Baš tako.. A što reći na situaciju kada ti "najbolja" prijateljica pokuša odvući dečka s kojim žviš u krevet, samo da bi ti dokazala kakav je on, a u međuvremenu ti dolazi u kuću i glumi kako je zabrinuta zbog vaših problema, dok sve pokušava okrenuti u svoju korist. Ne samo da mi je zabila nož u leđa, nego i dvije sjekire i motornu pilu. Ali me naučila važnoj lekciji, koju sam podsvjesno oduvijek i znala, ženama se ne može vjerovati.
Žene su bezobrazne zmije (čast iznimkama) i ako im se netko ili nešto svidi prijateljstvo će zaboraviti jer im je njihova guzica najbitnija. Zato sam se oduvijek bolje snalazila u muškom društvu i imala više muških prijatelja nego ženskih. Dečki su iskreniji a u puno situacija i bolji slušatelji nego žene i sposobni su svaku, pa i najozbiljniju situaciju pretvoriti u smijeh tako da ona više ne izgleda tako strašno i opasno.
I zato trenutno nemam najbolju prijateljicu, a vjerojatno će proći dosta vremena dok opet ne steknem u neku povjerenje jer nevjerojatno je koliko boli može nanijeti žena ženi.
I nedostaje mi prijateljica, neka s kojom ću moći na kavu, u šoping, neka s kojom ću moći pričati i o najintimnijim detaljima i o besmrtnosti buha, ali prijašnja iskustva su stvorila neku vrstu obrambenog mehanizma koji ne dozvoljava nikome da mi se približi kako se opet ne bih našla u situaciji da budem iznevjerena i povrijeđena.
Mama je bila u pravu, prave prijatelje možeš nabrojati na prste jedne ruke, ostalo su sve frendovi, poznanici, kolege..