Evo za sve koji ne prate org.fer.grupu copy/paste odlicnog posta Davorina
Vlahovica:
Nedostaci NE
- relativno visok rizik od nesreća
- nuklearni otpad
- mogu poslužiti za proizvodnju oružja
- visoki početni troškovi
- za izgradnju potrebno je potrošiti ogromne količine energije; u iznosu
energije koju će elektrana proizvesti u 7 godina rada
- veliki troškovi održavanja
- sigurnost (teroristički napadi); i inace smo na vrlo politicki
nestabilnom podrucju
- termalno onečišćenje
Zašto je cijena el. energije iz NE niska tj. ne košta koliko bi trebala
koštati? Vlasnici NE ne moraju plaćati osiguranje za slučaj nesreće punom
iznosu, a postoje i zakoni i konvencije koje ograničavaju gornje iznose
odšteta. Kada bi države prestale toliko štititi operatore N.E. tržišna cijena
el. energije bi skočila najmanje 300%[1]
Gorivo
- globalna nuklearna industrija zahtijeva 68000 tona rudače urana na godinu.
- godišnje se rudarenjem proizvede 36000 tona, a ostatak dolazi iz vojnih
izvora, tj. starog nuklearnog oružja
- Europska Komisija procjenjuje da je na Zemlji preostalo 2-3 milijuna tona
iskoristivog urana
- sadašnjim tempom razvoja do 2020. bilo bi potrebno povećati proizvodnju
urana za 100%
- trajanje zaliha se procjenjuje na 30-40 godina
- zamjene li se sve elektrane na fosilna goriva nuklearnim, uran bi potrajao
svega 2-3 godine
- nuklearna energija nije obnovljivi izvor energije; jednom kada se potroši
nema više nuklearnog izvora energije na Zemlji
Nesreće
- od nesreće u Černobilu do danas desile su se 22 veće nesreće, od kojih je
u 15 slučajeva došlodo ispuštanja radioaktivnog materijala u okoliš dok
su 2 bile blizu eksplozije reaktora.[2]
- NE su relativno sigurne zbog velikih ulaganja u sigurnosne sustave, ali
dogodi li se eksplozija reaktora to postaje globalan problem.
Otpad
- prosječna NE proizvodi između 20 i 30 tona nuklearnog otpada svake godine,
što ukupno iznosi 8800-13200 tona godišnje za sve poznate NE
- potpuno praćenje kruga nuklearnih elemenata (rudarenje, transport, prerada,
skladištenje i razgradnja) upućuje na to da prosječna NE proizvodi 20-40%
CO2 u odnosu na klasične elektrane pogonjene fosilnim gorivima, tako da se
ne može reći da proizvodnja el. energije ne proizvodi stakleničke plinove
od ostalih stakleničkih plinova nastaju još i HFC (triflourometan) i SF6
(sumporni heksaflourid) u nepoznatim količinama.
- tipična gigavatna NE sa reaktorom pod visokim pritiskom (Simpsoni) troši oko
75708 litara vode iz rijeke, jezera ili oceana svake minute. Od toga samo se
1/4 vraća natrag izvoru vode, a ostatak se pretvara u vodenu paru i odlazi
u atmosferu
Zbrinjavanje otpada
Otpad se dijeli na dvije grupe: visokoradioaktivni i niskoradioaktivni.
Niskoradioaktivni otpad je tvar koja postaje radioaktivna tijekom normalnog
rada niskoradioaktivni otpad dolazi u obliku plinova, tekućina i čvrste
tvari, a prestaje biti radioaktivan za do 4 mjeseca čime nije previše
problematičan jer se toliko može skladištiti unutar nuklearne centrale.
NRO u obliku tekućina miješa se s betonom ili urea formaldehidom (plastikom),
plin se jednostavno skladišti dok ne prestane biti radioaktivan, čvrsta tvar
se prebacuje u posebna postrojenja gdje se priprema za trajnu pohranu.
Visokoradioaktivni otpad mora se zakapati duboko pod zemlju u posebno
oklopljenim spremnicima na duže vrijeme - 4.5 milijuna godina je vrijeme
poluraspada urana.
Problematično je to što podzemne vode mogu erodirati spremnike i
distribuirati radioaktivni materijal na veći prostor. Idealno mjesto
za zakapanje takvih materijala su slane formacije ili debele stijene.
2010. biti će gotovo stalno odlagalište nuklearnog otpada u S.A.D.-u - odabrana
je planina Yucca, a izgradnja će koštati 15 milijardi dolara.
Pošto 20m vode zaustavlja zračenje VRO, korporacije su odlagale nuklearni
otpad u oceane (poznato 26 lokacija). Problem je što je 1970. utvrđeno da
1/4 svih bačvi puštaju nuklearni materijal - do danas su vjerojatno sve
popustile.
Moguća je reakcija nuklearnog materijala - 1957. eksplodiralo je spremište u
Rusiji u zakopanom spremniku u Uralu.
Bitna je sigurnost jer je vec samo dodir čovjeka i visokoradioaktivnog
nuklearnog materijala ubojit - ne postoji metoda liječenja od radioaktivnosti.
Vodeni tokovi su glavni način raspršenja radioaktivnog materijala gdje
radionuklidi u vodi ulaze u biljke koje jedu životinje itd. Time dolazi
do ogromnih katastrofalnih posljedica po okoliš.
Idealno rješenje predlaže da se radioaktivni otpad bombardira subatomskim
česticama kako bi bio pretvoren u manje štetne izotope, ali to je za sada
nedostupna tehnologija.
Neka me netko ispravi ukoliko sam negdje pogrijesio.
[1] Price-Anderson Nuclear Industries Indemnity Act, Paris Convention on Third
Party Liability in the Field of Nuclear Energy, Brussels Convention
supplementary to the Paris Convention
[2] Nedavni incident u N.E. Krško nije uračunan.
--
http://kernelreloaded.blog385.com/
linux, blog, anime, spirituality, windsurf, wireless
registered as user #367004 with the Linux Counter,
http://counter.li.org.
ICQ: 2125241, Skype: valent.turkovic