#24: Autor: studiozakvalitetuzivota,
Postano: 16.09.2010. 8:30
rori 1 je napisao/la: ›
Ima nekoliko vrsta inteligencije i to je naprosto činjenica.Testovi koji mjere IQ po meni su totalna glupost jer je je dokazano da ljudi koji su loši u matematici i koji se inače teško snalaze u brojkama na testovim inteligencije ispadaju debili što naravno nisu.
|
Upravo zato i postoji više vrsta inteligencija, kao i više različitih načina na koje se neke od njih mjere - npr. klasična je podjela na verbalne i neverbalne testove inteligencije, postoje testovi koji se zasnivaju na odnosima među pojmovima, odnosima među veličinama, mogućnosti rotacije geometrijskih likova, utvrđivanje pravila i odstupanja od pravila u nizovima elemenata i slično.
Daleko od toga da je IQ dovoljan pokazatelj nečega, čak ni obrazovanje samo po sebi nije dovoljan pokazatelj da će netko biti uspješan - prvo predavanje na Psihologiji nadarenih je profesorica započela s primjerom čovjeka koji je završio 4 različita smjera na MIT-u i imao izuzetno visok IQ, a zadovoljio se poslom činovnika u banci i nikada ništa revolucionarno u životu nije napravio (osim što služi studentima psihologije da nauče da postoji puno toga što utječe na uspješnost pojedinca).
Emocionalna inteligencija se već spominjala, premda je to po nekim autorima primjer uspješnosti prodavanja velikih pojmova - uključuje prepoznavanje i reguliranje emocija, socijalne vještine, (samo)motiviranje i druge pojmove koji su jako dugo poznati, ali zvučnije je kad se to nazove emocionalnom inteligencijom. I postoje testovi koji ju mjere, ali kako se radi o šarolikom pojmu, tako postoje i određene poteškoće s tim testovima (kao uostalom i s "klasičnim"). Upravo zato je važno da testiranje i interpretaciju rade educirani stručnjaci- psiholozi koji znaju procijeniti prednosti i nedostatke testa, te primjeren test pojedinoj osobi i pojedinoj situaciji. Npr. ako za neko radno mjesto trebaju izrazite analitičke sposobnosti, a radni zadaci se sastoje u analiziranju funkcija, onda je za to nužna "matematička" inteligencija i osoba koja nije u njoj dobra nije dobar kandidat za posao. No, ta osoba može biti elokventna, srdačna, probitačna, rječita, dobro razumijevati odnose među verbalnim pojmovima, prepoznaje emocionalne reakcije (osobito reakcije koje ukazuju na neiskrenost) te je kompetentnija za npr. posao novinara.
Što se tiče napomene da valjda IQ raste s dobi - raste količina iskustva i mogućnost da se rješavaju sve složeniji zadaci. Sama priroda izračunavanja IQ (= mentalna dob/kronološka dob) određuje da IQ=100 znači da pojedinac rješava zadatke kao prosječni pripadnik njegove dobne skupine (nekih 50% generacije bi to uspjelo riješiti), dok recimo IQ>135 ima 1% ljudi (kao i IQ<66).
Postoje razne poteškoće koje mogu smanjiti djetetovo praćenje matematike, od diskalkulije do nedovoljno prilagođenih nastavnika i udžbenika, a da dijete ima normalnu ili natprosječnu inteligenciju.
|