#27: Autor: Vilenjak,
Postano: 06.07.2011. 14:59
Callistemon je napisao/la ( Pogledaj post): ›
bijah cijeli rat u Osijeku, radila cijelo vrijeme i rodila u Os bolnici u vrijeme jednog od vecih granatiranja grada - i sta?
|
i sad te proglase petokolonašicom / razdragano ti ponude glavašoidnu opciju -> napuštanja grada.
...
ako netko u ovih dvadeset godina nije skontao tko su istinski petokolonaši u Gradu na Dravi, fakat neće nikad. a ovo što pišu balavice i balonje na forumu 031 / način na koji opravdavaju zločine prema civilima / to puno više govori o njihovim roditeljima i školskom sustavu, nego o njima samima.
...
(još jednom) Boris Buden
Peščanik, 12.05.2006.
Skriveno:
"To sam ja doživio na hrvatskom primjeru. Nije riječ o zločincima koje treba ili ne treba isporučiti Hagu. U Hrvatskoj se pokazalo zapravo da nacija kao takva to ne želi, nacija kao takva vjeruje da ona može bez poblema živjeti sa vlastitim zločincima, da ti vlastiti zločini nisu za tu naciju nikakav problem. Dobro, ali onda je nacija problem, to je moj odgovor otprilike. Slično nešto je sa Srbima, vi možete živjeti sa Ratkom Mladićem, vi ne date Ratka Mladića, ali problem ste vi, nije Ratko Mladić. U normativnom smislu ta nacija gubi svoje opravdanje, jer me koči. I s kojim me pravom prisiljavati da ja živim u miroljubivoj koegzistenciji sa zločincima, tko ima to pravo, u ime čega? Onog trenutka kad ja kažem - nitko nema to pravo, ja dovodim u pitanje tu fantaziju od nacionalne samobitnosti, suverenosti i svega ostaloga. Ako nacija želi živjeti sa svojim zločincima, ja ne želim živjeti s nacijom i to je otprilike moj odgovor na to pitanje."
Peščanik, 22.12.2006.
Skriveno:
"Drugim riječima, Glavaš je samo ta - kako se to kaže srpski - žvaka zaljepljena ispod stola i svaki put kad primiš stol imaš tu sažvakanu pljuvačku svoje nacionalne prošlosti i ne možeš je se rješiti, ne možeš je se oprati i tako dalje. Hrvatska će morat na neki način to razrješiti, ali ne zato što bi političari to htjeli, ne zato što bi narod to htio, nego zato što neko izvana postavlja parametre koji se moraju poštivati, e da bi se rješili neki problemi. Da bi se recimo rješio problem nezaposlenosti, koji će se rješiti tako da ljudi mogu slobodno ići po Evropi tražiti posao, što je vjerojatno i srpski slučaj. Mislim, ako naciji nije stalo do pravde, čemu nacija. Tako da u tom slučaju Glavaš nema ničeg zanimljivog, ničeg novog, osim što taj tragikomični dramolet, koji se odvija po medijima, pokazuje koliko je ta vlast još uvjek slaba, koliko nema kritičke javnosti koja bi prevagnula. Svi znaju i svi vjeruju da je u stvari Glavaš krivac, da je on nalogodavac i niko ne vjeruje da je nekakva 19 ili 20-ogodišnja cura okolo naređivala smaknuća. Dakle, manje-više je svima to jasno, rječ je samo o tome da neki ne misle da je to zločin, ubijati ljude pod određenim okolnostima. Tako da prevelika opsesija, fokusiranje na taj problem ne vodi nikamo. Ja ne mogu utjecati na hrvatsku javnost - pokušao sam početkom devedesetih - niti ta javnost je tako strukturirana da nekakav utjecaj igra bitnu ulogu. Danas javnost više ne funkcionira onako kako je to Habermas sebi zamislio - kao mjesto na kome se odlučuje demokracija. To isto vrjedi za Srbe. Činjenica da ljude ne smeta da je Mladić na slobodi znači da srpstvo više nema smisla.
Nije riječ o tome da je Berlin zanimljiviji od Zagreba, riječ je o tome da to što radim, to što mislim, to što pišem, to što diskutiram s ljudima mogu puno bolje raditi u Berlinu nego u Zagrebu. Tamo je čovjek zaposjednut gomilom činjenica, tema, opsesija koje su potpuno irelevantne po mom sudu. Primjer je Glavaš. Ima li smisla nakon 15 godina ponovo ponavljati sve ono što sam 1993, 1994. napisao u knjizi, potrošiti cijeli život ponavljajući jedno te isto: da je ubojica loš, a da je pravda dobra, mislim, do kad se ta banalnost treba ponavljati. Očito to ne funkcionira, nacija nije tijesto koje bih ja više mijesio. Da mi netko da apsolutnu vlast nad tom nacijom, ne bih znao šta da napravim s tom vlašću."
|