristimo ima krize i kolapse ugrađene u sebe, kao sastavne dijelove cijelog financijsko bankarskog casino-a.
Oni su lako čitljivi na samom nacrtu ove savršene ideje duga i kamata.

Novac ne nastaje kao vrijednost na osnovu neke nove vrijednosti koju smo stvorili.
Iako smo stvorili neku vrijednost, novi novac za nju moramo posuditi, i taj novac ulazi u sistem sa predznakom minus i pripadajućim mu kamatama.
Novac se može stvarati, i stvara se i bez novih vrijednosti, iz čistog vakuma.
Kada netko uzme kredit, stvorio se novi novac.
Dug je obećanje da će netko u budućnosti platiti za nešto, što hoće kupiti danas.
U zamjenu za novac koji do prije pet minuta nije postojao, netko se obavezuje da će svojim radom ili uslugama koje će u budućnosti unovčiti, isplatiti dani mu kredit.
Naravno, ovaj kredit će morati vratiti sa kamatama.

Kamate automatski znače i da će u budućnosti biti potrebno više novca, kako bi se vratio podignuti kredit u cijelosti.
Više novca kojeg treba vratiti podrazumijeva i da će onaj tko je podigao kredit, morati proizvesti više roba i usluga od onoga što mu je do sada bilo potrebno.
Kako zbog kamata mora rasti količina novca u opticaju, proporcionalno dakle mora rasti i sveukupna proizvodnja roba i usluga.

Ako količina novca raste brže od količine roba i usluga, zbog samog stvaranja novca kroz dug, uz osnovnu imamo i dodatnu inflaciju.
Ako količina novca raste sporije od količine roba i usluga, imamo bankrote, krize i depresije, deflaciju.

Države koje same izdaju novac, same i kontroliraju količinu novca u opticaju.

Države koje ne izdaju same "svoj" novac, kontroliraju količinu novca u opticaju putem centralnih banaka - neovisnih ili privatnih institucija.
Ove države povećavaju količinu novca u opticaju posuđujući ga od središnjih banaka.
Središnje banke to rade kroz frakcijsko bankarstvo, frakcijske rezerve ili djelomične depozite.
Ako zakon propisuje da banka mora u trezoru imati 0%, ili samo 2% od 100 eura, banka na taj način može posudbom nekom subjektu kreirati novi novac, novih 100 ili 98 eura, kako to već propisuje zakon.
Ako je subjekat kojemu je posuđen novi novac neka druga banka, ona također u svom trezoru zadrži dio novca kojeg je posudila, kao minimalnu količinu depozita propisanu zakonom, a od ostale svote koju će posuditi drugima, kreira novi novac, naravno stvoren kao dug na kojega i opet treba platiti kamate.
Na ovaj način, začarani se krug širi u nedogled, a ne zna se da li količina novo stvorenog novca i kamata predstavlja slučaj za policiju ili psihijatriju.
Dakle osim novim zaduživanjem, države mijenjaju, odnosno povećavaju količinu novca u opticaju i promjenama zakona o obaveznim depozitima.
Smanjivanjem obveznih depozita, "normalno" stvaranje novih 1o eura od svakog postojećeg eura može narasti i na brojku od novih 70 eura, dolara, ili bilo koje valute po svakoj postojećoj novčanici.

Uzmimo naprimjer dolar ili euro.
Svaki novi dolar ili euro predstavlja novi dolar ili euro duga, sa pripadajućim kamatama.
Novac za plaćanje kamata, mora se odnekud stvoriti.
Otkuda, ako ne iz novog rada, novih proizvoda i usluga.
Očigledno je dakle, da sistem traži konstantno povećanje novih roba i usluga, koje će isplatiti dugove sa kamatama.

I sve ovo lijepo funkcionira dok količina roba i usluga pred očima cijelog svijeta koji se pravi slijep, ne počne prevazilaziti norme civliziranog ponašanja.
Dok ne počne iskakati iz svih okvira normale, dok količina roba i usluga ne postane suluda trka zbog koje smo iza sebe ostavili pustoš, a ispred sebe otvorili ponor...
I nikome, baš nikome iz te mase demokratskih medija, institucija i ostalih ustanova, protu-terosističkih stražara i matematičkih studenata i profesora, nije zapela za oko toliko jednostavna činjenica:
Duga je uvijek više nego novca, dug je nemoguće isplatiti.

Zbog najobičnije, sasvim jednostavne prevare, proizvodimo samo škart jer samo škart stvara profit.
Zbog sulude potrebe za konstantnim povećanjem novca u opticaju, proizvodimo škart kojega ćemo sutra ponovo morati kupiti baš zbog toga što je škart.
Ako niste primjetili, i sami smo postali pravi škart.

Ako naprimjer imam svoju rock grupu, napravimo novu pjesmu i besplatno je podijelimo našim obožavateljima, nismo pomogli društvenom bruto proizvodu.
Društvo se ne smatra bogatijim, čak nas izolira.
Onog dana kada našu pjesmu zaštitimo autorskim pravima i počnemo prodavati, stvorili smo robu koja će nas sve učiniti bogatijima.

Ako si zbog potrebe odem nacijepati drva u šumu, nisam napravio nikakvu uslugu, čak sam i prekršio zakon.
Ako platim raznorazne dozvole, unajmim radnike i platim prijevoz, sve je postalo legalno i porastao je naš BDP.

Ako ti popravim automobil, prihvatit ću u zamjenu da mi na par sati pričuvaš dijete.
Iako smo ramijenili usluge, nismo pomogli našem društvenom bruto proizvodu.
Ne mogu otići u trgovinu i platiti sa "popravio sam mu automobil".
Oni primaju samo papir.
Činjenica je da imaju pravo. Ne možemo u današnjim vremenima na drugi način, ovaj komad papira je sasvim dobro sredstvo razmjene.
Činjenica je da je da je negdje greška, da svi buljimo u grešku zbog koje smo postali škart od vrste.

Po našim gospodarima koji su nas porobili između zarobljenih medija, a koji su svi odreda najdemokratskiji, najslobodniji i najposjećeniji, najmoderniji i najnezavisniji, greška nije u "dozvolite mi da kontroliram snabdijevanje novcem nacija, i nije me briga tko pravi njihove zakone".
Stravično griješimo kada se pogrešno parkiramo, pušimo, kada nam ljubimci kakaju po parkovima, i općenito, kada mislimo svojim glavama.

Sve smo monetizirali i novčanizirali, sve mora biti monetizirano i novčanizirano.
Domorodcima moramo iznajmljivati njihovu zemlju, pokrstiti ih, ljekovite biljke zamijeniti našim farmaceutskim otrovima, prirodnu hranu hamburgerima, i kako bi sve to mogli platiti, natjerati ih da rade u tvornicama oružja.
Sjećate li se da ste nekada jeli u vašim kućama? Iako je to bilo i bolje i kvalitetnije, danas se hranite po kioscima brze prehrane, novčanizirali smo i pretovili kuhanje u uslugu.
Naravno, svi smo sada mnogo bogatiji, a usput i bolesniji i deblji.

Nekada smo sami čuvali našu djecu.
Danas su sva djeca po vrtićima.
Novčanizirali smo i pretovili djetinjstvo u uslugu.
Naravno, svi smo sada mnogo bogatiji, a usput i opskrbljeniji psiho-lijekovima, kriminalom i čudovištima od djece.
Iako sva poslije redovno pohađaju sate religije, ubojstava i mita za prolaženje ispita, u neograničenim količinama.

Nekada smo se i zabavljali besplatno.
Pjevali smo i svirali, ljubili se i družili.
Danas su i vicevi na naplatu.
Naravno, svi smo sada mnogo bogatiji, ne znamo samo da li se smijemo dok plačemo, ili plačemo dok se smijemo.

I usred tog ogromnog bogatstva i napretka kojeg smo svi skupa stekli, nešto je zapelo.
Jednostavno i čisto, kristalno jasno, skoro da nije preostao niti jedan jedini segment iz naših nekadašnjih društvenih, socijalnih i kulturnih tradicija, kojega bi mogli novčanizirati.
A uništili smo mora, zaprljali vode, upropastili smo zemlje i zagadili zrak.
Svi smo svima postali neprijatelji i stranci.
Iako ovo do nekih pojedinaca još nije dospjelo, proces globalizacije je pri svom kraju.

Znate gospodo, nisu Marxa mrzili zbog toga što je htjeo nešto, ili nekakvo...
Mrzili su ga zbog toga što je sve ovo opisao do najsitnijeg detalja, a davno je bilo to.

Veljača 2005, Alan Greenspan, bivši Guverner Federalnih Rezervi:
"Možemo garantirati neograničene količine keša, ali ne možemo garantirati njegovu kupovnu moć".



Kako ovaj sistem zahtijeva neograničene količine novih isporuka koje se baziraju na novom novčaniziranju svega što nas okružuje,
kako se usred financijske krize nalazimo i usred ekološke krize, kako su planetini resursi ograničeni i kako smo ih već potrošili, a ono što nismo smo uništili, preostaje nam novčanizirati još samo jednu jedinu stvar:
nas same, odnosno onih par postotaka naših tijela koje još nismo pretvorili u novac-dug.

Naime, stare dugove bez problema možemo plaćati novim dugovima.
Ali dan ima samo 24 sata, i više od toga ne možemo raditi.
Ostaje činjenica da sve trilijarde svijeta, ne mogu kupiti 101 krompir, ako ih ima samo 100.
Upravo je to provalija u koju smo zaglibili do grla.

Spašavanja i raznorazna nova pravila će vjerovatno za koji mjesec ili godinu produžiti našu sretnu agoniju, ali krajnji ishod je samo jedan, najljepše ga je dočarao film Matrix.

Ova priča i teorija naravno padaju u vodu, ako u vrlo kratkom roku postanemo sposobni za daleka svemirska putovanja i kolonizaciju novih planeta i njihovih stanovnika...
I kao pojedinci, i kao društvo, svaki će naš pokušaj odgađanja kraja ove sigurne katastrofalne tragedije, pojačati njenu razornu moć.



Nauka nas je sve razjedinila i razdvojila.
Tehnologija nas je sve unazadila.
Novac nas je uništio.
Sami smo sebe dokrajčili.
Prvi i osnovni temelj novog društva mora biti toliko jednostavna i laka, obična istina.
Bez nje, svako je društvo osuđeno na propast.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=gVt26U5dF2k[/youtube]