Leteci mungos je napisao/la: ›
Promjena nacina zivotu iz onoga gdje cinis stvari koje drugi ocekuju od tebe u onaj u kojem cinis ono sto tebe veseli (uz nuzne, ali i svjesne kompromise).
Da to ostvarim morat ću pričekati još koju godinu...
Igram kosarku, vrlo slicna igra. Kazu dohvati se lopte, ne cekaj da lopta dodje tebi...
Nema vremena kao sto je sadasnje. Ocijenis cinjenice, dodjes do odluke i onda brutalno izvodis tu odluku. Na taj nacin se mjenja situacija, a pricekati jos koju godinu...
_________________ Sooner or later you will have to stand up for something or in the end you will stand up for nothing at all.
meni su se u životu čak i neke bitne i ozbiljne stvari rješavale same od sebe, samo jer sam ih odlučio ignorirati i čekati, vidjeti što vrijeme nosi. dok nekad opet moramo odmah djelovati da bi išta postigli. ali nema pravila, to je jednostavno stvar tajminga, nekog tvog osjećaja, kojeg valjda ili imaš ili nemaš. a možda ga svi imamo, ali smo pod utjecajem okoline da se neke stvari MORAJU odaviti u određeno vrijeme.
Došla sam ja do odluke još odavno sam što nemam sredstava da je provedem...
Tješim se onim - sve što je dobro vrijedno je čekanja, ili onog s trnovitim putem...
fatcat je napisao/la: ›
Igram kosarku, vrlo slicna igra. Kazu dohvati se lopte, ne cekaj da lopta dodje tebi...
Nema vremena kao sto je sadasnje. Ocijenis cinjenice, dodjes do odluke i onda brutalno izvodis tu odluku. Na taj nacin se mjenja situacija, a pricekati jos koju godinu...
_________________ you know im gonna want some,want some
lets do this like a prison break,
I wanna see you scream and shake.
Tuga ? Kazu da ljudi kad placu,zale same sebe...onak...ne znam,bio sam milion puta tuzan i jadno se osjecao...lijek ? Ne znam...neke ljude ili stvari(kad ih vec stavljam u isti kos) sam poceo mrziti i mrznjom sam izgurao osjecaj tuge...e sad koliko je to lose ili dobro...ne znam.Sve sto znam da sam prestao patiti,tugovati...i opet sam se osjecao bolje...mozda ipak vise osvetoljubiv,ali ipak bolji... fak jesam jak da glava boli sad al eto...nisam tuzan...ustvari...valjda zato sto sam sretan bit ce...e sad zasto sam sretan? Zato sto nisam tuzaaaaaan !!! Joj koji konj...
Eh, sad... lijek za tugu mržnja? Zanimljivo, u svakom slučaju
Nisam dugo čitala ovaj topic... pa se sad htjedoh osvrnuti na neku raspravicu od prije, što se tiče anksioznosti. Nju nikako ne smijemo miješati s tugom. Zapravo, nije joj ni slična. Sličnija je strahu.
Strah je dakle kada se bojimo nečeg stvarnoga, prisutnoga, a anksioznost kada se bojimo nečega što bi se moglo ili mi mislimo da bi se moglo dogoditi. I da bi se izlječila potrebno je ukloniti uzrok, a simptomi se liječe isključivo medikamentozno
Tako da mislim da se u ovom slučaju nije radilo o anksioznosti.
Kad smo kod toga, who gives a fuck, jel se tvoja situacija riješila i jesi li još tužan?
_________________ “Some people never go crazy. What truly horrible lives they must live”
Do sada nisam čitala ovaj topic, a pošto sam i ja trenutno u fazi apsolutne tuge, letargije i opće bezveznoće se pronalazim u postu osobe koja je otvorila ovaj topic.
Više ne pomaže ni agresivnost pri vježbanju, čak ni plakanje u mraku, ne znam kako si pomoći.
Ali, nadam se da je to faza koja će me proći i kojoj ću se nasmijati.
Užasno je kad te život šiba sa svih strana...
I koliko god se trudiš i koliko si se izgradio, drugi to ne vide.
1step2far je napisao/la: ›
Do sada nisam čitala ovaj topic, a pošto sam i ja trenutno u fazi apsolutne tuge, letargije i opće bezveznoće se pronalazim u postu osobe koja je otvorila ovaj topic.
Više ne pomaže ni agresivnost pri vježbanju, čak ni plakanje u mraku, ne znam kako si pomoći.
Ali, nadam se da je to faza koja će me proći i kojoj ću se nasmijati.
Užasno je kad te život šiba sa svih strana...
I koliko god se trudiš i koliko si se izgradio, drugi to ne vide.
wendy je napisao/la (Pogledaj post): ›
I ne slažem se nekako s onom "Vrijeme liječi sve rane.". Bliža mi je jedna Kingova: "Tuga je kao pijani gost, uvijek se vraća po još jedan oproštajni zagrljaj."
vrijeme liječi rane, ali ožiljci ostaju
od početne depresije kad ne možeš maltene ni da čuješ zajedničku pjesmu, koju ste voljeli dođeš do faze kad te više i ne pogađa kad vidiš nju/njega
ali uvijek, uvijek ćeš se zapitkivati s kime je, kako je itd... nikad nećeš biti ravnodušan-a
Oh you don't mean nothing at all to me
No you don't mean nothing at all to me
But you got what it takes to set me free
Oh you could mean everything to me
I'm tired of being what you want me to be
Feeling so faithless lost under the surface
.....
I've become so numb I can't feel you there
Become so tired so much more aware
I'm becoming this all I want to do
Is be more like me and be less like you