Hm, pa ne vidim drugo nego da pokreneš inicijativu sličnu onoj koju je pokrenuo Vanja Horvat. Samo, mislim da ti, kao ni njemu, neće držat vodu
ovi argumenti kakvi se nalaze u natpisima poput ovog u 24 sata jer
su netočni - građani imaju pravo izbora i mogu odbit doniranje organa.
Po meni slijedeći podaci dobro pokazuju prednosti pasivnog pristanka:
http://www.dangoldstein.com/papers/DefaultsScience.pdf
- bitan je drugi graf koji pokazuje pristanke po različitim zemljama:
- zemlje sa zlatnim stupcima imaju propis da su donori samo oni koji iskažu da žele biti donori,
- zemlje s plavim stupcima imaju propis da su donori svi, a da oni koji ne žele biti donori se trebaju posebno oko toga izjasnit (propis kakav je sada u RH)
Visina stupca pokazuje broj donora - jasno je da kad ljudi moraju pristati da budu donori (zlatni stupci) samo manji postotak na to pristaje (njih do 30%). Kad moraju odbiti doniranje (plavi stupci) najniži postotak je 85%. Zemlje se razlikuju po razini informiranosti (npr. Nizozemska ima vjerojatno bolju promidžbu doniranja pa, i uz rigorozan zakon ima relativno visok postotak donora). Podaci u ovoj tablici odnose se na spremnost na doniranje, a ne na stvarni broj doniranih organa (tu su naravno frekvencije puno manje, ali i razlike među zemljama).
Jedan dio razlika u spremnosti na doniranje (graf sa zlatnim i plavim stupcima) smatram da treba pripisati kognitivnoj lijenosti -
ljudi ne vole ulagati napor te će to učiniti ako im je do odluke stalo (npr. prije 2004 je bio drugačiji zakon, ako se ne varam i donorske kartice su ostaci iz tog vremena, iz osobnog iskustva znam da postoje od 2000. godine u RH). Stoga, kako Johnoson i Goldstein (2003) zaključuju, treba dobro odvagnuti za koje smjernice u postupanju se odlučiti -
ukoliko je zakon ovakav kakav je sad na snazi u RH, netko tko nije dovoljno informiran ili mu se ne da potpisati odbijanje, će postati donor iako to ne želi. S druge strane, ukoliko osoba mora izjaviti da želi biti donor, bit će "izgubljeni" oni kojima se ne da otići potpisati. Možda bi najpravednije bilo da za svaku osobu nakon punoljetnosti liječnik opće prakse mora uzeti informaciju o tome - tj. da ništa nije propisano i da se svatko od nas mora izjasniti želi li ili ne želi biti donor.