1step2far je napisao/la: ›
Očigledno je da se ljudi moraju prikloniti većini i biti kao ostali da bi bili "normalni"?
Išla sam na vjeronauk i to katolički, a nisam katolkinja, jer drugoga nije bilo, samo iz razloga da naučim nešto novo. U srednjoj školi sam odabrala etiku. Nisam krizmana ni pričešćena jer sam sa svojim krštenjem u "svojoj" crkvi dobila sve sa činom krštenja. No, problem je što sam odrasla u jednog pravog ateista, a svi moji dečki, kao i sadašnji, su bili katolici i svima je bilo izuzetno važno da se sve obavi "regularno". Dakle, kad bi došlo do vjenčanja, obavezno crkveno vjenčanje, bez toga ne mogu krstiti dijete, bez krštenja ne može ići na pričest i krizmu, bez toga se ni djeca jednog dana ne mogu vjenačti u Crkvi... I tako u krug! Čemu sve to? Zašto vjera ne bi mogla biti nešto slobodno, biti vjernik ne znači ići svaki vikend na misu, ispovijed i slično. Vjera se nosi u srcu i zašto je onda kvariti obavezama koje su jednostavno nametnute.
|