Haiku poezija

Sjediš kao sfinga! Sfinga koja me osjeća svakim zrncem pijeska.
Ne želim više osjetiti dok znam za piramide.
Stavit ću jednu iznad srca. Da mi pokaže motivaciju robova...
Zarobljenih vlastitim nagonom za žeđ.
Tko ih jebe? Nemaju vode. A meni zadnju kap daješ ti.
Svinjo jedna! I svinjska ljubavi moja!

sporo prolazi dan
miš i ja čitamo novine
ja pijem čaj,on kavu
tipično jutarnje druženje.
poslije ga mlatim metlom preko leđa
on mi se smije u lice
ljulja se i zabavlja.
radujemo se novom druženju.
do sutra druže stari!

kišobran sam potrgala
dok sam razbijala izloge.
na nekoliko glava,
noseva,
prelomih i par koljena.
i sad kisnem, jebiga.
ko mi kriv kad sam agresivna!

palačinka
brašno, jaja,mlijeko
i malo vode.

dvije krave
posve lude
slušaju narodnjake
žvaču žvake
i jebu pastiru mater

Kremiranje? Ma ajde beži! Nemoj ni pomišljati da ćeš me kremirati.
Peckaj kog` hoćeš. Pali organe. Drkaj nad pepelom. Žderi banane.
Al` piromančiću bjedni! Ne diraj mi kosti. Kroz koju će me rupu onda crvi bosti?
Idi pali drveće, kretenu defektni!

Poslije kiše
svaki list djeteline
ima svoju kap

kupih čizmice
dva broja veće
zašto, zaboga, ne znam!
serem, znam.
da mogu gaziti preko bara
i potoka
suza.

Tragaš za mojim glasom. Ali vrijeme je prošlo.
Putujem sa svojim snovima, u kojima je tvoja pojava prozirni besmisleni prozor.
Tvoje lice je čudno. Pričaš kroz uši, a slušaš kroz nos. Ne volim te više.

sanjam guske crnih krila
i mjesta na kojim nikad nisam bila,
sanjam da si mi blizu,
ruknem glavom u radijator
i shvatim da je to samo jedan od snova u nizu.

zatvaram prozore
ključam vrata
anarhija liberalizma
plazi mi ispod jorgana
davi me s mrtvačkim osmjehom
nalijeva mi pivo
dok se ne ugušim u snu.
i onda?
tko će mi platiti pogreb?
posmrtna pripomoć?
pazi da ne bi...

svjetionik
roni u magli
svijest se pritajila
u podrumu želja
čekam zoru
da još jednom razlije
krv po nebu

Čitam i smijem se
Vani hladno
Zadnji gutljaj kave
Ja bi još.

plišani medo voli igračku
malu, slatku
zaljubljen je do ušiju u nju
priča joj najljepše priče
a ona šuti
nijema.

prdnuh proljev!
nekonvencionalan potez u tramvaju....
vozač prestade telefonirati
dijete briznu u plač
umirovljenica skoro uteče.
tramvajem se proču
debeli prdnuo proljev.
na vratima panika
horda izbezumljeno bježi van
kontrolor nemočno zavapi:
o zašto to učini, ljudska bijedo????
kriv sam, što drugo reći...