Franjo Hocenski-tri godine poslije

Prije tri godine na današnji dan preminuo je veliki Čovjek, Franjo Hocenski. Poznati profesor matematike, poznati pomoćnik ravnatelja u Trgovačkoj školi, prije toga u EMŠC-u, političar i dragovoljac...Zašto nema "pametnog" sjećanja, zašto nije nitko objavio knjigu, zašto su ga SVI ZABORAVILI?????????????
Ja sam ljuta, taj čovjek je puno više zaslužio! Slažete li se sa mnom?

Ja ga nisam zaboravio, jest da ga nisam ni znao alll

znaš li koliko je ljudima pomogao? Koliko je obitelji spasio? Koliko djece izveo na put? A o stranci neću večeras, previše sam ljuta!

Evo ako još netko nezna

Franjo Hocenski (zvan Hoc s dugosilaznim naglaskom; 1945. - Osijek, 11. siječnja 2005), političar i srednjoškolski profesor matematike i fizike. Radio 36 godina u nekadašnjem EMŠC-u i Trgovačkoj školi, u kojoj je bio voditelj i pomoćnik ravnatelja.

Bio je jedan od utemeljitelja Slavonsko-baranjske hrvatske stranke (SBHS) i vijećnik Skupštine Osječko-baranjske županije u sazivu 1993. godine te prvi predsjednik Vijeća osječke Gradske četvrti Gornji grad. Godine 2001. napustio je SBHS i neuspješno se okušao na lokalnim izborima kao nezavisni kandidat za gradonačelnika Osijeka. Kasnije je osnovao Udrugu građana Nezavisni Slavonije i Baranje, koja okuplja brojne srednjoškolske profesore. Bit će upamćen po inicijativi da se sjedište Đakovačko-srijemske biskupije iz Đakova preseli u Osijek ili da se bar u Osijeku utemelji ured pomoćnog biskupa.

upamćen-po tome i po još puno stvari!

Bravo, Jasna.

Osim svega spomenutog i još mnogo nespomenutog,
Hoc je bio i zapovjednik MAD-a 130. brigade u onim neizvjesnim danima i svi mi koji smo imali sreću da nas vodi, uvijek ćemo ga se sjećati sa ponosom i poštovanjem.
Rijetko pošten, skroman i sposoban čovjek.
Časnik i profesor u punom smislu riječi.
Svoje učestvovanje u ratu je smatrao svojom obavezom i dužnošću i nikada nije od toga pravio spektakl, skupljao poene i gradio nekakvu novokomponiranu karijeru.
I u svom političkom angažmanu je uvijek zastupao ideje koje su u ovom trulom okruženju izgledale ponekad nestvarne i nedostižne, ali su uvijek bile ispravne i ljudske.
Sve što je radio i čemu se posvetio - od obitelji do posla - činio je predano i potpuno.
Nažalost ljudi kao naš Hoc nema nigdje u prvom planu i tim više sam svjestan veličine gospodina Hocenskog.
Doista je žalosno da nam se danas poturaju kao heroji i idoli kojekakvi kriminalci, zločinci, muljatori i ratni profiteri, a zaboravljaju se samozatajni, dosljedni i ispravni ljudi.
Lijepo je da ste se sjetili, Jasna.

nisam Ga poznavao no po vašim riječima mogu reći da je bi mogli samo žaliti ...

Ljudina...u najboljem smislu riječi...

Još jedno tužno sjećanje na prije svega ČOVJEKA u pravom smislu te riječi.