Očito je kolega da Vi nemate pojma o rimskom pravu, jer da imate, onda biste znali da je i zlouporaba vlasništva ograničena.
|
Da? Idemo malo secirati jus abutendi, jer, budući da nitko svjesno ili hotimice ne upropaštava svoje vlasništvo, ono ne proizlazi iz zlih namjera ili zle volje, nego prvenstveno iz poslovnih nesposobnosti koje nisu, niti mogu biti predmet nekog zakona. S druge strane, niti poslovna se sposobnost ne može niti zapovijediti nekakvim zakonom.
Dakle, država može naplatiti slučaj kada je država oštećena (npr. neplaćanjem poreza) ali ne može naplatiti nesposobnost da vlasnik bude poslovno uspješan i održava svoju imovinu.
Država, grad može samo u iznimnim slučajevima (kada su objekti u zaštiti države i kada je država vlasnik, i postoji ugovorni korisnik) naplatiti kaznu za neodržavanje.
Takve stvari su bile i točke prijepora između EK i HR u točki 23. RH je morala obrisati sve stavke iz svih zakona a koje su bile zaostatak socijalističkog mentaliteta.
Primjer prijepora je recimo kao kada bi grad naredio košenje trave ispred kuća. Regulaciona linija je granica javnog i privatnog vlasništva. Sve što privatni vlasnik može raditi je ono što se nalazi iza regulacione linije. A ako bilo što radi (izrada kolnog prilaza) ispred regulacione linije je kažnjivo.
Ne može malo ovako-malo onako.