Doniranje organa bližnjih

zanimljivije od teorije zavjere je pitanje sto posljie toga, dakle kad budu svi mogli lijeciti sve..odes na redoviti godisnji remont organa..

mislim ,sad se zezam, ja u biti pozdravaljam taj zakon, samo sm htjela da malo diskutiramo oko buducnosti spomocu genetickog inzenjeringa i usavrsene medicine..

kudjaokomtiskokom je napisao/la: › legica_os je napisao/la: › Kada bi znala da će moj neki organ pomoći nekoj siromašnoj bolesnoj djevojčici/dječaku koji nemaju novaca za operacije u inozemstvu darovala bih....Ali znam da će moj organ dobiti za neku sitnu paru sin/kćerka nekog hrvatskog političara čiji organ krepava od droge/alkohola/cigareta Stoga,NE DAM ! samo sam cekala kada ce poceti ovakve teorije zavjere...

u biti, kd se sve te tehnike presadjivanja usavrse i kad svi budu donori, smrt kao kategorija ce nestati..

radi se o tome da je sad by default - drzava vlasnik tvog tijela, i ti si by default izgubio svoje pravo na uvjerenje o zagrobnom zivotu..osim ako ne podesis parametre drugacije..tj ne odes se upisati na listu nedarivatelja..
o tome pricam..

padobranac je napisao/la: › u biti, kd se sve te tehnike presadjivanja usavrse i kad svi budu donori, smrt kao kategorija ce nestati..

Ista stvar se dogadja i kad se razmozavas. Dio tebe, odnosno tvojih gena i tvojih svojstava se prenosi na potomke. Nije li to divno? Kao sto se mozes odreci mogucnosti razmozavanja, tako i pismeno mozes podnijeti zahtjev za nedoniranje organa.

Citat: › radi se o tome da je sad by default - drzava vlasnik tvog tijela, i ti si by default izgubio svoje pravo na uvjerenje o zagrobnom zivotu.

IMHO, by default bi u tom slucaju trbao biti upoznat s odricanjem mogucnost za doniranjem organa. Drzava ce postovati tvoju odluku o nedoniranju.

mogla sam umrijeti a da ne saznam za taj zakon..i sto onda..ne bih se stigla na vrijeme upisati na listu..
da li drzava o ovome obavjestava na kucnu adresu?
sto se tice razmnozavanja, tu i dalje neko umire, a ovdje dolazimo do toga da cemo svi biti zdravi..samo pokusavam zamislit koja ce to rezija biti..i hoce li postojati neka starosna granica preko koje se ljudima ne darivaju organi..

Leteci mungos je napisao/la: › padobranac je napisao/la: › u biti, kd se sve te tehnike presadjivanja usavrse i kad svi budu donori, smrt kao kategorija ce nestati.. Ista stvar se dogadja i kad se razmozavas. Dio tebe, odnosno tvojih gena i tvojih svojstava se prenosi na potomke. Nije li to divno? Kao sto se mozes odreci mogucnosti razmozavanja, tako i pismeno mozes podnijeti zahtjev za nedoniranje organa. Citat: › radi se o tome da je sad by default - drzava vlasnik tvog tijela, i ti si by default izgubio svoje pravo na uvjerenje o zagrobnom zivotu. IMHO, by default bi u tom slucaju trbao biti upoznat s odricanjem mogucnost za doniranjem organa. Drzava ce postovati tvoju odluku o nedoniranju.

padobranac je napisao/la: › mogla sam umrijeti a da ne saznam za taj zakon..i sto onda..ne bih se stigla na vrijeme upisati na listu..

Neznanje nije opravdanje. Jednako tako mozes platiti porez na npr. prvu nekretninu, a da ne znas da si zapravo oslobodjena. Tvoj propust.

Btw. umrijet ces, a da neces spoznati jos mnogo toga. Isto ce se dogoditi i meni. Jebiga, volio bih da nije tako... bar u mom slucaju...

Uostalom, da si pripadnica religije ili nekog vjerskog udruzenja koji propovijeda uvjerenja po kojima se organi ne bi smjeli/trebali darovati, siguran sam da bi te oni upoznali i upozorili na popunjavanje ne-donorske kartice. Ukoliko to ne naprave - propust je s njihoe i tvoje strane, a ne strane drzave.

Citat: › da li drzava o ovome obavjestava na kucnu adresu?

Obavijestavaju li raznorazne religije o njihovim obavezama? Kako znas kad trebas ici na misu? Ako si pripadnih vjerskog udruzenja koje npr. izbjegava doniranje krvi, siguran sam da su te oni vec upoznali s tom krajnje neljudskom gestom.

Citat: › sto se tice razmnozavanja, tu i dalje neko umire, a ovdje dolazimo do toga da cemo svi biti zdravi..

Organi se ne mogu presadjivati u nedogled. Dijeljenje stanica je konacno. Procitati: telomere - stanicni sat + Telomeres + Hayflick limit

ma nisam nikakav vjernik, i zezam se sa tobom..
ali ti ocito ne kapiras..

ali svaka cast na zalaganju..
vidim da si vrlo angaziran na prosvjetljivanju ljudi i to je za svaku pohvalu..

Leteci mungos je napisao/la: › ...

padobranac je napisao/la: › ma nisam nikakav vjernik, i zezam se sa tobom.. ali ti ocito ne kapiras..

Shvatio sam, ali to ionako nisam pisao za tebe, nego za ljude koje bi eventualno moglo zanimati. Ali ne brini, i tvoj zivot ima smisla... hvala ti na poticaju... Btw. nemoj quotati cijeli tekst kad odgovaras.

iz jednog jedinog razloga ne bih dala organ jer naše zdravstvo i doktori,kakvi i jesu -pohlepni, ne vjerujem da bih izvadili organ koji im treba,nego sve bi počupali van,i ostane ti prazan leš za pokopati...
....hvala Bogu nismo blizu Italije, jer tamo je još gore!!!

*CURKA* je napisao/la: › iz jednog jedinog razloga ne bih dala organ jer naše zdravstvo i doktori,kakvi i jesu -pohlepni, ne vjerujem da bih izvadili organ koji im treba,nego sve bi počupali van,i ostane ti prazan leš za pokopati... ....hvala Bogu nismo blizu Italije, jer tamo je još gore!!!

Mislis da je humanije i korisnije pokopati les sa svim/vecinom organa, ili je humanije i korisnije nekome omoguciti kvalitetniji ili cak spasiti zivot?

Si ikad pomislila kako bi bilo da cijeli zivot moras na dijalize? Znas kako to izgleda? Neka te roditelji jednom odvedu na odjel u KBO...

Evo kako toizgleda...
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=beiZNHIpr4o[/youtube]

...a evo ti omentar jednog dvadesetsestgodisnjaka... tvoj vrsnjak, mozda?



Sad zazmiri. Mrak, crno?! Probaj sada tako zivjeti samo sat vemena. Nije bas neka fora, zar ne?! E, vidis, tako "vide" ljudi koji nisu docekali svoju roznicu za presadjivanje.

Jos uvijek mislis da je korisnije da se les zakopa i da roznice, bubrezi, srce, pluca, jetra i sl. istrunu u zemlji?

Ao tako i dalje mislis, onda zasluzujes da se jednog dana tvoje ime nadje na listi onih koji cekaju.

Ja bih dala, ali ne mogu.. jebi ga.. Ali razumijem i one koji žele i one koji ne žele donirati organe.. Svatko je "svoga tela gospodar"..

Malo sam rovarila po netu da vidim kakvi su religijski aspekti doniranja organa...(na stranici ima još zanimljivih podataka)
HRVATSKA DONORSKA MREŽA

da vas ne citiram redom a mogu reci da ste napisali svakojakih gluposti - cast iznimkama - reci cu da je proces darivanja organa bliznjih realno humana gesta jer mozemo pomoci vecem broju ljudi nakon jednog izgubljenog zivota.
a kako to funkcionira: nakon sto se osoba proglasi mrtvom ostaje na aparatima (slucaj kod smrti izazvane mozdanim udarom - ako ima organa za transplataciju) dok se obitelj ne ocituje zeli li ili ne donirati organe. u slucaju da zeli lijecnici kontaktiraju transplatacijsku listu i obavijeste novog primatelja o operaciji - sve do tada se ne vade organi. i da, ono sto mnogi ne znaju ne mozete reci ja bih samo da mu izvadite ovo a ne i ono. i druga stvar je da u slucaju smrti pokojnik mora umrijeti u bolnici u "kontroliranim uvjetima" da bi se organi mogli koristiti (ovako sam cuo prilikom razgovora s lijecnicima no nisam najsigurniji)

Glasovala da,naravno to sve stoji ako je neko od mojih bližnjih želio biti donor organa nakon smrti,naravno da smo pričali o tome, o pitanjima tipa Dali će neki zločesti doktor prodati te organe?..svakom na dušu što u životu čini...s druge strane gledano kada je bilo naznake da će meni bliska osoba trebati organ počeli smo kontati kako skupiti novce...tim činom ja nebih bila ništa bolja od tog doktora ..nemali broj puta sam čula kad sam postala darovatelj krvi da se ta krv prodaje bla..bla..bla opet svakom na dušu što radi ,ja sam učinila ono s ljudske strane..

Ja imam donorsku karticu, pa ako me smrt pokosi neka uzmu sve što valja! Moj tata je umro čekajući na bubreg nakon tri godine dijalize. Baš zato sam odlučila biti donor ako to bude bilo potrebito. I naravno, za svoje dijete, ne daj Bože, ću dati sve što bude trebalo.

Vidim da je tema starija, ali sam ju tek nedavno skontala pa da napišem neka svoja razmišljanja.

U posljednje vrijeme, otkad je umro bratov prijatelj iz razreda, nažalost mlad dečko...jako puno razmišljm o smrti i smislu života i tako, i onda sam malo istraživala po Netu o svemu i svačemu vezano uz to i naišla na svakakve teme i o doniranju organa poslije smrti. Osobno sam za (iako sad ne mogu zamisliti da me jednom netko mrcvari i vadi iz mene organe, ali poslije smrti ionako meni neće biti od koristi, pa bolje da pomognem nekom drugom), i s mamom sam razgovarala o tome i ona je za, da se spasi nečiji život umjesto da dragocjeni organi istrunu u zemlji.

A gledam i s one strane kad nekome umre bližnji pa u svoj toj boli i agoniji, kako onda razmišljaju i dal bi onda isto rekli i sl. Onda je vjerojatno teže jer ste pogođeni tom tragedijom i ne možete razumno odlučivati.

I ono što me iznenadilo je to da smo svi potencijalni donori poslije smrti, a ukoliko netko ne želi biti donor, mora za života izričito naglasiti da NE ŽELI biti donor. Zar ljudi ne bi trebali naglasiti ako ŽELE biti donori? Mislim da 99% ljudi uopće nema pojma o tome.

Znači, kad netko umre, (uz pristanak bližnjih - navodno) liječnici smiju uzeti ono što im treba, tako da praktički mogu raditi što hoće jer ljudi nisu upućeni u tu proceduru. A sad, koliko ima liječnika koji poštuju liječničku etiku, a koliko ne...možete uskoro pročitati...

I tako sam tražeći na jednom forumu pročitala zapanjujuć tekst jedne djevojke kojoj je brat umro i što su učinili s njim. Toliko su to tijelo oskvrnuli da je to odvratno i neoprostivo! Priča je stvarno...ne znam da li tužna ili nevjerojatna...pa sami prosudite...

''Moj brat je umro 1993. u jednoj zagrebačkoj bolnici. Bio je pao i umro je od udarca u glavu, dakle: tijelo mlado, neoštećeno. Održavali su ga nešto malo dana na aparatima, budući da se radilo o smrti mozga jednoga su ga dana, uz pristanak majke i mene, isključili.
Majka i ja smo već tih dana bile odlučile da darujemo njegove organe kome trebaju Budući da nam je prijatelj tada bio na dijalizi i već godinama čekao bubreg, htjele smo darovati bratove bubrege tako da prijatelj bude pomaknut na listi čekanja. Kad smo htjele razgovarat s doktorima, svi su nekako izbjegavali taj razgovor, stekle smo dojam da nikom niš ne treba.
I onda dolazi šok: jedna bratova prijateljica je radila u toj bolnici, i ona je vidjela brata prije ukopa: sve su mu bili izvadili, ljudi moji, baš SVE: nije imao organa, ni jednog jedinog, i oči su mu bili izvadili, ma kažem vam SVE, a nas nisu niti obavijestili o tome, i nisu ni namjeravali, mi smo mislile da ga ukopavamo cijelog, jer rekli su da taj ponuđeni deal s bubrezima neće ići.
Prijateljica se malo raspitivala po bolnici, a imale smo i mi svojih veza: ORGANE NISU DOBILI ONI KOJI BI BILI NAJBOLJI PRIMAOCI, NEGO ONI KOJI SU NUDILI NAJDEBLJU KOVERTU. Saznale smo npr. da je srce trebalo ići mladiću koji je bio jak i zdrav, samo srce mu je bilo bolesno, ali ne; otišlo je skroz bolesnom čovjeku, da mu produži život za kratak rok, jer je taj PLATIO.
I ostali su debelo zaradili na mom bratu, svaki djelić je bio debelo naplaćen. Nije da imam nešto protiv bogatih pacjenata, niti protiv siromašnih doktora, samo to bi trebalo drukčije ići.
Ništa nismo poduzele po tom pitanju. Šta da poduzmemo? Tako je to ovdje, da se ne zanašate; evo ovo bi bilo, meni mučno za pisati, ali pravo istinito SVJEDOČANSTVO o doniranju organa.''