#34:
Autor:
W.M. Felt
Postano:
21.02.2008. 15:32
Opet ti o silosu, ha, ha. Volio bih da znaš o IPK-u koliko ja, a moram priznati da puno znam (i tek sada ništa ne znam). IPK ratarstvo-stočarstvo, kao i cijeli IPK, namjerno su uništavani kako bi postigli cijenu 1 kuna.
Kad smo se već dotakli te teme, evo i scenarija (zbog kojeg sam, među ostalim, i nazvao Todorića monstruoznim). Dakle, za većinu pikova u našoj regiji točno se zna što imaju u svom vlasništvu - a imaju, ako ništa drugo, hrpu zemlje. Zemlja vrijedi puno, a cijena joj neprestano raste, dapače, tko prati situaciju zna da je nastala prava otimačina za hektarima (ima više razloga, no premalo mjesta i vremena). Pa ako netko zna, nek pita direktora, primjerice Vupika, zašto ne plaćaju doprinose i porez. Odgovor je vrlo jednostavan - stvaranjem dugova ruši se knjigovodstvena vrijednost firme, sve dok joj dugovi ne prekriju imovinu, pa počne vrijediti 1 kunu. Ako su ti dugovi prema državi, događa se već nekoliko puta proslavljen epilog - pojavljuju se dva spasitelja - kupac (Todorić) i ministar (koji otpisuje dugove). Spasitelj kupac kupuje za kunu, i obvezuje se investirati 100 milijuna (npr.) te zadržati radnike, a spasitelj ministar otpisuje dugove, jer mu je stalo do kraja i ljudi. Potom spasitelj kupac doista i investira 100 milijuna, ali se otkriva da za zemlju koju je kupio sa firmom dobija i 150 miljuna poticaja. Welcome to Croatia.
Ne može se tvrditi da Žito nije napravilo isto, no jedno je sigurno - sudbina nekih od 50-ak firmi iz IPK davno je zapečaćena, i meni je drago da se radi o Žitu, a ne recimo o Todoriću ili Kutli. Žito je jedna od tri firme u Osijeku koja danas vrijedi, a vrijediti će i sutra. A sjedište joj je u Osijeku. Ne u Zagrebu. Radnici su zaposleni u toj firmi, doprinosi, porezi, i sve ostalo uplaćuju se u Osijeku. Tko ne zna što to znači, treba lekciju iz porezne regulative. Predbacivati nekome da je Bosanac primitivno je, a tvrditi da se u Žitu zapošljava preko štele ispravno je, jer se preko štele zapošljava svugdje. No i ta spika je prilično smiješna, jer u privatnom sektoru uprava može zaposliti koga god hoće, taman posla da će joj netko nametati nekakve kriterije. Kakvi natječaji u privatnoj firmi, čovječe. Da imaju nekog za štelu, sigurno ne bi raspisivali nikakav natječaj. Pipunića, koliko znam, barem radnici ne moraju oslovljavati sa "gospodine predsjedniče", kako to čine u Agrokoru (i to i prema ocu i sinu).
|