#16:
Autor:
W.M. Felt
Postano:
02.06.2011. 9:49
O tom potom.
Istina, no i ti vidiš u kakvim okolnostima pišemo. S druge strane, nakon ovakvog teksta, tko može biti konstruktivan.
Gospođa dekanica Sablić Tomić poželjela se je pojaviti u medijima, ali se nije pripremila. Rezultat je tekst sa idejama na kavanskoj razini (čak su kavane i želja dotične), u kojem se ne razlikuje što je gradsko, što privatno, kakva je namjena kojeg od prostora, a na kraju niti što uopće u centru grada već postoji (postoje, da ponovim, birtije, banke i pokoja knjižara).
Čak je i najmanje važno što dekanica iznosi ideje koje je nemoguće realizirati, poput dječjeg igrališta u trgovačkom centru, ili renesansi obrtništva, jer se radi o dekanici Umjetničke akademije, ne Ekonomskog fakulteta (doduše, nedaj Bože da se jave i sa Ekonomskog faksa po ovom pitanju - dobit ćemo tekst o konkurentnosti, klasterima i brendiranju, začinjen sa puno marketinga, a organizirat će se i seminari, možda i poslijediplomski).
Velika većina nekretnina koje spominje dekanica u privatnom su vlasništvu. Što privatnici rade s njima, pitanje je za njih - mogu raditi što god hoće.
Opet, to vječno pitanje, što tko od nas radi da poboljša grad, derivat slavne parole JFK-a:"ask not what your country can do for you - ask what you can do for your country", zapravo je baš to, obična parola. Skupo plaćamo one koji bi se trebali brinuti o gradu, dakle gradsku vlast. Grad je ogledalo (većinom) gradske vlasti, a kakve su nam bile gradske vlasti, i kakve jesu, pa upravo o tome i pišemo ovdje. Eto, to je moj web doprinos gradu - kritiziram nakaradne gradske vlasti, ukazujem na svu zloću i nesposobnost koja nas je snašla u likovima i djelima nekakvih Glavaša, Đapića, Bubala, Kramarića, itd., itd.
Ironija nam ponekad jedino preostaje. Hrvatsku tlače lažni umirovljenici, gutaju milijarde, šeću se gradovima, ispijaju kavice i kratka pića, vozikaju se u autima s povlasticom, zidaju stanove, otvaraju birtije, iznajmljuju lokale, igraju nogomet , gledaju nogomet, a tobože su invalidi nesposobni za rad - pa što nam tu preostaje nego ironija? Kad vidiš mladog umirovljenika, od nekoh 40-50 godina, kako na tvojoj grbači, u trenerci ili kratkim hlačama, šeće gradom iz dana u dan, uzima tih 6-7 tisućica, troši ih na kavice sa brojnim drugovima, nije li ironija jedino što ti preostaje? Jer ne treba zaboraviti, na pola smo ciklusa tek, trajat će to još 30-ak godina.
|