#11: Autor: SrodnaDuša,
Postano: 30.03.2013. 14:33
Moram ovo malo raščlaniti jer me, ako su moji osjećaji uopće za javnost bitni, papa Benedikt razočarao!
Ako je točno što prenosi Silvije Tomašević, papa kaže (1. CELIBAT): 'Pokušaji disidenata koji tvrde da su motivirani brigom za Crkvu zapravo su očajnički pokušaji da učine nešto čime bi promijenili Crkvu u skladu sa svojim vlastitim željama i idejama – kazao je papa.'
Zatim Tomašević dodaje (2. REĐENJE ŽENA): potvrdio je i da je stanje u Crkvi često dramatično te citirao riječi svog prethodnika Ivana Pavla II. koji je naglašavao kako za zaređivanje žena 'Crkva od Isusa nije dobila nikakvu dozvolu.'
Istina, Crkva nije dobila izričitu dozvolu od Isusa da redi žene (iako Isus nikada nije ni spominjao ređenje, ni službe). A neka nam profesori teologije odgovore na pitanje je li Isus ikada dao dozvolu za uvođenje celibata? Je li Isus ikada to naredio? (samo usput: NIKADA!)
Kakva kontradikcija (kriteriološka kontradiktornost)! Kakva selektivna teologija koja uzima samo ono što joj ide u prilog, a odbacuje ono suprotno. Sumnjam da papa toga nije svjestan.
U prvom slučaju, CELIBAT, imamo klasično i subjektivno odstupanje od Evanđelja (Novog Zavjeta) kao teološkog kriterija i njegovo zanemarivanje. Drugim riječima - CELIBAT je uveden, a da za to nije bilo nikakve podloge u Isusovim riječima, baš nikakve! A papa sada to teološki brani!
U drugom slučaju, REĐENJE ŽENA, imamo žestoko pozivanje na Evanđelje (Novi Zavjet) kao kriterij! Iako se ni ovdje ne radi o Isusovim riječima (Isus NIKADA nije rekao ništa o neprikladnosti žena za službu u Crkvi) nego više o onome što Isus nije rekao i nije radio - nije birao žene među apostole!
U prvom slučaju papa Benedikt Evanđelje ne vrednuje, tj. izbjegava ga, a u drugom je radikalan u njegovom prihvaćanju.
Kako protumačiti ovu nedosljednost nego kao teološku subjektivnost, koja Crkvu oblikuje, upravo kako to papa kaže, prema osobnim željama i idejama. Pišući optužbu teolozima ustvari sudi sebi. Naravno da iza toga ne stoji samo papa, nego čitava jedna teološka škola utemeljena na ograničenoj povijesnoj tradiciji koja je prije mnogo stoljeća kriterij Novog Zavjeta, prve Crkve i Tradicije stavila na margine.
Ako baš hoćete (CELIBAT) - Isus o celibatu nije ništa govorio. Birao je među apostole i oženjene i neoženjene, znači celibat (život bez žene) mu nije bio nikakav kriterij. Dakle, ako ćemo uzeti Isusa kao kriterij, a on je temeljni kriterij, celibat mora biti na izbor. Tim Isusovim smjerom je išla i prva Crkva.
Benedikt XVI. optužuje današnje teologe koji preispituju obvezu celibata za subjektivnost i kako žele Crkvu prilagoditi sebi i svojim idejama svojim, a ustvari je uvođenje celibata kao obveze u svoje vrijeme bila subjektivna teološka novotarija. Bio je to katolički Naw age, koji je s vremenom, nažalost, postao tradicija. Dakle, Benedikt VXI., a ne navedeni teolozi, brani nešto što je bilo prilagođavanje sebi i svojim idejama koje su daleko od Isuove prakse!
Još malo (REĐENJE ŽENA) - Isus ništa nije govorio ni o ređenju žena, ali nije ih uzeo među apostol(ice)e. Stoga možemo uzeti u obzir Benediktov argument da za ređenje žena nema novozavjetnog temelja. Iako Isus nikada nije izričito ni branio ređenje žena. Iako treba reći da su neke teologinje u svojim istraživanjima ukazale na to da su neke žene u prvoj Crkvi vjerojatno bile na razini apostolske službe (npr. Junija, Pavao ju spominje u Poslanici Rimljanima 16,7: 'Pozdravite Andronika i Juniju, rođake i suuznike moje; oni su UGLEDNI MEĐU APOSTOLIMA i prije mene bili su u Kristu.'). A ređenje žena je i pitanje socijalnog i kulturnog kontkesta Isusovog djelovanja.
Dakle: ima više razloga tvrditi da je ređenje žena bliže Isusu, nego je to održanje obveznog celibata.
|