Hrvati vs.čisti Hrvati

evo, potaknut zbonj-evim postom u ovom dolje topicu
topic
pitam vas kako biti dobar Hrvat?
zašto netko tko je nehrvatskog podrijetla ne može biti dobar Hrvat i koje su to ljudske vrijednosti koje "čisti Hrvati" imaju a "Hrvati" ne?zbog čega su jedni manje vrijedniji od drugih?zašto "čisti" ne vole "nečiste"?koliko generacija moraš živjeti u Hrvatskoj da bi bio "čisti Hrvat"?postoji li negdje neki popis osobina - bilo fizičkih bilo psihičkih - koje čovjek mora zadovoljiti da bi bio dobar,čist Hrvat?
zašto ljubav prema ovoj zemlji te osjećaj pripadnosti nije nekima dovoljan razlog da bi ga se priznalo pripadnikom nacije?

A valjda su ljudi ovdje navikli uvijek po svima i svemu pljuvati, pa im i to dođe kao jedan dobar razlog za to... Ali kad pogledaš realno, u cijelom svijetu je tako, (nije da opravdavam), nigdje ljudi ne prihvaćaju blagonaklono pridošlice, useljenike, druge rase, nacije, vjere, "mješance"...Čak i tamo gdje to nije povijesno uvjetovano, uvijek nekome nešto smeta... Valjda je i to u ljudskoj prirodi, ne znam... Na našem podneblju je jasno da je povijest uvjetovala takve stavove, ratovi, vladavina komunizma, nepravde...

razočaran sam...očekivao sam da će biti više postova ovdje pogotovo od strane onih koji izlažu takve argumente u svojim postovima....

pumpkin je napisao/la (Pogledaj post): › A valjda su ljudi ovdje navikli uvijek po svima i svemu pljuvati, pa im i to dođe kao jedan dobar razlog za to... Ali kad pogledaš realno, u cijelom svijetu je tako, (nije da opravdavam), nigdje ljudi ne prihvaćaju blagonaklono pridošlice, useljenike, druge rase, nacije, vjere, "mješance"...Čak i tamo gdje to nije povijesno uvjetovano, uvijek nekome nešto smeta... Valjda je i to u ljudskoj prirodi, ne znam... Na našem podneblju je jasno da je povijest uvjetovala takve stavove, ratovi, vladavina komunizma, nepravde...

problem je u tome što se čak tu ne radi ni o pridošlicama, strancima niti ičem drugom. radi se o tome da ako misliš da je glavaš smeće nisi pravi hrvat, nevoliš tonsona - opet nisi pravi hrvat, nisi glasovao za desnicu na izborima - opet nisi pravi hrvat, osuđuješ NDH - da pogodimo, nisi pravi hrvat. općenito me to što sam naveo kao i brojenje krvnih zrnaca strahovito nervira.

Mladjo je napisao/la: › problem je u tome što se čak tu ne radi ni o pridošlicama, strancima niti ičem drugom.

ipak se radi o nečemu drugom..da li ksenofobija,strah od drugačijeg...mene zanima na kojem temelju ljudi donose odluke da li je nečije bivanje ne jednom mjestu dovoljno da se on može smatrat pripadnikom nekog naroda?ajde, neka mi objasni što to onoga koji se rodio ovdje i onoga koji se također rodio ovdje razlikuje? povijest obiteljske loze? ako imaš dobru lozu onda si automatski dobar čovjek i čist Hrvat? zar se ne bi trebala cijeniti ljudska dijela,osobine a ne korijeni?

Ja mislim da neki pojedinci koji su zadrti na tome tko je čistokrvan, tko ide u crkvu, tko za koga glasuje, tko je gdje bio prvi, imaju nekakve skrivene komplekse. Jer osoba koja se negdje rodila, odrasla i proživjela svoj životni vijek, i voli i prihvaća tu domovinu kao svoju, niti zna za neku drugu, ne može biti ništa drugo nego pripadnik i građanin te domovine. A ja mislim da je razlog tog vaganja i odmjeravanja tko je tko, i što, čista ljudska zloba, i nitko me ne može uvjeriti da nije.

Zanimljiva tema koja će teško dobiti svoj epilog. Šta još reći o tome? Ne znam jesam li ja jedna od rijetkih osoba koja zaista nema predrasuda prema "dođošima" i inima sve dok se ponašaju kao civilizirani ljudi. Imam naravno primjedbu, godinama sam putovala u Rijeku na faks i u vlaku sam se često susretala s tzv. "janjevcima". Mnogi su rođeni ovdje i znaju samo za Hrvatsku, ali njihova kultura i ponašanje pripada tamnom srednjem vijeku a ne našem području. Ni hrvatski ne znaju govoriti, a ponašaju se krajnje neprikladno. Svaka čast iznimkama, bila sam i ugodno iznenađena. Mnogi Romi koje sam upoznala su veći Hrvati od mnogih koje znam. Isto to mogu reći i o Srbima koji su rođeni ovdje, govore savršeno književni jezik i poštuju te slave sve katoličke blagdane. A ipak ih se manje poštuje samo zato jer su Srbi. Iako se takvima ne osjećaju. No, nikada se i ne treba odricati onoga što jesi, gubiš svoje dostojanstvo. Ako netko drugi ima nešto protiv, ma zaboli te...

Biti Hrvat oliti HRVAT na ovim prostorima naprosto je teško definirati.
Postoje neke jezične odlike ali ako slušam pravi hrvatski (kajkavski ili ćakavski) moram priznati da se ne osjećam hrvatom. Odnosno ne razumijem hrvate.
Prezimenske odlike također su upitne jer najčešće prezime na ovom prostoru je bez sumnje Kovač, a to je podjednako mađarska kao i hrvatska riječ, a najčešće je opisivala zanatlije kovače koji su vrlo često bili putujući Romi.
Ništa bolje nije ni s drugim najčešćim prezimenom Horvat jer je to mađarska riječ kojom su opisivani ne hrvati nego ljudi iz hrvatske. Ima tu i srba, čeha, slovaka i sl. Primjer je srbin Mile Horvat dopredsjednik županijske skupštine.
Ako ćemo gledati kulturološke odlike niti tu nema puno jasnih granica jer oni koji su pripadali Austo-ugarskom krugu imaju svi slične odlike - Upravne zgrade su žute, cvijeće poklanjaju u neparnom broju, ženama ljube ruke. Po tome su nam bliži recimo slovaci nego RVATI s našeg kamenjara za koje se tvrdi da su HRVATI. Slično je i sa slušanjem glazbe. Thompsona slušaju oni koji bez ikakve ograde raspale i CECU pa mi je teško i po tome jasno definirati razliku hrvata i HRVATA.
Jedino što dosta dobro razgraničava i odlikuje Hrvate od hrvata je pripadnost kršćanskoj zajednici katolika. Po tome bi se moglo odijeliti HRVATE od hrvata ali to opet ne dopušta Crkva koja kaže da su sve njena djeca. Uz to mali hrvati su kršeni kao mali, a VELIKI kao odrasli (Luka Bebić, Miomir Žužul i dr.)
Dakle vraćamo se se na sto puta izrečenu činjenicu: Dobar čovjek je dobar čovjek pa bio on što od hoće. A hrvati su za mene oni koji poštuju propise i koji žive na prostoru koji se zove Hrvatska. Ostale ne znam kako bih definirao. Možda kao bosanske hrvate ili hrvate koji žive u Australiji ili .....

pumpkin je napisao/la: › Jer osoba koja se negdje rodila, odrasla i proživjela svoj životni vijek, i voli i prihvaća tu domovinu kao svoju,

govorim o osobama koje su rođene u Hrvatskoj al čiji su roditelji nehrvati.takvu tezu je postavio zbonj u svom postu.poredio je sebe ili nekog već sa osobom koja je rođena ovdje ali čiji je djed ili što bio general JNA,Srbin...pa otud pitanje koja je razlika između njih?zašto je jedan čisti Hrvat a drugi samo Hrvat?
uzgred, ovaj blog je odličan!

morgan je napisao/la (Pogledaj post): › ovaj blog je odličan!

blog je zakon deder svebore otvori topic pravi hrvat da se malo zabavljamo

http://www.net.hr/vijesti/hrvatska/page/2008/01/16/0038006.html

svaki pravi 'rvat će znat ćirilicu te će istu moći vježbati čitajući renomirane srpske pisce.

U čemu je problem sa ćirilicom, pa ja je znam jednako kao hrvatski, naučila sam u trećem razredu svoje osnovne škole kao dio čitanke, davne 1991. g. Koliko mi se puta desilo da u knjižnici nema knjige koju želim, osim na ćirilici. Daj brate, svejedno... Zanimljivo je znati, nitko te ne može prejebati kad odeš u Bosnu ili Srbiju.

1step2far je napisao/la (Pogledaj post): › U čemu je problem sa ćirilicom, pa ja je znam jednako kao hrvatski, naučila sam u trećem razredu svoje osnovne škole kao dio čitanke, davne 1991. g. Koliko mi se puta desilo da u knjižnici nema knjige koju želim, osim na ćirilici. Daj brate, svejedno... Zanimljivo je znati, nitko te ne može prejebati kad odeš u Bosnu ili Srbiju.

u potpunosti se slažem s tobom, mislim da bi recimo u školama trebalo biti kao izborno učenje ćirilice, pa ko voli nek izvoli, i meni se dogodilo na faksu par puta da trebam stručnu literaturu, knjige nema osim na ćirilici, pa eto, znam ćirilicu i udri učenje, malo je teže dok se ne navikneš al ko ga jebe, navikneš se za dva dana, pa evo sad učim iz knjige srpskog nakladnika, na ekavici i sve po srpski, ali je na latinici, pošto se niko nije udostojio napraviti adekvatnu literaturu za taj predmet a šta se mora nije teško.
i one spike sa izbacivanjem nekih srpskih književnika iz lektira su mi isto budalaštine, moš mislit, srbin je pa zato ne treba čitati njegova djela, mislim da su ratne i posljeratne generacije učenika zakinute u tom pogledu, ne nešto previše ali ipak zakinute, jer smatram da ima par srpskih književnika koji zaslužuju da ih se pročita, al to je samo moje skromno mišljenje
a što se tiče hrvata vs. čistih hrvata, znam ja par srba koji su čišći, veći i bolji hrvati od tih tzv. velikih/čistih hrvata, kao što je mvarga reko "Dobar čovjek je dobar čovjek...."

Tako je, treba cijeniti čovjeka po tome kakav je. Za ljude s kojima sam odrasla i družila se i ostala do dan danas dobra, nikad mi nije palo na pamet da gledam što su po nacionalnosti ili vjeri, oni su za mene ostali što su i bili, dragi ljudi i prijatelji, a to vrijedi i za buduće ljude koji će doći u moj život, tko je dobronamjeran i prijatelj, dobro je došao, najmanje ću se opterećivati time u koju crkvu ide, i da li mu je djeda bio Bigfoot, boli me briga.