Forum:	Društvo, život, lifestyle
Topic:	Kad anđeli dobiju krila
-------------------------------

tamna strana:
...ne znam zašto...al uvijek kad cujem ili procitam da je u nekoj nesreci....poginulo ili nastradalo dijete....osjecam se kao da sam ja izgubio nekoga....jednostavno za mene smrt djeteta ima posebnu "težinu".....do sad sam puno puta nazocio svakojakim prometnim nesrecama....sa smrtnim posljedicama.....no nikad me to toliko nije pogodilo...kao kad cujem da je u nekoj nesreci izgubljen mladi život....
....cesto kad procitam crnu kroniku.....gdje je poginula neka starija osoba....znam kroz šalu reći....jeb ga....nije imao srece....jer ipak....život nam jedino garantira smrt....pa tu smrt i treba prihvatiti kao nešto normalno.....no zbog cega je život tako okrutan prema djeci....koja su tek pocela živjeti.....
...evo zadnji primjer zbog cega sve ovo i pišem....je tragedija koja se dogodila na novoj zaobilaznici....gdje su poginuli otac i sin....te clanak u glasu slavonije.....gdje piše kako je mali Kristijan u svojoj prvoj zadacnici napisao kao da predosjeca da ce se nešto dogoditi.....
Citat: Kristijanova zadaćnica: “Na kraju sam se probudio...”
“Sanjao sam da me duh proganja i pobjegao sam. Drugi put kad me ganjao nisam uspio pobjeći...”, napisao je u svojoj prvoj zadaćnici na temu “Moj san” desetogodišnji Kristijan. Zadaćnicu je napisao na dan svoje pogibije, u ponedjeljak, 26. studenoga. Šokirani novinari i okupljeni čitali su neke od posljednjih riječi nesretnog dječaka, koji kao da je predosjetio tragediju. Sanjao je da ga progone duhovi. Prvi put je, u svome snu, uspio pobjeći, ali sljedeći put nije. U pomoć mu je stigao mali brat, ali ga nije uspio spasiti, već je tek nakon tri godine uspio nazvati mamu i tatu, koji su također zarobljeni. ”Na kraju sam se probudio i skužio sam da je sve to bio san”, završio je riječima mali Kristijan, iako ova stravična nesreća, na žalost, nije bila samo san...
ni. Teška prometna nesreća u kojoj je stradala obitelj Steinbruckner dogodila se u ponedjeljak oko 21,35 sati na sredini novoga cestovnog mosta preko rijeke Drave koji je nastavak zapadne obilaznice u smjeru Darde i Švajcarnice u Baranji.
....daje neku posebnu težinu....cijeloj ovoj prici....
...ima još nekoliko slicnih primjera....gdje su mali anđeli....prije nego što su dobili krila....osjetili da se nešto sprema....
...no s obzirom koliko je ovaj svijet okrutan možda im je bolje tamo gore.....
....eto tek toliko o ovoj temi.....nije ugodna niti vesela....no i to je nešto što se događa...i što ce se nažalost još događati.....

nake_rado:
Al sam se sprdo na tošu zbog prometne... A sad kad citam ovo... Koda mi malo zao...
Ovo sto je on pisao u zadacnici...isto sam to citao i za tošu da je on nekom prico da ce umrijet il takve neke sheme...
 :rip:

heart3:
Nikada se ne treba šprdati na nečiju smrt,nesreću i bolest...nije ok...svačiji život je vrijedan...kakva god osoba bila....

tamna strana:

heart3 je napisao/la :
Nikada se ne treba šprdati na nečiju smrt,nesreću i bolest...nije ok...svačiji život je vrijedan...kakva god osoba bila....

...ma nije tu stvar šprdnje....radi se o tome da mi je nekako teže kad cujem da je poginulo dijete...nego neka starija osoba....
...nekad cujem nekakvu vijest gdje je poginulu više ljudi....pa mi to samo onako prođe kroz glavu...i to je to....no kad se radi o djeci....onda mi to još dugo odzvanja u ušima....(ne zbog toga što nemam ništa u glavi).....

heart3:
@ tamna strana Popuno se slažem sa tobom. Nego mi je totalno jadno dok su se svi šprdali za Tošu...On je bio čovjek kao i mi.

tamna strana:
istina....samo ta šprdnja na racun toše je upravo proizašla zbog toga što su njega htjeli prikazati u najmanju ruku kao da je poginio netko tko je bio poznat u cijelomsvijetu.....

MissTake:
uvijekpomislim kako se netko može ubiti i svojevoljno otići sa ovog svijeta, a drugi koji bi htio živjeti (prometna nesreća) nema tu priliku... i željela bih kad bi se mogli changati....

pumpkin:
Kad se radi o djeci, meni je to također puno veći šok, jer su oni još nedužna stvorenja, koja niti ne odlučuju sama kuda idu i što rade. Oni idu sa punim povjerenjem s nama odraslima, i misle da mi sve znamo, i da su u našim rukama sigurni. I onda ih smrvi ni krive ni dužne nečija nepažnja, pogreška, pijanstvo za volanom, neodgovornost. Ježim se.