#15: Autor: JASNA,
Postano: 15.10.2005. 23:54
DAVOR MILAS
(17.9.1973.-5.12.1991.)
Škole su uvijek dobivale imena po ljudima koji su puno dali za duhovni, kulturni i materijalni napredak svoga naroda, a mi smo našoj Školi dali ime po jednom mladom čovjeku koji je za svoj narod i za svoju Domovinu dao sve što je imao-svoj tek procvali život. Riječ je o našem bivšem učeniku i VITEZU Domovinskog rata DAVORU MILASU. Kada kažemo bivšem učeniku trebamo biti svjesni činjenice da prave vrijednosti nikada nisu bivše , jer njihov sjaj uvijek pobjeđuje tamu zaborava koja teži prikriti svaku istinu naše nedavne i slavne prošlosti.
Davor Milas se upisao u našu školu 1988. godine, prepun nada i snova koji su tako tipični za mladost koja po svojoj naravi teži ostvarenju ljepšeg, boljeg i pravednijeg svijeta. Budućnost se pred njim otvarala poput cvijeta na proljetnom suncu. Pred licem nasmijanog mladića pružao se život na beskrajnom horizontu treperavih i uzbudljivih želja, snova i obećanja.
A onda užas! RAT! Krik ranjene Slavonije pogađa ovo čisto srce koje ne može i ne želi podnositi zvjersku okrutnost koja se paklenom mržnjom sručila na njegov voljeni grad Osijek, na njegovu dragu Hrvatsku koju je ljubio poput svoje majke Marije i svog oca Vladimira. Davor tada donosi čvrstu odluku koju nisu mogle poljuljati ni majčine suze, ni činjenica da je još premlad, niti mogućnost odlaska iz opkoljenog grada sa školom koja je izmještena u Slovačku. Upravo ova mogućnost izbora čini ga Velikim , čini ga dostojnim divljenja, jer samo snažna osobnost, samo moralna veličina svjesno bira patnju i smrt kao cijenu ljudskosti i vlastitog dostojanstva.
Smrt ga je zatekla na prvoj crti obrane, kod šume Rosinjače 5. prosinca 1991. godine, kada su između nezaštićenog grada i bestijalnog neprijatelja stajali ljudi čija snaga nije bila u oružju, jer ga nisu imali dovoljno, nego u hrabrom srcu ispunjenom ljubavi za svoj narod , koja nikad ne izmiče pred strahom, opasnosti pa ni smrti. Tako je naš Davor Milas platio najvišu cijenu jer, kako reče Isus.»Nema veće ljubavi od ove, nego da netko život svoj da za drugoga.».
Zahvaljujući njegovoj žrtvi i žrtvama njegovih suboraca , mi danas s ponosom možemo citirati onaj već legendarni grafit: OSIJEK-NEPOKORENI GRAD. Možemo uživati u slobodi i radovati se novoj mladosti koja nastavlja bezbrižno živjeti, možda i nesvjesna činjenice da su nečije suze platile naš smijeh, a nečija smrt bila polog za naše živote.
Mi mladi smo često upućeni na lažne uzore koji su medijski eksponirani i sjajni svojom vanjštinom, a iznutra su puni tame i ispraznosti. Nameću nam se lažne vrijednosti koje nam odvlače pozornost od blaga koje je prikriveno talogom zaborava i namjernog prešućivanja, a dovoljno je samo malo otpuhnuti tu prašinu i ono će opet zasjati istinskim i neugasivim sjajem.
Davor Milas se pridružio slavnom nizu naših mučenika koji su kroz stoljeća ugrađivali svoje živote u krvave temelje naše drage i jedine domovine Hrvatske. Iako su živjeli u različitim vremenima i ginuli u različitim ratovima, svi su oni ujedinjeni u besmrtnim riječima urezanim na grobu Zrinskog i Frankopana: NAVIK ON ŽIVI KI ZGINE POŠTENO.
Neka novo ime naše škole bude svima na ponos, Milasovim prijateljima trajna uspomena, a njegovim roditeljima moguća utjeha.
HVALA!
iz COOL-A, ŠKOLSKIH NOVINA
|