Da li je nacionalnost bitna u vezi?

@ivica, ček da vidim jesam li ja to dobro shvatio, znači po tebi je u vezi bitna nacionalnost i to jako (koliko sam skonto po postovima), znači upoznaš curu (eto i pročito sam da ju odmah ne pitaš na 2-3 spoju koje je nacionalnosti, vjeroispovjesti, gdje je bila '91 i za kog navija) i super ti je, baš ti je super lijepa, zgodna ti je, pametna ti je, možeš s njom pričat o svemu, kontate se i kao bonus ima ono nešto što te jebeno privlači.
i tako nakon nekog vremena (čitaj mjesec dana, sasvim dovoljno da ti počne bit stalo do nje) skontaš da je druge nacionalnosti i druge vjeroispovjesti i šta sad. super ti je cura al ti ćeš ju napucat jer je ona recimo srpkinja i šta će selo reći ja sam sa srpkinjom
ne kontam jel te to muči il šta, jednostavno ne razumijem tu spiku kako neko može nekoga mjerit, ocjenjivat, vagat samo zato što je druge nacionalnosti, ne kontam

hvata se za gluposti,kaze da mu je bitno al da nije presudno

Monstrum je napisao/la (Pogledaj post): › ne kontam jel te to muči il šta, jednostavno ne razumijem tu spiku kako neko može nekoga mjerit, ocjenjivat, vagat samo zato što je druge nacionalnosti, ne kontam

Zato što postoje ljudi (govorim općenito, ovo nema veze sa Ivicom ili bilo kime ovdje), koji su emocionalni kriplovi, koji mogu svojim tzv. emocijama savršeno upravljati, da li će nekoga uopće "zavoljeti", (sumnjam da i znaju što je to), ili neće, i da li će onog trenutka kad im se voljena osoba "zamjeri" na bilo koji način hladno otpušiti tu osobu pa da je i najbolja na svijetu.Oni se tako ponašaju u svom životu i prema drugim ljudima, ne samo prema eventualnim partnerima, i to u svim aspektima, nacionalnost može biti samo jedan razlog, ali vjerojatno da nije u pitanju nacionalnost, već bi našli neku drugu manu. Ima ih, nažalost, i takvih.

Monstrum je napisao/la (Pogledaj post): › @ivica, ček da vidim jesam li ja to dobro shvatio, znači po tebi je u vezi bitna nacionalnost i to jako (koliko sam skonto po postovima), znači upoznaš curu (eto i pročito sam da ju odmah ne pitaš na 2-3 spoju koje je nacionalnosti, vjeroispovjesti, gdje je bila '91 i za kog navija) i super ti je, baš ti je super lijepa, zgodna ti je, pametna ti je, možeš s njom pričat o svemu, kontate se i kao bonus ima ono nešto što te jebeno privlači. i tako nakon nekog vremena (čitaj mjesec dana, sasvim dovoljno da ti počne bit stalo do nje) skontaš da je druge nacionalnosti i druge vjeroispovjesti i šta sad. super ti je cura al ti ćeš ju napucat jer je ona recimo srpkinja i šta će selo reći ja sam sa srpkinjom ne kontam jel te to muči il šta, jednostavno ne razumijem tu spiku kako neko može nekoga mjerit, ocjenjivat, vagat samo zato što je druge nacionalnosti, ne kontam

Ma gle, nije to mjerenje i vaganje, to je jednostavno tako, nema tu previše razmišljanja i mjerenja. Imala sam drugo mišljenje dok sam bila mlađa i bila uvjerena kako je samo bitna naša ljubav, međutim to i nije baš samo tako. Možda na to kao žena gledam malo drugačije jer moje dijete će nositi prezime oca i ja ću ga morati odgajati po njegovoj vjeri. Znam bezbroj priča iz osnovnih škola gdje dan danas djeca pravoslavne vjere bivaju degardirana i od strane učenika i učitelja. Ja to mom djetetu ne želim priuštiti, isto tako živimo na području gdje svakog trena može izbiti rat sa susjedima i što onda? Ne želim da mi prijete, miniraju kuću ili da moram pobjeći iz svoje zemlje...da, da sada se ovo čini kao SF ili što bi bilo kad bi bilo, ali to je na žalost naša stvarnost. To ne znači da ja ne volim Srbe ili da sam nacionalista, evo ne bih se udala ni za pripadnika muslimanske vjere, ne zato što ih ne volim nego ne želim odgajati svoje dijete na takav način. Ne samtram se zbog ovoga bolesnom ili ograničenom, nacionalistom ili što ti ja znam, čak mogu sa sigurnošću tvrditi da većina mojih priajteljica razmišlja isto. Želim slaviti Božić, kititi drvce, bojati jaja i što tu ima loše? Ja tako živim i želim da i moja djeca tako žive. Želim im izmišljati priče o djedu božičnjaku i vilenjacima, ne vidim tu niša loše.

A šta da nitko od partnera nije vjernik i da ih boli ona stvar za crkvu i vjeru?
A ipak su rođeni pod različitim vjeroispovjestima? Šta onda? Da li je to presudno za odgajanje djece? I zajednički život?
Ja sam zakleti ateist, poštujem baš sve vjere i biti ću dobra supruga svojem mužu koji će biti ne znam što po nacionalnosti ili vjeroispovjesti.
Onaj tko voli ljude zbog onoga što zaista jesu neće praviti razlike.

@fairy, mislim da si otišla malo predaleko, moš ti šarat po jajima i kitit drvo ako hoćeš i cijele godine, a ne samo za božić i odgajati djecu u kršćanskom duhu ili kao ateiste ili kao mormone ili kako ti se sprdne poanta je u tome da se zapravo sve sastoji od nekih kompromisa i dogovora pa i oko takvih stvari jer stvarno ne vidim razlog zašto netko tko je druge nacionalnosti ako si s njim u nekoj vezi, ako se volite i ako se razumijete, bi tebi branio kićenje drveta ili farbanje jaja, odlazak u crkvu ili nešto sasvim deseto. pa ako te voli to će sve raditi s tobom i prvenstveno za neki suživot biraš osobu s kojom se razumiješ i s kojom uz sve ostalo možeš pričat o svemu i tko će razumjet neke takve stvari.
ja sam recimo ateist i iz mješanog sam braka i nikad nisam imao nikakvih problema, al nikakvih, niti me je netko gledao ispod oka, niti su me djeca u osnovnoj zadirkivala, nisam išao na vjeronauk kada su svi "morali" ići (a boga mi nisam ni etiku uzeo eheheh) i ne pada mi na pamet budućoj ženi braniti nešto, ako hoće slavit sve katoličke blagdane neka brate slavi, ako hoće slavit pravoslavne neka slavi, ako hoće muslimanske/židovske/mormonske/ma koje god slavit neka slavi ja ću bit uz nju, ako želi vjenčanje u crkvi uzet ću vjeru, da spreman sam hodat s gomilom djece u 30 godini pred crkvom i sve bi napravio za nju zato što je volim a budalaština kao što je nacionalnost mi može popušit maunu jer takva banalna stvar se nikada ne može ispriječiti između nečega što volim i iskreno onaj tko kaže da može zapravo tu osobu ne voli i neće ju nikad ni volit

fairy je napisao/la: › želim im izmišljati priče o djedu božičnjaku i vilenjacima, ne vidim tu niša loše.

ovaj dio ne kontam, znači netko tko nema vjeru i druge je nacionalnosti ne smije ili neće ili to ne radi, taj dio nisam shvatio, šta misliš zato što je netko srbin/slovenac/francuz/englez/kanađanin/japanac/indijac ne priča svojoj djeci priče za laku noć

nisam htjeo ići predaleko u topic, a siguran sam da bi našao još 10X toliko normalnih razmišljanja al evo sa prethodne 3 strane zapravo (po mom mišljenju) zaključak

zla_tratinčica je napisao/la: › pa svatko tko je imalo normalan se zaljubi u osobu, ne u njenu domovnicu ili rodni list..

set96 je napisao/la: › ako se osobe slažu i privlače, tko te pita koje si nacionalnosti. bar je tako među pametnim ljudima, a budale se opterećuju s glupostima.

hagzi je napisao/la: › čovjek ne bira nacionalnost kada se rodi kao ni roditelje ali ono što ga učini čovjekom, znači život, ga definira i ako mu ne bitna stvar kao nacionalnost može smetati onda se lijepo može vratit pod kamen ispod kojeg je izgmizao i na brdo s kojeg se spustio

echoes je napisao/la: › nije bitna.. all you need is love..

pumpkin je napisao/la: › Zato što postoje ljudi...koji su emocionalni kriplovi, koji mogu svojim tzv. emocijama savršeno upravljati, da li će nekoga uopće "zavoljeti", (sumnjam da i znaju što je to), ili neće, i da li će onog trenutka kad im se voljena osoba "zamjeri" na bilo koji način hladno otpušiti tu osobu pa da je i najbolja na svijetu.

1step je napisao/la: › Onaj tko voli ljude zbog onoga što zaista jesu neće praviti razlike.

Pa ako su oboje izrazito liberalnih stavova, onda ne bi trebalo biti problema, odnosno ako ce svojoj djeci dopustiti da sami odabiru svoje nacionalno i vjersko opredjeljenje i nece vrsiti pritisak na njih. Ali ako je jedna strana veliki nacionalist i jako mu je bitno da se dijete odgaja u duhu njegove nacionalnosti ili vjere, (a druga strana to ne zeli) onda bi moglo biti problema. Mislim, osobno bas ne bi htjela da mi dijete bude odgajano kao neki muslimanski ekstremist u svakom trenu spreman na dzihad. (da, ovo je malo ekstremno, ali ne i nemoguce)

Ili, npr. cak i ako je osoba koja je druge nacionalnosti i vjere spremna na odredjene kompromise, a njegova obitelj i okolina vrsi pritisak na njega, malo njih ce tome pritisku odoljeti i boriti se "sa svijetom" (malo bukvalno receno) zbog ljubavi. Ako nadjete takvu osobu, onda cu svakako reci da nacionalnost i vjera nisu bitni u vezi/braku, do tada sam pomalo skepticna.

1step2far je napisao/la (Pogledaj post): › A šta da nitko od partnera nije vjernik i da ih boli ona stvar za crkvu i vjeru? A ipak su rođeni pod različitim vjeroispovjestima? Šta onda? Da li je to presudno za odgajanje djece? I zajednički život? Ja sam zakleti ateist, poštujem baš sve vjere i biti ću dobra supruga svojem mužu koji će biti ne znam što po nacionalnosti ili vjeroispovjesti. Onaj tko voli ljude zbog onoga što zaista jesu neće praviti razlike.

Ma sad opet nešto prebacujete na vjeru i sl.
Pitanje je bilo jeli bitna, po meni JE.
To neznači da nebi uletio u nešto sa osobom druge nacionalnosti.
Ljudi su različiti, sve kombinacije su moguće.
Ali to neznači da to nije bitna stavka.
Još jednom: Dobio sam dojam kako riječ bitno smatrate kao BITNO=PRIHVAĆANJE ili BITNO=ODBIJANJE, no to nije bilo pitanje, pitanje je bilo jeli bitno.

Neživimo mi u idealnom svijetu u kojemu vrijedi jedini zakon fizike:
All you need is love!

Monstrum je napisao/la: › ovaj dio ne kontam, znači netko tko nema vjeru i druge je nacionalnosti ne smije ili neće ili to ne radi, taj dio nisam shvatio, šta misliš zato što je netko srbin/slovenac/francuz/englez/kanađanin/japanac/indijac ne priča svojoj djeci priče za laku noć

Ti sada izmišljaš bajke.
Normalno je i da postoji jedan slovenac/ka, Talijan/ka Srbin/ka koji je po ponašanju i ostalome vjerojatno bolji od večine naših sugrađana.

No mi pričamo kako stoje stvari generalno, a to je da su ljudi različiti i da dosta njih teško prihvaća nešto što je nekome drugome normalno.

I kao i nacionalnost i puno drugih stvari je bitno u vezi, ali evo sada je ovo prvo bilo pitanje u temi.

Da, i meni je nacionalnost/izam bitna u vezi. Naime, ako je netko hrvatske nacionalnosti, a u isto vrijeme i hrvatski nacionalist (što je samo druga riječ za primitivizam), onda nikako ne može biti samnom u vezi. Ista paralela slijedi i za druge nacionalnosti, te nacionalizme. Osim eventualnog nacionalizma uzrokovanog nacionalnošću, uopće ne vidim niti jednu drugu karakteristiku koju nacionalnost posjeduje, a da bi bila imalo značajna u međuljudskim odnosima. Dapače, kamo sreće da sam okružen svim mogućim nacionalnostima u ovome gradu (kao nekad). To je bogatstvo.

mali_ivica je napisao/la (Pogledaj post): › Monstrum je napisao/la: › ovaj dio ne kontam, znači netko tko nema vjeru i druge je nacionalnosti ne smije ili neće ili to ne radi, taj dio nisam shvatio, šta misliš zato što je netko srbin/slovenac/francuz/englez/kanađanin/japanac/indijac ne priča svojoj djeci priče za laku noć Ti sada izmišljaš bajke. Normalno je i da postoji jedan slovenac/ka, Talijan/ka Srbin/ka koji je po ponašanju i ostalome vjerojatno bolji od večine naših sugrađana. No mi pričamo kako stoje stvari generalno, a to je da su ljudi različiti i da dosta njih teško prihvaća nešto što je nekome drugome normalno. I kao i nacionalnost i puno drugih stvari je bitno u vezi, ali evo sada je ovo prvo bilo pitanje u temi.

gledaj, ja gledam na ovaj topic kao nešto što se mene pita kao i na svaki drugi topic, gledam, čitam i iznosim svoje mišljenje i svoje razmišljanje ako ga imam na vezanu temu, a to kako stvari stoje generalno u glavama pojedinaca ili većine me ne zanima, ne zanima me što društvo nameće, nikad me nije ni zanimalo, odgajan sam da budem individua, odgajan sam u kršćanskom duhu iako nisam vjernik, odgajan sam da volim ljude takvi kakvi jesu, da ih vrednujem i volim ili ne volim za ono što jesu, da ih gledam kao dobre i zle, a ne kao hrvate, srbe, muslimane, pakistance, marsovce, crnce, bijelce, zelene, ne zanima me ograničenost i zatucanost uma pojedinaca, trivijalne budalaštine i tuđa mišljenja, ja sam rekao svoje mišljenje i zato što nemam vjeru i zato što nisam čistokrvan i nisam nacionalist ja ne smijem pričat priče svojoj djeci za laku noć, de malo pročitaj šta pišeš čovječe.
to što je netko (po mom skromnom mišljenju) ograničen i više mu znači reakcija okoline nego nešto što nosi u duši se mene ne tiče i takvi su ljudi po meni mali i uvijek će biti mali

i evo još jedna mudra

Felt je napisao/la: › Da, i meni je nacionalnost/izam bitna u vezi. Naime, ako je netko hrvatske nacionalnosti, a u isto vrijeme i hrvatski nacionalist (što je samo druga riječ za primitivizam), onda nikako ne može biti samnom u vezi. Ista paralela slijedi i za druge nacionalnosti, te nacionalizme. Osim eventualnog nacionalizma uzrokovanog nacionalnošću, uopće ne vidim niti jednu drugu karakteristiku koju nacionalnost posjeduje, a da bi bila imalo značajna u međuljudskim odnosima. Dapače, kamo sreće da sam okružen svim mogućim nacionalnostima u ovome gradu (kao nekad). To je bogatstvo.

W.M. Felt je napisao/la: › Da, i meni je nacionalnost/izam bitna u vezi. Naime, ako je netko hrvatske nacionalnosti, a u isto vrijeme i hrvatski nacionalist (što je samo druga riječ za primitivizam)

Biti nacionalist, neznači mrziti druge i sl. Biti nacionalist znači voljeti svoje. Problem nastaje kada netko tko sebe naziva "nacionalistom" to uopće nije nego je seronja koja ljubav prema svojoj domovini i sugrađanima iskazuje tako da pljuje i mrzi druge.

I kada takvu osobu imaš sa suprotne strane kao potencijalnu bračnu družicu onda ti je definitivno nacionalnost kao takva bitna u vezi.
Mislim da smo sve rekli.

Monstrum je napisao/la: › gledaj, ja gledam na ovaj topic kao nešto što se mene pita kao i na svaki drugi topic, gledam, čitam i iznosim svoje mišljenje i svoje razmišljanje ako ga imam na vezanu temu, a to kako stvari stoje generalno u glavama pojedinaca ili većine me ne zanima, ne zanima me što društvo nameće, nikad me nije ni zanimalo, odgajan sam da budem individua...

To je ok, meni naprimjer nesmeta ako je moj partner druge nacionalnosti i sl. tj. nemora biti hrvatica da bi mi se svidjela i sl. Ali problem je u tome što neznaš razmišlja li osoba preko puta tebe jednako tako.

Odnosno, dali je ona prema tebi jednako tolerantna kao i ti prema njoj.
Nije problem kada jedna osoba ima blaži karakter, a druga neki jaći pa je jedna od strana uvijek spremna popustiti i sl. ali nećeš popuštati vječno sam si rekao i ti imaš svoja "JA".
A da negovorimo o tome kada su obje osobe tvrđeg karaktera tu nastaje klanje!

mali_ivica je napisao/la (Pogledaj post): › Monstrum je napisao/la: › gledaj, ja gledam na ovaj topic kao nešto što se mene pita kao i na svaki drugi topic, gledam, čitam i iznosim svoje mišljenje i svoje razmišljanje ako ga imam na vezanu temu, a to kako stvari stoje generalno u glavama pojedinaca ili većine me ne zanima, ne zanima me što društvo nameće, nikad me nije ni zanimalo, odgajan sam da budem individua... To je ok, meni naprimjer nesmeta ako je moj partner druge nacionalnosti i sl. tj. nemora biti hrvatica da bi mi se svidjela i sl. Ali problem je u tome što neznaš razmišlja li osoba preko puta tebe jednako tako. Odnosno, dali je ona prema tebi jednako tolerantna kao i ti prema njoj. Nije problem kada jedna osoba ima blaži karakter, a druga neki jaći pa je jedna od strana uvijek spremna popustiti i sl. ali nećeš popuštati vječno sam si rekao i ti imaš svoja "JA". A da negovorimo o tome kada su obje osobe tvrđeg karaktera tu nastaje klanje!

pa gledaj kada upoznaješ osobu i kada se zaljubljuješ u nju zaljubljuješ se zbog onoga što ta osoba je, ne onoga što je rođenjem dobila (nacionalnost i roditelje), znači između ostalog zaljubljuješ se u karakter osobe i sve osobine koje ta osoba posjeduje, pa kako se onda neko može zaljubiti u osobu koja mu/joj ne paše al dobro to je već za onaj topic kao "jeste li s nekim samo da ne budete sami"
i tu spominješ toleranciju, kakva tolerancija, ja pod tolerancijom smatram nešto što zatomiš i pokušavaš ne gledati na negativan način, a smeta ti, kako biti s osobom kod koje ti nešto toliko smeta da to moraš tolerirati

Monstrum je napisao/la: › pa gledaj kada upoznaješ osobu i kada se zaljubljuješ u nju zaljubljuješ se zbog onoga što ta osoba je, ne onoga što je rođenjem dobila (nacionalnost i roditelje), znači između ostalog zaljubljuješ se u karakter osobe i sve osobine koje ta osoba posjeduje, pa kako se onda neko može zaljubiti u osobu koja mu/joj ne paše al dobro to je već za onaj topic kao "jeste li s nekim samo da ne budete sami" i tu spominješ toleranciju, kakva tolerancija, ja pod tolerancijom smatram nešto što zatomiš i pokušavaš ne gledati na negativan način, a smeta ti, kako biti s osobom kod koje ti nešto toliko smeta da to moraš tolerirati

Ja kužim što ti hoćeš reči i tu si u pravu.
Ali nije cijeli jedan dan druženja jedna veza problem je u tome što takve neke stvari skontaš tek kasnije kada ona prvobitna superzaljubljenost splasne.