#7: Autor: simo031,
Postano: 02.06.2013. 8:40
Ingo je napisao/la: ›
simo031 je napisao/la ( Pogledaj post): ›
milo_moje je napisao/la: ›
Tko je idući na redu?
Hrvatske šume, Hrvatske vode, Hep, Hac ... nastavi niz 
|
Neka mi oproste svi koji ne misle tako, ali ja mislim da slanje građana na biro za zapošljavanje ne vodi ka oporavku države.
|
od bivse juge brodogradilista posluju sa milijunskim gubitcima. I tako iz godine u godinu. Za cijelu zemlju je bolje da ne postoje, jer su preskupi.
Mislim da je daleko jeftinije za drazavu da su ti radnici na birou nego da rade.
|
Političari neprestano tupe o proizvodnji kao kotaču zamašnjaku svake privrede, a stvorili su uvijete u zemlji da se ništa ne isplati proizvoditi . 2003-e je u starom dijelu Tenje manje-više svaka kuća imala jednu do tri krmače, i 10 – 30 tovljenika. Danas su krmače i tovljenici postale egzotične životinje koje se mogu vidjeti samo kod nekolicine velikih uzgajivača koji grcaju u dugovima, ali proizvodnju ne mogu prekinuti zbog kredita koje su podigli za tu proizvodnju. Kad sam 2003-e došao u Tenju uzgajao sam svinje, koze, piliće, koke nesilice i ostvarivao sam profit od oko 60 lipa do kune, na kunu vlastitog uloženog novca. I sve to uz kupovinu kompletne stočne hrane. Svoj rad i rad vlastite obitelji nikad nisam stavljao u kalkulaciju za izračun troškova. Nije se radilo o nekoj velikoj proizvodnji, ali sam sa onim što sam proizvodio mogao podmiriti vlastite potrebe, a od viškova koje sam prodao imao sam dovoljno da uložim dio novca za sljedeći turnus proizvodnje. U međuvremenu su ulazni troškovi za stočnu hranu toliko uvećali da se takva vrsta proizvodnje više ne isplati. Vlade su sistematskim uvođenjem koje – kakvih idiotskih pravila i normi, uništili svinjogojstvo i govedarstvo, potom je na red došao i uzgoj mliječnih krava. Sad kad nam od stočarstva nije ostalo ni „S“, na redu je i ratarstvo koja se još uvijek koliko toliko drži unatoč što su u nekoliko navrata pokušali i njega uništiti idiotskom politikom o smanjivanju, pa okrupnjavanju ratarskih površina. Dobrim dijelom su nas doveli u takvo stanje srljanjem u EU, dok nam je poljoprivreda i bilo koja druga proizvodnja u banani. Trebalo je prvo pokrenuti proizvodnju (ne samo poljoprivrednu, nego i industrijsku) i potom razmišljati o ulasku u EU i tad bi mogli ishoditi znatno bolje uvijete ulaska. Ovako smo morali gaće skinuti, i reći „izvolite“, za članstvo u uniji koje će nam vjerojatno generirati samo dodatne gubitke, ako se i sam unija u sljedećih nekoliko godina ne raspadne.
|