Astralna projekcija

Zato i pišem što dolazi iz prakse jer znam kako je meni bilo teško preći, a pišem jedino iz želje da pomognem drugima jer znam što ih tamo očekuje.

evo imam pitanj za Rakijasa - preko koje metode ti dolazis u ta stanja??kako je to sve krenulo kod tebe i koliko vec dugo primjenjujes to sve??

lala je napisao/la: › pitanje za Rakijasa - preko koje metode ti dolazis u ta stanja??

Ha, vidi, odgovor u pitanju, 1:0 za mene xD

Nakon opuštanja u ležećem položaju pustim se da tonem. Nakon kratkog vremena mi dolazi do zujanja u ušima i vibriranja cijelog tijela koje počinje od glave. U jednom trenutku bivam doslovce izbačen iz tijela i odmah se mičem što dalje jer dovoljno je da ga pogledam i vraćam se nazad.
Pošto sam to sam počeo prakticirati nisam još dovoljno jak u tome. Naišao sam na neke osobe u astralu koje su me savjetovale, a neke i odvele u više predjele te kroz vrijeme samo da mi pokažu što me dalje očekuje. Mogu ti reći da je fantastično. Zato želim pomoći drugima u onome što znam da svima bude lakše. Drage volje bih htio da imam puno više iskustava da jednostavno mogu doći do svakoga i da ih učvrstim tamo, ali pomažem koliko mogu i znam.

sad mene zanima kad je to tako divno krasno, zašto to neko nije prije podjelio s nama?

Ne samo da nije to do sada nitko dijelio sa vama, nego skoro sa nikim. Ima više razloga za to. Jedan od glavnih je nerazumijevanje okoline za takve stvari. Primjerice kada bi stariji vidjeli na želj. kolodvoru mlade osobe kako spavaju na ruksacima i u vrečama, za njih bi rekli da je to ološ, dok u kulturnijim zemljama je to normala. Tako je i sa ovime. Ne možeš naići na razumijevanje okoline, dok drugdje to polako postaju javne teme. Zato to kod nas malo kaska, ali sigurno napreduje.

mene to već sekira
često me zna spontano bacat u astral
ali nikad ne odem do kraja, tj. ne prijeđem u astral nego ono, klasika, zujanje, jako lupanje srca i neki trnci po tijelu il kak da to već nazovem...
dakle, legnem, opustim se, hoću spavat, ali automatski počinje
tako da nisam ni vam ni tam
nit se naspavam, nit se odmorim, nit odem u astral
nekad se bas moram otrgnut tome da se mogu naspavat

btw. priča se da astral više nije siguran, tj. da tamo harače neki zli entiteti
rakijas, šta znaš o tom?

Puste priče pojedinaca željnih pažnje. Jesu li ti snovi sigurni? Problem je kod tebe što pokušavaš metode putem sna. Da ti budem iskren, tu sam izgubio godine i godine treninga i pokušaja. U vođenju dnevnika snova imao sam 15 - 20 snova u noći. Ukratko cilj svih tih tehnika je postati svjestan u snovima da ih sanjaš, a sve ostalo je sitnica. Kod tehnika u budnom stanju ti se znaju događati stvari koje opisuješ, ali mi se čini da forsiraš. Kada si što u životu postigao forsiranjem? Ajmo ovako. Imaš okolo po netu razne tehnike opuštanja. Odaberi onu koja ti najviše odgovara. Kada osjetiš nešto slično kao ukočenost, a znaš da ako želiš možeš se pomaknuti, ostani i ne miči se. Probaj što više da gledaš u mrak. One slike i misli koji ti prolaze kroz glavu, jednostavno ih pogledaj i pusti neka odu. Kada budeš mogao barem otprilike minutu da budeš bez misli tada u mislima pogledaj prema stropu. Gledaj kako se sa stropa pruža jedno debelo uže do tebe. Zamisli kako pružaš ruke prema tom užetu i obuhvaćaš ga. Ruke ti svijetle čudnim sjajnim svjetlom. Osjeti to uže. Probaj kako je čvrsto i jako. U trenucima ćeš to gledati iz trećeg lica, ali se vraćaj svaki puta da to gledaš i osjećaš iz prvog. Treniraj to nekoliko dana dok ti se ta slika i film ne iskristaliziraju. Treniraj ne više od pola sata jer treba da se i naspavaš. Kada ti to sve bude čisto povuci se rukama uz to uže. Popni se do stropa. Gledaj lijepu zlatnu kariku za koje je uže pričvršćeno, a tvoje svjetleće ruke su odmah do te karike. To isto sve moraš gledati iz prvog lica. Kada ti nakon nekog vremena se sve to iskristalizira, tada se počni okretati prema sebi , tj. prema svome tijelu i gledaj ga kao potpuno tuđe i strano tijelo koje poznaješ ali ti trenutno nije bitno. Bitno je da ti gledaš to tijelo, a ne da to promatraš po strani kako netko nešto gleda. Kada ti se to sve očisti probaj se otpustiti sa užeta da malo lebdiš u zraku. Nakon nekog kratkog vremena ćeš uvidjeti puno veću slobodu kretanja. Jednostavno ćeš osjetiti potpunu slobodu koja ti zapravo označava da si uspio.

ne znam šta forsiram
kad sam čuo za to, pokušavao sam na razne načine
znam se savršeno opustit, što sam koristio da se mogu naspavat, ali sad mi odmah počinje zujanje u ušima
tanka mi je granica između sna i toga
al ne pokušavam s lucidnim sanjanjem
i onda nekad reko, ajd idem opet probat, ali mi uvijek fali taj zadnji korak koji ne znam preć
pokušavao sam i sa užetom al ništa
tako da u zadnje vrijeme ni ne pokušavam

Rakijas, hvala na detaljnom opisu svojih vježbi. Ne izgleda nimalo lagano. To je jedina vježba koju radiš ili tijekom dana jo nešto vježbaš? Pokušavam već dugo postići izlazak, ali ne ide. Vjerojatno se isto previše trudim. Ne dođe čak ni do zujanja i lupanja srca. Jednom me samo u noći probudila situacija - da sam kao u tunelu, kroz kojeg idem takvom brzinom da mi se lice krivi, no ništa nakon toga... Kažu ljudi da prvo moraš doći u "sebe", biti tu, da bi mogao ići van..Ne znam. Ali sigurno je dobar znak da nas ima

Za Jeremya:
Čini mi se da ipak ili forsiraš ili brkaš sa vremenom.
Na što mislim da forsiraš? Kada osjetiš da si blizu, javlja ti se ushićenje te u njemu pokušavaš da jednostavno iskočiš ili da se išuljaš iz tijela. Prošao sam to.
Što se tiče brkanja sa vremenom možda pokušavaš pred san pa u tom iščekivanju nikako nakon nekog vremena niti da uspiješ, a niti da se naspavaš. Tu bi moglo doći do lagane nervoze i nevjerice, a ta nervoza kroz nevjericu te sprečava.
Mislim da jednostavno trebaš da uživaš u trenucima posebnog stanja te da promatraš što se dešava sa tijelom. Kakve su reakcije, ali ne sa osobnog stajališta, nego sa stajališta promatrača što se dešava sa tijelom, a ne sa tobom.
Desetak godina sam izgubio na razne tehnike, a najviše sa tehnikom za san. Naišao sam na knjigu De Garcie i napokon mi je tada počelo uspijevati. Jednostavno sam se prepustio da mi nekoliko puta dođe samo u tim stanjima, a kasnije sam već mogao malo i da kontroliram.
Za Pogu:
Sve skupa vježbam oko 20 godina. Počelo se ostvarivati tek unazad 5 godina. Problem je bio da sam bio sam u tome i nisam imao nikoga da mi i riječ kaže jer su to bila takva vremena. Nakon što sam počeo uspijevati rodila mi se kćer. Sada imam troje djece i u kući mi je strašno velika zbrka i strka. Jedva da uspijem naći i malo vremena za to pored njih.
Ukoliko želiš putem sna, najteže, ali i osnovno je da dođeš do konstantnosti svjesnosti u snu, tj. do svjesnosti da sanjaš. Nakon toga se trebaš samo probuditi u snu. To sam doživio dva puta.
U svjesnom stanju je i lakše i teže. Lakše jer možeš kontrolirati cijeli postupak. Teže jer ako nisi, moraš svima sve oprostiti, a pogotovo roditeljima i najmanju greškicu jer oni čine ono što misle da je za nas najbolje, a to ne mora da bude dobro za nas. Ako imaš roditelje, najbolje da im odeš u sobu dok spavaju i malo ih promatraj. Obične lutke nesvjesne sebe i svega oko sebe. To ti je način da se naučiš lakše praštati jer u astralu se i dodatno čistiš od svih mržnji, zamjerki, zavidnosti i svega lošega.
Meni je trebalo skoro 15 godina do prvih izlazaka, dok nekima kako sam čitao treba tek oko mjesec dana. To bi mogao biti jedan od razloga zašto nema više osoba da to podijeli sa drugima.

kako to izgleda kad čovjeka koji se projicira gledaš sa strane?jesi ikada pokušao to u prisustvu neke osobe učiniti? ako da kako te je ta osoba tad doživjela?

Projicirao se nisam, ali sam se pokušao gledati iz lica trećeg nevidljivog sugovornika. Dobio sam pitanje tipa ono kao slušaš li me uopće ili kome pričam već pola sata, zar zidovima. zanimljivo je gledati sebe kao običan kip nesvjestan bilo čega oko sebe, a zapravo sve čujem i razumijem. Kada sam skoro sve ponovio toj osobi, rekla mi je da sam buljio u prazno. To je bio dio jedne od tehnika da se promatram u društvu, ali iz trećeg lica.

Rakijas je napisao/la: › Za Pogu: Sada imam troje djece i u kući mi je strašno velika zbrka i strka. Jedva da uspijem naći i malo vremena za to pored njih. Ukoliko želiš putem sna, najteže, ali i osnovno je da dođeš do konstantnosti svjesnosti u snu, tj. do svjesnosti da sanjaš. .......Teže jer ako nisi, moraš svima sve oprostiti, a pogotovo roditeljima i najmanju greškicu jer oni čine ono što misle da je za nas najbolje, a to ne mora da bude dobro za nas. Ako imaš roditelje, najbolje da im odeš u sobu dok spavaju i malo ih promatraj.

I kod mene je dosta djece i ludnica, nemoguće je svaki dan izdvojiti vrijeme za vježbu Na žalost ni snovi mi neće ići, jer rijetki su snovi kojih se ja sjećam (ima ih 3-4 do sada, ali njih se pamti!).

Daleko od tvojih 20 - još sam na početku početaka, tek sam godinu-dvije u pokušajima...

I na kraju, oprostiti. Na racionalnom nivou je lako reći - roditelji su uvijek htjeli najbolje - u praksi teško. Gledat ih ne mogu dok spavaju, već nekih 30 godina, jer su rastavljeni.

Rakijas je napisao/la: › ali sam se pokušao gledati iz lica trećeg nevidljivog sugovornika.

ovo baš ne kužim...ak' je nevidljiv otkud znaš da je tu?zašto trećeg?gdje su ostali?