#4: Autor: Evil Poodingh,
Postano: 28.01.2008. 16:21
1. Rukomet u Portugalu, ona Lacova bomba Njemcima u finalu minutu prije kraja za 33:31 i osiguranje pobjede u finalu, prvi i jedini puta da sam na nekom sportu emotivno eruptirao. A polufinale protiv Španjolaca, i ona dva produžetka, prvo nam izjednače u zadnjem napadu, nakon toga u prvom produžetku imaju napad za pobjedu, ali čudesni Šola brani udarac za pobjedu Španjolske, te na kraju ih dobijamo 2 razlike u drugim produžecima...
2. Vatreni '98., iako kao 15godišnjak nisam razmišljao kao danas. Volio bih da se nešto slično ponovilo oko 2002 ili 2004 na prvenstvima, tada sam bio zagrijaniji.
3. Janica na ZOI u Salt Lakeu...
Ne znam što toliko veličate taj Goranov Wimbledom. To je svima u glavi velik uspjeh jedini zato što mu je Goran sam pridavao tolike važnosti. Grand Slam turnir se ima prilike osvojiti 4 puta godišnje, a Olimpijske medalje, kao Janica, tek svake 4 godine.
Uspjeh je što je Goran osvojio Wimbledon, ali to nije ništa manji rezultat onome što je Iva Majoli osvojila Roland Garros, pa o tome skoro nitko ni ne priča...Štoviše uspjeh je u potpunosti jednak, a Iva je čak u finalu deklasirala tada nedodirljivu Martinu Hingis
|