Citat:
Posljednjih dana postali smo svjedoci ucestalih napada na Marka Perkovica
Thompsona zbog pjesme veoma bolesna sadrzaja koju je on navodno pjevao. U
svemu ovome istina je samo to da je Marko uistinu pjevao tu pjesmu, a ljudi
koji mu zele zlo pokusali su tekst pjesme prikazati kao bolestan, ustasoidan
i kojekakav. Tekst ove pjesme zapravo je veoma pozitivan i lijep. Thompson
je dosao na ideju da pokupi neke stare stihove iz raznih krajeva nase
domovine (Imotski, Capljina, Jasenovac, Metkovic...) i spoji ih u jednu
pjesmu, te da kraju uputi pozdrav svome prijatelju iz Metkovica. Ideja je
uistinu bila odlicna, ali zli ljudi su tekst pokusali prikazati na sasvim
drugaciji nacin. Da bih konacno razjasnio tekst ove pjesme, odlucio sam uz
pomoc tima strucnjaka saznati o cemu govori koji stih i dokazati da je
jedina krivica Marka Perkovica Thompsona to sto je krivo poslozio stihove u
pjesmi (npr. u istom stihu se spominju klaonica i Srbi) i time dao povod
zlobnicima da ga napadnu. Nadam se da ce nakon ovog objasnjenja biti
odbacene sve optuzbe protiv njega. Pa, krenimo redom:
<jasenovac i gradiska Stara, to je kuca Maksovih mesara>
Stvarno mi nije jasno sto je u ovome stihu sporno. Ovdje se jasno vidi da je
postojao (a mozda jos uvijek i postoji) izvjesni mesar Maks koji ima svoje
mesnice u Jasenovcu i u Staroj Gradiski. Kako su ljudi dosli na ideju da ime
Maks povezu sa Maksom Luburicem uistinu je tesko za razumjeti. Pravi mesar
Maks vjerojatno je veoma dobar covjek i omiljen u puku. Uvijek ima najbolje
komade mesa i nikada nece zajebati musteriju. Zbog toga ga svi cijene i da
bi mu izrazili svoju zahvalnost ljudi su odlucili napisati pjesmu o njemu.
<Kroz Imotski kamioni zure, voze crnce Francetica Jure>
E sad, budite iskreni i recite koja vam je prva asocijacija na rijec
<crnac>:
a) tamnoputi covjek (afrikanac ili neki slicni)
b) dimnjacar
c) covjek koji je izgorio u pozaru (valjda niste toliko bolesni...)
d) clan Crne Legije
Vjerujem da je 99% vas normalnih ljudi odgovorilo a). Onih 1 % vjerojatno je
kao odgovor ponudilo b), ali to nije toliko strasno, vjerojatno imaju samo
malo bujniju mastu. Ono u sto sam siguran je da nitko nije pomislio da je
odgovor d). Takvo nesto mogu pomisliti samo oni bolesnici koji nasega Marka
zele optuziti za ustasluke i slicne pizdarije. No, vratimo se mi na
analiziranje stiha. Nakon sto smo se uvjerili da rijec <crnci> u ovome stihu
oznacava upravo to - crnce, mozemo doci do zakljucka da je Jure Francetic
zapravo bio jedna veoma pozitivna osoba. U vrijeme dok su jebeni Americki
kapitalisti u autobusima jos imali dio za bijelce i dio za crnce, Jure
Francetic odlucno se borio protiv rasne diskriminacije vozeci se u istome
kamionu sa crncima. Cak stovise, on je s njima nastupao diljem NDH, jerbo su
gore spomenuti crnci bili skupina crnih jazz glazbenika koji su iz rasizmom
zatrovane Amerike dosli u novonastalu liberalnu drzavicu NDH. Odmah su
prepoznali Juru kao vrlo talentiranog pjevaca i on im se odlucio pridruziti.
Gore spomenuti stih nastao je kao rezultat razocaranja mjestana Imotskog,
jer je njihovo mjesto bilo nepravedno zapostavljeno na koncertnoj turneji
Jure Francetica i njegovog jazz orkestra, pa su oni samo kamionima projurili
kroz Imotski ne odrzavsi koncert. I zato treba zapamtiti da je Jure
Francetic bio prvi svjetski borac protiv rasizma i rasne diskriminacije i u
potpunosti je zasluzio da mu se digne onaj spomenik u Sinju.
<U Capljini klaonica bila, puno Srba Neretva nosila>
U ovome stihu takoder nista nije sporno, osim za one ciji bolesni um moze
doci na ideju da je klaonica bila namijenjena ljudima, a da su Srbi u
Neretvi zapravo lesevi, a ne kupaci. No, krenimo redom;
<U Capljini klaonica bila...>
Pa dobro jebemu mater, jel' Capljina ne smije imati svoju klaonicu? Pa ima u
Hrvatskoj pun kurac klaonica u raznim mjestima, pa nitko ne dize prasinu oko
toga! Nego sad treba raditi sranja samo zato sto je Capljinska klaonica bila
najcistija i uvijek imala najhigijenskije uvjete, pa je zbog toga zasluzila
da ju mjestani Capljine opjevaju u pjesmi i time odaju pocast svim onim
vrijednim ljudima koji su radili u toj klaonici. Pa mislim stvarno za
popizdit, vise ni o klaonicama ne smijes pjevati...
<...puno Srba Neretva nosila>
Neoprezan citatelj gore navedenoga stiha mogao bi pomisliti da se ovdje radi
o srpskim lesevima. Jos ako ga se na krivi nacin poveze sa prvim dijelom
stiha, moze doci do velike zabune. Istina je zapravo potpuno drugacija; prvi
dio stiha slavi poznatu Capljinsku klaonicu i njezine vrijedne djelatnike, a
drugi dio stiha opisuje stari narodni obicaj Srba iz Capljine i okolnih sela
i ta dva dijela uopce nisu tematski povezana. Posto smo prvi dio objasnili
nekoliko redaka iznad, vrijeme je da objasnimo i drugi dio. Naime, Srbi iz
Capljine i ostalih sela na Neretvi imali su obicaj da se u pol zime kad je
Neretva najhladnija puste niz rijeku do susjednoga sela i tamo nadu nekog
momka, pa ga ispizde. Nije se zbog toga nitko ljutio, jer jednostavno takav
je bio obicaj. Tu su uvijek najbolje prolazili Srbi iz Capljine, jerbo su
oni bili prvo u nizu sela, pa se njima nitko nije mogao spustiti niz rijeku.
Jednom su mladici iz susjednoga sela doplivali uzvodno, ali to ih je toliko
umorilo da su na kraju oni bili ti koji su dobili po picki. U ovom stihu
namjerno je presucena cinjenica da su Hrvati bili prevelike picke da se
spustaju niz rijeku, jer im je bila prehladna. Oni su uglavnom radili u
klaonici...
<Oj Neretvo teci niza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu>
Ovaj stih zapravo se nadovezuje na onaj prethodni, a opisuje jedan dogadaj
iz tih vremena koji se kasnije puno prepricavao i na kraju postao
svojevrstan mit. Naime, jednoga dana mladicima iz Capljine dopizdilo je da
se stalno spustaju Neretvom do prvog, drugog ili treceg sela, jer tamo su
ionako vec isprebijali sve momke i vise im to nije bilo zanimljivo. I tako
se oni odlucise na pothvat da se spuste Neretvom skroooz do Ploca i da tamo
naprave neku pizdariju. Legenda kaze da su krenuli rano ujutro i da su u
Ploce stigli u popodnevnim satima. Bili su promrzli i umorni, ali ipak su
nasli nekog momka Srbina kojeg su prebili na mrtvo ime. Nakon toga su jos
odgledali koncert Jure Francetica i njegovog jazz orkestra i pjeske se
zaputili kuci u Capljinu stigavsi taman na veceru. A gore navedeni stih bio
je mantra koju su praznovjerne Capljinske babe izgovarale cijeli dan ne bi
li time barem malo pomogle svojim hrabrim mladim sumjestanima.
<Ko je moga zamisliti lani, da ce Bozic slavit partizani>
Ovaj stih do dana danasnjeg nitko nije uspio do kraja objasniti. Vjeruje se
da je stih nastao nakon zavrsetka II. Svjetskog rata i da su ga smislili
sami partizani. Oni naime nisu mogli vjerovati da te godine slave Bozic, jer
je samo godinu dana ranije (lani) situacija bila tako jebena da nisu stigli
otici sa polozaja u neko grmlje da se iseru ko' ljudi, a kamoli da slave
blagdane. A ove godine je sve drugacije, i rat je zavrsio, i oni su sretni,
pa pjevaju tu pjesmicu...
<Tko je reka jeba li ga caca, da se Crna Legija ne vraca>
Ovo je zapravo jedini stih u cijeloj pjesmi gdje se eksplicitno spominje
ozloglasena Crna Legija. Neki neupuceni citatelj mogao bi pomisliti da je
naziv <crnci> sinonim za tu istu Crnu Legiju, ali to smo razjasnili u
jednome od prethodnih stihova i necemo opet o tome. Ovaj stih zapravo je
nastao sasvim slucajno nakon jednog od mnogih pohoda Crne Legije kroz neko
neznano selo u Dalmatinskoj Zagori (u spisima se ne spominje ime sela).
Naime, jednoga dana Crna Legija proharacila je kroz selo uzimajuci ljudima
svu hranu i novac. Nakon sto su otisli iz sela izvjesni cica Mato otisao se
posrati u kamenjar. Dok je on tako srao skonta iza brda vojnike Crne Legije
kako idu natrag prema selu i da bi obavijestio svoje suseljane o tome
dogadaju on se izdere sa brda: <Ko je reka jeba li ga caca, da se Crna
Legija ne vraca?>. U tom trenu nastade panika u selu, ali ljudi su se brzo
smirili, jer se ispostavilo da je jedan vojnik Crne Legije zaboravio pusku,
pa su se zato svi vratili s njime. Cijelo selo je zbog toga bilo sretno i
svi su se smijali skupa sa vojnicima. Tek kasnije ljudi su shvatili da se
rijeci <caca> i <vraca> rimuju i tako je ta cica Matina recenica postala
rado pjevan stih u tim krajevima.
<Gospe Sinjska ako si u stanju, uzmi Stipu, a vrati nam Franju>
Ovaj stih je takoder kao i onaj o partizanima i Bozicu jos uvijek pomalo
nejasan. Ipak, postoji stara narodna predaja koja donekle objasnjava ovaj
stih. Stipe i Franjo su navodno bili dva brata i zivjeli su sa roditeljima u
Sinju. Franjo je bio jak i krsan momak, a uz to i vrlo inteligentan i
neizmjerno lijep, pa su se sve picke u selu palile na njega. Stipe je pak
bio blago retardiran i ruzan ko' govno. Nije imao lijevu nogu i desnu ruku i
pisao je u krevet do desete godine zivota. Jednoga dana isao je Franjo kroz
Sinj i odnese ga bura u tri pizde materine na pucinu i on krepa. Sjetio se
on usput dok je letio zrakom da je zapravo Senjska bura jebena, a ne
Sinjska, al bilo je vec prekasno. I tako ostadose roditelji sami sa
poluretardiranim mu bratom Stipom. Plakali su roditelji dugo za Franjom i
kontali su si koji kurac nije Stipe umro, a Franjo ostao ziv. I sjete se oni
tako da bi se mogli obratiti za pomoc Sinjskoj Gospi. I smislise oni ovaj
stih i utuvise si u glavu da ce ako ga ponove 1000000 puta za redom klececi
pred Gospom, Franjo ozivjeti, a Stipe umrijeti. I ponavljali oni stih i
umrli na 43215. ponavljanju... Kao sto sam i rekao ova predaja samo donekle
objasnjava stih, jer mnoge stvari su i nadalje ostale nejasne, kao naprimjer
sto se dogodilo sa Stipom na kraju cijele price i otkuda bas brojka 43215.
|