Ona, koja vam oduzima dah

Ajkula je napisao/la: › Reminds me of you, Van Morrison I miss you so much,I can't stand it. Seems like my heart is breaking in two. My head says no, but my soul demands it. Everything I do,reminds me of you. I miss you so much, in this house full of shadows. While the rain keeps pouring down,my window too When will the pain,recede to the darkness From whence it has come,and I'm feeling so blue. Ain't goin' down,no more to the well Sometimes it feels like, I'm going to hell Sometimes I'm knocking on your front door But I don't have nothing to sell no more. Seems like the spirit is pushing me onwards I'm able to see,where I tripped and went wrong I'll just have to guess,where my soul will find comfort And I miss you so much,when I'm singing my song.....

a vidi romantičara..

insomnia je napisao/la (Pogledaj post): › Ajkula je napisao/la: › Reminds me of you, Van Morrison I miss you so much,I can't stand it. Seems like my heart is breaking in two. My head says no, but my soul demands it. Everything I do,reminds me of you. I miss you so much, in this house full of shadows. While the rain keeps pouring down,my window too When will the pain,recede to the darkness From whence it has come,and I'm feeling so blue. Ain't goin' down,no more to the well Sometimes it feels like, I'm going to hell Sometimes I'm knocking on your front door But I don't have nothing to sell no more. Seems like the spirit is pushing me onwards I'm able to see,where I tripped and went wrong I'll just have to guess,where my soul will find comfort And I miss you so much,when I'm singing my song..... a vidi romantičara..

...šta se može, takav sam, ali odlična je pjesma, po tvojim postovima nisi ni ti daleko, ako ne i gora

Neusporediva (Oda Kraljici Neba), B.Prosenjak

Napadnuta izvana i iznutra
kao i ti
od sebe, od ljudi, od demona,
bila je i ona,
ali joj korak nije bio škrt,
ni ruka nije štedjela,
ni srce,
a jedno je srce imala..


Kitila se samo osmijehom,
a ako joj je lice bilo zauzeto
ozbiljnošću ili bolom,
osmjehivala se pruženim dlanom,
linijom marame, ranjenim tabanom.
Ona nije prigovarala,
čekala je do vremena.

Tuđu šutnju nikad nije trgala
prije nego što sazri.
Ona je bila toliko mala
da je oko sebe pridobila svu ljubav
i odmah je dijelila drugima,
za sebe je nije čuvala.

Samo sam joj šapnuo, skoro kao usput,
da mi je mila,
i moju riječ iz srca više nije ispustila.
A ti me ne čuješ, iako ti stalno govorim
da i tebe jako volim.

Nju sam obukao u svjetlo,
iz nje sada isijava toplina,
a snaga joj je neusporediva.
Mogla je birati kakvim darom
da joj se moja kraljevska ruka za
vjernost oduži,
a ona me molila za dopuštenje
da tebi služi.

Ajkula je napisao/la: › insomnia je napisao/la (Pogledaj post): › Ajkula je napisao/la: › Reminds me of you, Van Morrison I miss you so much,I can't stand it. Seems like my heart is breaking in two. My head says no, but my soul demands it. Everything I do,reminds me of you. I miss you so much, in this house full of shadows. While the rain keeps pouring down,my window too When will the pain,recede to the darkness From whence it has come,and I'm feeling so blue. Ain't goin' down,no more to the well Sometimes it feels like, I'm going to hell Sometimes I'm knocking on your front door But I don't have nothing to sell no more. Seems like the spirit is pushing me onwards I'm able to see,where I tripped and went wrong I'll just have to guess,where my soul will find comfort And I miss you so much,when I'm singing my song..... a vidi romantičara.. ...šta se može, takav sam, ali odlična je pjesma, po tvojim postovima nisi ni ti daleko, ako ne i gora

de, ma ja sam katastrofa po tom pitanju.. živjela romantika! evo još jedne od đoleta.. uf što ju volim!
SLOVENSKA

Nošen dahom sna,
doleteo je crni golub na moj dlan.
Zašto, koda zna, al to sam jutro dočekao umoran..
Koda sam i ja leteo s njim,
krilima teškim, olovnim
I video svet,
sakriven iza teških oblaka..

Ako umrem mlad,
posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad
da naprave od toga tužni treći čin..
Nek mi ne drže govore,
nek drugom pletu lovore..
Ako umrem mlad,
zaustavljen u koraku il' snu..

pa kaže..

Ooooo zagrli me sad!
Jako, najbolje što znaš..
I nemoj crnoj ptici da me daš..
O ne, ne brini,
proći će za tren..
Ja sam samo malo lud i zaljubljen..

U moooojim venama,
davni sever samuje..
I ja ponekad ne znam šta mu je.
Što luduje,
od sreće tugu tka,
ta moja prosta duša slovenska... !!!

Slovenska je odlična, a šta kažeš na ovu, uvijek me dirne...

Poslednja nevesta

Vesnik svadbe po sokaku svuda je
brinu snajke šta će koja mesiti
neko m'i se, kanda, skoro udaje
pa, čuj moralo se i to jednom desiti

Tu livadu ja sam prvi kosio
ma pričam vise nego sto bih smeo
ajde, odavno bih je zaprosio
da sam samo hteo

Vetrić glanca krune granja
tamiš nosi par lokvanja
račun svedi, šta sad vredi mladost tričava

Nevažno je to sve skupa
sećanje je smešna lupa
koja sitne stvari uveličava

Oprezno s tom violinom
ona čezne za tišinom
ko da škakljaš andjelčiće vrhom gudala

A nju nemoj pominjati
neće svet zbog toga stati
neće biti prva sto se udala

Ništa lakše nego sebe slagati
ništa lakše neg' se nasmrt opiti
i nista teže nego zalud tragati
od sto drugih nju sam probo sklopiti

Srce cupka, al misao okleva
čeka da se stvari same dese
a tuga lepše zvuči kad se otpeva
pesma sve podnese

Bog je katkad pravi šeret
na strmini doda teret
i potura nedohvatno da se dohvati

Bog je dobar kako kome
bolje ne pitaj o tome
učutaću ili ću opsovati

Polagano, šanji-baći
ti si znao sta mi znači
ko da heklaš paučinu vrhom gudala

Kad pred crkvom baci buket
neka padne, kao uklet
neka bude zadnja sto se udala

Samo bol je u životu siguran
sreću nosi neki poštar jako spor
neka, samo ovu noć da izguram
sutra ću vec naći dobar izgovor

hm da da da...
meni je jedna s najljepšim stihovima ''Portret života mog'', tj. kako je taj čovjek od tih boja uspio tako nešto smislenog i predivnog napraviti..

insomnia je napisao/la (Pogledaj post): › hm da da da... meni je jedna s najljepšim stihovima ''Portret života mog'', tj. kako je taj čovjek od tih boja uspio tako nešto smislenog i predivnog napraviti..

...šta da ti kažem, ima čovjek smisla i talenta, a najviše duše...al evo, stvarno je posebna...

Portret života mog

Mesec prosipa bokal fosfora
Vitraž mraza na oknu prozora
Jedne noći ko ova znaće Bog
Doslikaću portret zivota svog

Silueta se davno nazire
Neko uzdahne, neko zazire
Isto vide, a razno tumače
Đavo prste u farbu umače

Prave si boje dodala
Na taj portret zivota mog
Talase plave, nijansu lave
Vrtloge zelenog...

I lila tamnu čeznjivu,
I boju breskve nežnu
I sramežljivu
Svetlo sivu nepogrešivu

Roze nađoh međ' starim pismima
Modru vrpcu nad teškim mislima
Ukrah riđu iz pera drozdova
Laki purpur iz prvih grozdova...

Uzeh oker sa sveće svećarske
Drap sa svilene mašne bećarske
Mrku s tambure tužnih tonova
A cinober sa nosa klovnova

Prave si boje dodala
Na taj portret života mog
Talase plave, nijansu lave
Vrtloge zelenog...

A crnu nisi štedela
Ali bez nje bi bela,
Jos izbledela
Bez crne bela ne bi vredela

Srce je moje napuklo
K'o kora starog bagrema
Al' u tvom oku
Kao lane zadrema.

I jedva kao šapat ti
Niću po uglovima
Zlatne paprati
Pramen sna u sliku navrati

Vetar dokono senke spopada
Huk u ambis tišine propada
Jedne noći k'o ova, znaće Bog
Doslikaću portret zivota svog

Ajkula je napisao/la: › insomnia je napisao/la (Pogledaj post): › hm da da da... meni je jedna s najljepšim stihovima ''Portret života mog'', tj. kako je taj čovjek od tih boja uspio tako nešto smislenog i predivnog napraviti.. ...šta da ti kažem, ima čovjek smisla i talenta, a najviše duše...al evo, stvarno je posebna... Portret života mog Mesec prosipa bokal fosfora Vitraž mraza na oknu prozora Jedne noći ko ova znaće Bog Doslikaću portret zivota svog Silueta se davno nazire Neko uzdahne, neko zazire Isto vide, a razno tumače Đavo prste u farbu umače Prave si boje dodala Na taj portret zivota mog Talase plave, nijansu lave Vrtloge zelenog... I lila tamnu čeznjivu, I boju breskve nežnu I sramežljivu Svetlo sivu nepogrešivu Roze nađoh međ' starim pismima Modru vrpcu nad teškim mislima Ukrah riđu iz pera drozdova Laki purpur iz prvih grozdova... Uzeh oker sa sveće svećarske Drap sa svilene mašne bećarske Mrku s tambure tužnih tonova A cinober sa nosa klovnova Prave si boje dodala Na taj portret života mog Talase plave, nijansu lave Vrtloge zelenog... A crnu nisi štedela Ali bez nje bi bela, Jos izbledela Bez crne bela ne bi vredela Srce je moje napuklo K'o kora starog bagrema Al' u tvom oku Kao lane zadrema. I jedva kao šapat ti Niću po uglovima Zlatne paprati Pramen sna u sliku navrati Vetar dokono senke spopada Huk u ambis tišine propada Jedne noći k'o ova, znaće Bog Doslikaću portret zivota svog

divno!! @ajkula, ma ti si moj čoek!

insomnia je napisao/la (Pogledaj post): › Ajkula je napisao/la: › insomnia je napisao/la (Pogledaj post): › hm da da da... meni je jedna s najljepšim stihovima ''Portret života mog'', tj. kako je taj čovjek od tih boja uspio tako nešto smislenog i predivnog napraviti.. ...šta da ti kažem, ima čovjek smisla i talenta, a najviše duše...al evo, stvarno je posebna... Portret života mog Mesec prosipa bokal fosfora Vitraž mraza na oknu prozora Jedne noći ko ova znaće Bog Doslikaću portret zivota svog Silueta se davno nazire Neko uzdahne, neko zazire Isto vide, a razno tumače Đavo prste u farbu umače Prave si boje dodala Na taj portret zivota mog Talase plave, nijansu lave Vrtloge zelenog... I lila tamnu čeznjivu, I boju breskve nežnu I sramežljivu Svetlo sivu nepogrešivu Roze nađoh međ' starim pismima Modru vrpcu nad teškim mislima Ukrah riđu iz pera drozdova Laki purpur iz prvih grozdova... Uzeh oker sa sveće svećarske Drap sa svilene mašne bećarske Mrku s tambure tužnih tonova A cinober sa nosa klovnova Prave si boje dodala Na taj portret života mog Talase plave, nijansu lave Vrtloge zelenog... A crnu nisi štedela Ali bez nje bi bela, Jos izbledela Bez crne bela ne bi vredela Srce je moje napuklo K'o kora starog bagrema Al' u tvom oku Kao lane zadrema. I jedva kao šapat ti Niću po uglovima Zlatne paprati Pramen sna u sliku navrati Vetar dokono senke spopada Huk u ambis tišine propada Jedne noći k'o ova, znaće Bog Doslikaću portret zivota svog divno!! @ajkula, ma ti si moj čoek!

hvala, joj sad sam se zacrvenio

Azra, Heinrich Heine

Svakog dana šetala se
Sultanova kćerka divna,
U suton kraj sedrvana,
Gdje žubore bijele vode.

Svakog dana rob je mladi
Stajao kraj sedrvana,
Gdje žubore bijele vode;
Svakog dana bivo bljeđi.

Jedne večeri mu mlada
Sultanija naglo priđe:
"Tvoje ime hoću znati,
I otkud si, kojeg roda."

"Muhamed je moje ime,
Moj zavičaj žarki Jemen.
Od roda sam onih Azra
Koji umiru kad ljube."

Ajkula je napisao/la: › hvala, joj sad sam se zacrvenio

pustimo lažnu skromnost..
evo jedne, ful je romantic.. prijevod na srpskom joj daje poseban touch..
KAČALOVLJEVOM PSU, Sergej Jesenjin

Za sreću, Džimi, daj mi šapu ti.
Takve šape nitko neće naći..
Hajde da lajemo na tišini mi
baš kad će plav mjesec izaći.
Za sreću, Džimi, daj mi šapu ti.

Oprosti mili, ne liži se tako
Shvati bar ono najprostije.
Ne znaš: živjeti nije lako
i na svijetu često dobro nije.

Tvoj je gospodar i slavan i mio
Prepun mu dom na priliku svaku.
I svaki gost bi rado pogladio
tvoju sjajnu i mekanu dlaku.

Đavolski ti si lepo pseto!
Svakom u susret trčiš lakoverno.
I ne pitajuć, ko drug pijan, eto,
grliš ga i ljubiš bezmerno.

Mili moj Džimi, kod tebe znam ima
gostiju mnogo, skoro prava sila,
al' najtužnija, reci, među njima
da slučajno nije kada dolazila?

Doći će ona, kunem ti se, prisan,
i kada upreš u nju svoje zene,
Za sve što sam kriv i za što nisam
lizni joj ruku ti mjesto mene.

Bajka o ljubavi, D.Topić

Budim se u svijetu koga mrzim
Još uvjek slutim neku iskru zanosa
I kao po kazni očekujem Boga
Ko usamljen heroj bez časti i ponosa

I uvijek mi zapne riječ u grlu
Kad požalim sve žrtvovano za tebe
I kao na badnjak kad priželjkuješ čudo
Još ti se nadam i molim za tebe

Ja bi umro za to da te još jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu i da sve zaboravim
I da dogodi se čudo i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad, da te još jednom zavolim

Budim se u svijetu koga mrzim
I dođe mi da spalim iza sebe sve mostove
A kako da obuzdam ovo ludo srce
i otkud mu pravo da kuca samo za tebe

I ne bih više nikad da se rodim
Jer život tek je vreća puna kajanja
Al' ovo malo duše izgori ko' svijeća
Kad shvatiš da i ljubav ima vijek trajanja

Ja bi umro za to da te još jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu i da sve zaboravim
I da dogodi se čudo i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad, da te još jednom zavolim...

Eh sad, znam da je malo morbidna, ali dirne me svaki puta. Jbg, kad sam i ja popriličan mračnjak ponekad....

Djordje Balasevic - Kad Odem

Kad odem,
kad me djavo isprati glavnim sokakom
i kad meseèina zaveje moj trag,
nemoj tugovati jer jednom svakom
mali nemi slavuj doleti na prag.

Kad odem,
kad zamumla vetar zimske očenaše
i kad mrtvo lišće potera u kas,
za kaznu prognaše i tamburaše,
zbog pogrešne pesme u pogrešan čas.

Hej, budi jaka ti,
najlakše je plakati.
To nam samo Gospod svira
jesenju sonatu.

Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
strah me da prodjem, al' proæi æu.

Znam, laf si stari ti,
nemoj sve pokvariti,
kresni samo jednu sveću
na svetog Jovana.

Ne čuvaj dugo pepeo tih dana,
kad jednom odem, a poći ću.

Kad odem,
kad u prozor staviš prvu hrizantemu
i kad popucaju divlji kesteni,
ne pali uzalud fenjer na tremu
kad me otmu magle jedne jeseni.

Hej, budi jaka ti,
najlakše je plakati.
To nam samo Gospod svira
jesenju sonatu.

Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
strah me da prodjem al' proći ću.

Znam, laf si stari ti,
nemoj sve pokvariti,
kresni samo jednu sveću
na svetog Jovana.

Ne čuvaj dugo pepeo tih dana,
kad jednom odem, a poæi æu.

Kad jednom odem...

isključivo šerbedžijina interpretacija:

Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukcijim pokretima i navikama
Jer jos ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si vise ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedeceg jutra oko devet do stanice
I rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u vecernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines


Dugo je pripremano nase poznanstvo
I onda slucajno uz vrucu rakiju
I sa svega nekoliko recenica, lose prikrivena zelja
Tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke
Prostakuso i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba objesena u zraku kao naranca
Kao narancasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Prkovicka
Pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva
Upotreba zajednicke kupaonice
I "Molim Vas, ako netko trazi"

Ne daj se Ines


Evo me ustajem tek da okrenem plocu
Da li je to nepristojno u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdrazi pocetak
Raspolazem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka nase mladosti
Koja nas pred vlastitim ocima vara, i krade, i napusta

Ne daj se Ines


Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
Odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice

Znam da ce jos biti mladosti,
Ali ne vise ovakve - u prosjeku 1938
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta ce mi mladost tesko pasti
A bit ce ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno

A ponovo pocinje kisa,
Kao sto vec kisi u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se mijesaju
Glas majke prijatelja, kceri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Jos malo setnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines