He,he - ovo je baš dobra ideja! Preživljavaju nekako, kompenziraju, mijenjaju, lome, vrte...
Šalu na stranu, onaj primjer sa pšenicom na 5 jutara je tipičan za dobar dio polj.gospodarstava: 5 jutara je negdje oko 3 hektara (zaokruženo),
a poznato je kako je prag rentabilnosti za pšenicu 200 hektara. U proizvodnji žitarica mogu opstati samo krupni proizvođači, ali te kulture zahtijevaju najmanje rada, znanja i ulaganja po jedinici površine. Krenut će nam onda kad shvatimo da se na 5 jutara ne može uzgajati pšenica i od toga živjeti cijelu godinu, nego se mogu uzgajati druge, radno i kapitalno intenzivnije kulture, na pr. voće, povrće, ljekovito bilje, cvijeće i sl. Samo, za ovakvu poljoprivredu potrebno je: znanje, poduzetnost, krediti, uređeno tržište, prometna infrastruktura, i puno toga drugog. Samo se moramo dogovoriti (mislim na državu, političke stranke, nadležna ministarstva, visokoškolske ustanove) kakvu viziju ove grane gospodarstva imamo i što od nje želimo napraviti. S druge strane, ljudi koji se bave poljoprivredom morat će biti prilagodljiviji, poduzetniji, stalno se dodatno educirati, i kao pravi poduzetnici stalno iznalaziti nove mogućnosti. Težak je to proces prilagodbe i neće ići bez potpore ministarstva, struke i političke volje.