PRAVOPIS

Ovisi kako gledaš - idući je nešto što će biti, a sljedeći nam dolazi.
U biti dođe ti na isto, mislim da ne možeš pogriješiti.

Zanimljivi jezicni savjeti se mogu naci na adresi http://stitch.blog.hr/

@Fras84, kuzi li se taj momak u pravopis, ili...i?! Btw. gdje si ti nestao?

Taj momak je blogger Scorpy - itekako se kuzi u pravopis, a i posjetio je nas sajt...

Mmmmm, manje se bavim pravopisom na teorijskoj nego na praktičnoj strani, tako da ne vjerujem da bih se mogla svrstati u jezikoznalke. I sad će me to žderati!

Evo me, imao sam nekih poslova oko Matice hrvatske pa nisam reagirao.....
Sad ću se ja uključiti:-)

Leon je napisao/la: › Zanimljivi jezicni savjeti se mogu naci na adresi http://stitch.blog.hr/ @Fras84, kuzi li se taj momak u pravopis, ili...i?! Btw. gdje si ti nestao?

Ne mogu sad čitati cijeli savjetnik, ali kliknuo sam na savjet o akuzativu ju/je o čem sam već pisao. I baš je taj savjet bio pogrješan.
Vrlo je pohvalno da postoje jezični savjetnici, ali u svakom ima nečega što je ispravno i što nije. Inače, najbolji su savjetnici Stjepana Babića i Stjepka Težaka, zgodna je knjiga Hrvatski u praksi, Govorimo hrvatski itd.

Gemi je napisao/la: › Gdje si bio? Vani. Kamo ideš? Van.

Di si bija? Vanka!
Di ćeš? Ća!
::
Ako je samo val, kako se nešto talasa? (vala, valira - nije valjda?)
::
Nešto bih pitao, odgovor ne znam. Ispod avatara je Spol: žensko (ili muško). Zašto je spol srednjeg roda - značenjem? Imaju li ženska i muški smisla samo u opisivanju osoba. Primjer: vidim lijepu žensku.

Cijeli život učim pisati, daleko sam od pismenosti. Tehničke sam struke, fizika mi nije strana. Sitna riba. Prost. Akademici (to su, znate, oni gore..) su na pragu novog otkrića koje namjeravaju oknjižiti. Ne će valjda? Ho će. (ili ho će du?)

ulix je napisao/la: › Cijeli život učim pisati, daleko sam od pismenosti. Tehničke sam struke, fizika mi nije strana. Sitna riba. Prost. Akademici (to su, znate, oni gore..) su na pragu novog otkrića koje namjeravaju oknjižiti. Ne će valjda? Ho će. (ili ho će du?)

Čuj, jezik živi. Znači razvija se. Nejgovi dijelovi se, prema potrebi, nadopunjuju. Neki opet, odumiru. Jezik se razvija.

Baš kao i fizika, IT, komunikacije... Omnia mutantur.

Prečesto u nas posljednjih godina? Gdje prestaje prirodna mutacija jezika, a počinje silovanje? Što želimo dokazati zrakomlatima i sitnozorima- da smo drugačiji? Mogu li takve, nasilne promjene ikad zaživjeti? Kako reći nekome tko je čitav život (a ja sam među tima, mada je moj život relativno kratka 20- godišnja stvar) pisao "neću", uvjeren u svoju pismenost, da je "ne ću" ipak pravilnije? Vjerujem da se i u ovom slučaju radi o nasilnoj promjeni.

Alana Bates je napisao/la: › Prečesto u nas posljednjih godina? Gdje prestaje prirodna mutacija jezika, a počinje silovanje? Što želimo dokazati zrakomlatima i sitnozorima- da smo drugačiji? Mogu li takve, nasilne promjene ikad zaživjeti? Kako reći nekome tko je čitav život (a ja sam među tima, mada je moj život relativno kratka 20- godišnja stvar) pisao "neću", uvjeren u svoju pismenost, da je "ne ću" ipak pravilnije? Vjerujem da se i u ovom slučaju radi o nasilnoj promjeni.

U razvojnim fazama hrvatskoga jezika svašta se predlagalo pa tako i zrakomlati i sitnozori i dalekovidnice - no takvi izrazi ipan nisu i ne će zaživjeti.
Mnogi su uvjereni u svoju pismenost, ali jezik se neprestano uči. A što se ne ću umjesto neću tiče, ne radi se tu ni o kakvoj nasilnoj promjeni - ponovnim vraćanjem oblika ne ću, koji je bio živ i uporabi puno, puno više od neću, konačno se PREKIDA ono što nam je bilo prije 45 godina nametnuto.
I ne brini se, jezik je automatiziran, deset puta nešto napiši i jedanaesti put ruka će ti sama tako napisati.
Ponavljam, ne ću pripada hrvatskomu jeziku i hrvatskoj tradiciji, zabilježeno je i u tekstovima hrvatskih pisaca, živjelo bi i dan danas da nije bilo protjerano već spomenutim Novosadskim dogovorom. I da, s jezične je strane logičniji oblik ne ću jer je analogan oblicima NE VOLIM, NE ZELIM, NE ZNAM itd.

A što je s ho ću?

steam je napisao/la: › A što je s ho ću?

Nadam se da se šališ

Ovo ću, kad se istrgne iz neću, zvuči mi kao pravilan i samostalan glagol koliko i sam iz nisam. Zašto onda praviti razliku?

Steam, nisam skužio što želiš time reći?
Da ti nije jasno zašto ljudi vide problem u pisanju negacije odvojeno od glagola u primjeru ne ću?

Sve je to lijepo, samo: što ne bi književnost vratila riječi u jezik, a ne neki "potez pera iz Moskve", neki dekret? Kako možemo pričati o nekom živahnom i prirodnom razvoju? To je diktat šačice ljudi. Jezik živi i na ulici i dalje - pa hoćemo li prihvatiti baščaršijsku šatru rista? O anglizmima ne treba ni pričati, OK?

Je, bilo je 45 godišnje ugnjetavanje. Haj'mo histerično uglas, iz sve snage: teror, teror! To je makar poželjno, to je in, to je cool. U koje se plodno, lijepo, svijetlo i 'uljudbom' bogato doba vratiti?