#22:
Mlada osječka pravnica po radno iskustvo otišla u Ukrajinu
Autor:
Redakcija 031
Postano:
08.08.2010. 18:30
 Mlada Osječanka Ana Lijić doživjela je neprocjenjivo iskustvo boraveći na dvomjesečnoj praksi u ukrajinskom gradu Dnjepropetrovsku.
- “Radila sam na projektu Skills Matter, koji su osmislili profesori fakulteta prava i ekonomije u tom ukrajinskom gradu. Sudjelovala sam kao predavač, držeći predavanja studentima, vodeći mini projekte te osam seminara o poduzetništvu” - priča Ana, diplomirana pravnica, kojoj je put i boravak u Ukrajini omogućila studentska organizacija AIESEC.
Nakon studija prava naša sugovornica upisala je doktorski studij Menadžment na osječkom Ekonomskom fakultetu. Tamo je na štandu AIESEC-a saznala da na stručnu praksu mogu ići i polaznici doktorskog studija. Prvi izbor bio je Ukrajina. Nekoliko tjedana kasnije uslijedio je poziv domaćina i putovanje u Dnjepropetrovsk.
- “Na projektu sam radila s kolegama iz Ekvadora, Švedske, Poljske, Rumunjske, Turske, Gruzije i Japana. Kroz suživot s njima doživjela sam pravo multikulturalno iskustvo i upoznala prijatelje za cijeli život”, ističe Ana.
Uz to, radila je kao predavač engleskog jezika za poslovne ljude. Bio je to velik izazov za nju, bilo je mnogo toga lijepog, ali i teškoća, no takvo iskustvo preporučila bi svakom studentu.
- “Učeći studente i sama sam učila od njih i od drugih praktikanata. Naučila sam mnoge vještine, između ostalih biti predavač. Uz to, naučila sam mnogo o sebi, o drugim ljudima, poštovati različitosti te još više voljeti svoju zemlju. Stekla sam i radno iskustvo koje će mi koristiti u budućnosti”, ističe Ana.
Premda nije stanovala u hotelu, a standard zemlje u kojoj je boravila niži je nego kod nas, zaključuje da joj je bilo fantastično i da je Ukrajina predivna zemlja u koju svakako treba otići. Gotovo tromilijunski Dnjepropetrovsk u ruskim razmjerima smatra se malim gradom.
- “Golem je, fascinantan, ali ne i lijep grad. Do 1957. godine bio je zatvoreni grad jer se tamo nalazila tvornica raketa. Ljudi su nepovjerljivi i treba im podosta vremena da prihvate nove i nepoznate ljude. No, kada nekog upoznaju i prihvate, otvore mu vrata svoga doma. Tako sam u domu moje studentice Ukrajinke bila počašćena biranim delicijama”, priča Ana.
Autor: Vesna Latinović/Glas-Slavonije.hr
Foto: Glas-Slavonije.hr
|