Većina VEĆINA naših poljoprivrednika su u nekoj vrsti eko proizvodnje kada bi ih se usporedilo s europskim ili američkim farmerima (o korporacijama da ne pričam) ne zato što to znaju i žele već JER NEMAJU LOVE da isfinanciraju sve moguće agrotehničke izmišljotine (a neke su stvarno samo fora za uzimanje love).
Naš seljak nema novaca za hormone u stočarstvu, antibiotike koristi samo kad baš mora zvati veterinara (ipak češće životinja završi u kobasicama nego na liječenju). Isto je i sa pesticidima, koriste se samo najnužniji. O umjetnom gnojivu da i ne pričam jer toliko je poskupjelo u zadnjih 5 godina da su ga seljaci izbacili iz osnovne gnojidbe, a koriste još samo za prihranu.
Problem je u BIROKRACIJI i papirologiji jer svima su puna usta pretpristupnih uvjeta kojih se naši moraju pridržavati i prilagoditi, pa tako ako nema uloženo barem 50 tis.kn u papire koji govore kako je on eko onda kao nije eko proizvođač! Jer danas se vjeruje samo papiru. Mi navodno nismo konkurentni, to slušamo svaki dan barem jedan put!! Pa kako će naše krave biti konkurentne kada nisu na kojekakvim derivatima masnih kiselina,glikolima i dioksinima i nemogu dati traženih 10-15.000 lit mlijeka u 305 dana. Naše krave daju oko 7000lit mlijeka u standardnoj laktaciji i jedu kukuruz,djetelinu i (ako se ima love) dobiju suncokret i soju(što je skupo pa većina i ne kupuje). Naši vočari isto nisu konkurentni jer ne špricaju barem 20 x u tijeku vegetacije pa im plodovi većinom završe u 2.klasi zbog kojekakvih flekica i crvića, sunčanih opeklina jer nemaju mreže, a i prinosi po stablu su manji jer nemaju navodnjavanje-zato kada zagrizete naše voće imate puna usta okusa, a ne vodene kaše.
Mislim da su naši proizvodi kvalitetniji od onih s kojima nas uspoređuju i tjeraju da postanemo kao oni.
|