Sipar i Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, u
petak, 13. prosinca 2024., s početkom u
18.00 sati, organiziraju predstavljanje knjige pod nazivom “
Baranja – putopis” autora
Mirka Hunjadija. Predstavljanje će se održati u prostoru
Studijske čitaonice, a o knjizi će govoriti urednik prvog izdanja
Josip Cvenić i trećeg
Dubravko Marijanović te će se, uz glazbeno iznenađenje, čitati odlomci iz putopisa i prikazivati fotografije baranjskog krajolika.
Mirko Hunjadi piše u prologu knjige Baranja – putopis: “… suočio s činjenicom da Baranjci sami ne poznaju dovoljno Baranju, da nema one svijesti o sebi koja bi se mogla materijalizirati kao argumentirana i istinita knjiga: umjetnička, znanstvena, turistička koja bi u sebi artikulirala kulturnopovijesne spoznaje, izrazila svoje vrijednosti, istaknula svoje znatne prirodne prednosti kao konstruktivni program – u mene se sve jače javljala potreba da Baranju što bolje upoznam. A to se moglo, u mojoj situaciji, na dva jednako teška, ali i ugodna načina: proučavanjem Baranje u kulturnopovijesnom smislu (iz knjiga i ne samo njih!) i neposrednim upoznavanjem, bukvalno per pedes, na terenu, u krajoliku.”
Vlasta Markasović u pogovoru putopisu piše: “Iza kratka i nepretenciozna naslova Baranja – putopis krije se gusto i barokno bogato prozno tekstualno tkivo. Kao da je autor Mirko Hunjadi htio načiniti zgusnut i zbijen amblem u koji i iza kojega će stati mnoštvo doživljaja, opisa i opažanja baranjskih, matoševski rečeno vidika i putova. Putopis Baranja, koji sâm autor imenuje putopisnim esejom naglašavajući tako hibridnu prirodu teksta, koji nije ni tipični putopis ni tipični esej, doista ima neobične kombinacije putopisnog i esejističkog diskursa. Ključ za prikaz i doživljaj ovog djela treba tražiti u autorovoj namjeri da ga utemelji na trima itinerarima. Prvi je itinerar realistički, drugi filozofijski, a treći estetski.”
Mirko Hunjadi, hrvatski pjesnik i putopisac, rođen je 28. kolovoza 1942. u Vinkovcima. Studij jugoslavistike i psihologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1967. Od rujna 1968. do travnja 1991. bio je profesor Gimnazije i Centra za usmjereno obrazovanje u Belom Manastiru. Pjesme, prozne tekstove, književne i likovne prikaze objavljivao je od 1966. u nizu časopisa i listova. Njegove pjesme u izboru Vladimira Rema uvrštene su u antologije Zaljubljenici Cibalae i Slava Panonije. Nagrađen je 1974. u Osijeku 1. nagradom za priču na natječaju Glasa Slavonije, a u Slavonskoj Požegi 1. nagradom za kratki prozni tekst na natječaju časopisa Traženja i Požeškog lista. Vratio se u Vinkovce 1991. i u vrijeme Domovinskog rata radio kao ravnatelj Novosti Radio-postaje Vinkovci i Vinkovačkog lista. Od 1992. bio je profesionalni urednik Slavonske naklade Privlačica u Vinkovcima. Uredio je knjige 1 do 50 Biblioteke Slavonica. Posljednje godine života proveo je u Belom Manastiru, gdje je i umro 6. siječnja 2017., a pokopan, sukladno njegovoj želji, na Gradskom groblju u Vinkovcima.
Nebitno
